Hidroelektrane na rijeci Drini moraju biti u zajedničkom vlasništvu Bosne i Hercegovine i Srbije

Piše: Enver Išerić

Republika Srbija bi da gradi nove hidroelektrane na rijeci Drini. Taj „poduhvat“ bili su planirali sa jednim od entiteta Bosne i Hercegovine. Međutim, nema i ne smije biti gradnje novih takvih
i sličnih objekata bez sporazuma Bosne i Hercegovine i Republike Srbije, jer bi se isti objekti trebali graditi na međunarodnoj rijeci Drini, a koja razdvaja područje dviju država.

I to je, nadamo se, vrlo jasno svima koji o tome trebaju da odlučuju.

Međutim, prije bilo kakvih međudržavnih sporazuma o novim projektima, potrebno je riješiti pitanje imovine na postojećim hidrocentralama na rijeci Drini. Od tih hidrocentrala sva proizvedena električna energija koristi se za potrebe Srbije. Potrebno je postaviti opravdano pitanje na osnovu kojeg pravnog osnova je to tako? Po procjenama mnogih stručnjaka, niko nema potpunu i jasnu dokumentaciju o vlasništvu tih hidrocentrala.

Hidrocentrale Zvornik i Bajina Bašta finansirane su iz tadašnjeg saveznog fonda. Naučne studije i zaključci komisije iz vremena SFRJ, utvrdili su da hidrocentrala Bajina Bašta pripada Bosni i
Hercegovini 67 posto, a Srbiji 33 posto.

Ako je izgradnja ovih objekata finansirana iz saveznog fonda, a jeste, onda je ovo pitanje moralo biti riješeno na osnovu Ugovora o sukcesiji potpisanog između država sljednica bivše SFRJ. Po odredbama tog ugovora „Nepokretna državna imovina SFRJ koja se nalazi na teritoriji SFRJ prelazi na onu državu sljednicu na čijem se teritoriju sada nalazi“ (član 2. Aneksa A Ugovora). Pošto se hidrocentrale nalaze na teritoriji dviju država, Bosne i Hercegovine i Srbije, onda ta imovine pripada tim državama. Sada se postavlja pitanje, da li je to pitanje uopšte bilo razmatrano u postupku sukcesije, a ako nije onda je potrebno otvoriti pitanje rješavanja vlasništva hidrocentrala na Drini.

Ako bi prihvatili određene tvrdnje iz Srbije da su hidrocentrale finansirane iz sredstava Srbije, kao bivše republike SFRJ, opet ostaje otvoreno pitanje razgraničenja na rijeci Drini. A granica se
povlači sredinom rijeke i po tom principu jedna polovina hidrocentrale pripada Bosni i Hercegovini. Srbija već trideset godina ne isplaćuje naknadu bosanskohercegovačkim općinama na čijem području se te hidroelektrane nalaze.

Osim toga, i u slučaju da je Srbija to sama finansirala, ta sredstva su se deseterostruko otplatila, jer je električnu energiju koristila Srbija.

Kako se ove hidrocentrale, nalaze na međunarodnoj rijeci, a granica između država se povlači sredinom rijeke, vlasništvo nad hidrocentralom je vrlo jednostavno podijeliti sa učešćem 50
posto Bosni i Hercegovini, a 50 posto Srbiji. Olakšavajuća okolnost je što je, na primjer, u HE Zvornik sa svake strane smještena po jedna mašinska zgrada u kojima su smještena po dva
agregata. 

Intervencije na međunarodnim rijekama moguće su samo uz saglasnost susjednih država, pa se opravdano postavlja pitanje i intervencije na mašinskim zgradama i agregatima koji se nalaze
na teritoriji države Bosne i Hercegovine. Države trebaju koristiti međunarodni vodotok sa ciljem da se postigne njegovo optimalno i održivo korištenje i koristi od njega, uzimajući u obzir interese države datog vodotoka, što je pravilo međunarodnog prava, a koje proizilazi iz Konvencija o pravu neplovidbenog korištenja međunarodnih vodenih tokova usvojene 22. maja 1997. godine.

Zbog svega navedenog potrebno je što prije zaključiti sporazum između Bosne i Hercegovine i Srbije kojim bi se riješilo pitanje korištenja vodotoka rijeke Drine, uključujući i sporazum o
vlasništvu i korištenju HE na Drini.