IGOR - KISSINGEROV TERORIST Možda je Stojanović shvatio probosansku priču, ali SDP, Nikšić i partneri sigurno nisu

Piše: Rasim Belko

“Svi koji ne poštuju novi svjetski poredak su teroristi”. Rečenica je ovo kreatora moderne diplomatije Sjedinjenih Američkih Država Henryija Kissingera koja ponajviše osvjetljava način na koji se u Washingtonu vidi svijet. Ili ona Bushova “ko nije s nama, on je protiv nas”.

U te dvije deskripcije američke vanjske politike negirano je sve što se već decenijama pokušava plasirati na balkanskom, naročito bosanskohercegovačkom podneblju. I nismo mi izuzetak, terorista iz Kissingerove definicije pun je svijet.

No, kod nas je sve kao nigdje drugdje pa i politika. Uz ove što su počeli da shvataju koliko je lažna teza o bilo kakvom američkom prijateljstvu u bilateralnim odnosima, redovno su prisutni i oni koji i pored neograničene količine dokaza vjeruju u to prijateljstvo. I u takvoj vjeri ga slijepo brane, računajući da će im “prijatelji” iz najveće svjetske sile osigurati dio moći kojom će upravljati Bosnom i Hercegovinom. A istovremeno zaboravljajući koliko historijski kratko traju svi koji pomisle da vladaju Bosnom.

Laž o američkom prijateljstvu u Bosni i Hercegovini nekako se počela razbijati proteklih godina, kada su nam iz State Departmenta stizali izaslanici različitih uloga i karaktera, a sve s namjerom da okončaju posao Richarda Holbrookea i konačno završe fazu unutrašnje podjele Bosne i Hercegovine. Jer uz entitet kojim suvereno vladaju bosanski Srbi i Hrvati po američkom planu moraju dobiti svoj dio BiH kojim će vladati.

I svako ko se počeo buniti protiv takvog plana, vidljivog golim okom, okarakterisan je kao radikal (korak do teroriste), koji zavađa Bosnu i Hercegovinu s američkim prijateljima.

Sve je potom kulminiralo u vremenu predizborne kampanje i dana izbora, kada je američka diplomatija iskreirala politički projekat koji treba da preuzme vlast i okonča ono što Holbrooke nije.

Tada su iz Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine i njihovih partnera na račun političkih protivnika odašiljane silne optužbe kako nas guraju u zagrljaj Rusiji, Iranu, Kini…

I kada je Christian Schmidt uz američko-britansko aminovanje izmijenio izborna pravila na dan izbora, iz 11 stranaka američkog projekta (SDP, NIP, NS, NES…) krenula je paljba. Svako ko se i usudio kritikovati američku politiku proglašen je proiranskim i proruskim igračem.

Govoreći jučer na panelu o američkoj vanjskoj politici na Zapadnom Balkanu, profesor Daniel Serwer kaže: „Bosna, Kosovo i Crna Gora suočene su sa prijetnjama po svoj suverenitet i teritorijalni integritet kao rezultat američkog tretmana Srbije kao ključne države na Balkanu“.

No, Serwer i mnogi drugi ranije su upozoravali na pogrešnost američke diplomatije na Zapadnom Balkanu, ali loši politički lideri i predstavnici u BiH to nisu htjeli vidjeti sve dok se nije počelo ticati njihovih pozicija.

“Prijedlog mog rješenja je da se poštuje građanska većina. Nakon Schmidtovih izmjena SDA je uspjela da ima taj ključ zbog kojeg se ne može formirati vlast. Nisam stekao utisak da će bilo ko reagovati jer međunarodna zajednica nema namjeru da od nas napravi modernu državu. To je pitanje o kojem će se odlučivati u narednih tridesetak dana”, rekao je SDP-ov potpredsjednik FBiH Igor Stojanović.

Stojanovićeve riječi upućuju da je shvatio. Možda još i nije do same srži, ali izgleda je ovaj SDP-ovac otkrio ono što je godinama unazad vidljivo i prokuženo. Naravno da međunarodna zajednica predvođena američkim “prijateljima” ne želi Bosnu i Hercegovinu kao modernu državu. Jer, moderna država ne može biti potčinjena Beogradu.

Ali, kao i obično Stojanović i njegove stranačke kolege, njihovi partneri i megafoni, prekasno razumiju situacije, kao što su prekasno razumijevali situacije Stojanovićevi drugovi iz devedesetih ili drug Zlaja, koji je od BiH za američke potrebe pravio terorističko gnijezdo.

Koliko kasne sa shvatanjem situacije i koliko su u SDP-u impotentni u razvijanju političke ideje, pokazuje i činjenica da su zarad lažne američke ljubavi odbili i svaki pokušaj pridruživanju probosanskom bloku, koji se mora desiti kako bi se sačuvao integritet i suverenitet BiH, ma koliko to Amerikancima smetalo.

Izjava Igora Stojanovića zapravo je i najbolji dokaz koliko je opasna politička garnitura koju nam je “nametnula” američka administracija i njihov predstavnik u BiH Michael Murphy. Jer to je garnitura koja nakon svega u Miloradu Dodiku vidi proevropskog lidera, a u probosanskom bloku radikalnu orijentaciju prema istoku.

I ne treba se nadati da će se Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto promijeniti. Niti će oni nakon Stojanovićeve potvrde onog o čemu bh. javnost mjesecima govori, krenuti putem probosanskog ili svebosanskog kongresa.

Koga američka vanjska politika postavi, on može ili služiti ili čekati da nakon doručka u Washingtonu ruča u zatvorskoj ćeliji. Tako to rade američki prijatelji, u Bosni i bilo gdje drugo.

Ali, ono što moraju znati glasači, naročito oni koji će odlučivati o sudbini rukovodstva SDP-a, je da put kojim ide ta stranka vodi u kantonalizaciju po švicarskom modelu. Samo što ćemo se u tom slučaju, jednog dana zvati mala Bosna u velikoj Srbiji.