ALIJU ŠTITILI, A, NE OTELI (!?) Svjedok odbrane Karadžića danas vještak Tužilaštva u Dobrovoljačkoj!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Na haškom suđenje (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću iskaz je davao i Mile Matijević, bivši pripadnik banjalučke policije, koji je kao svjedok odbrane osporavao da je bio prisutan na sastanku na kojem je policija bosanskih Srba (Simo Drljača) 1993. godine zatražila pomoć od VRS-a u uništavanju tragova oko 5.000 ubijenih Prijedorčana – pokopanih u rudarsko okno Tomašica.

Svjedok Matijević poricao je tada i svoja saznanja o masovnom ubistvu zatočenika na Korićanskim stijenama, koje se stavlja na teret spomenutom Drljači i njegovim prijedorskim policajcima, kao i o rasprostranjenim zločinima u zloglasnim prijedorskim logorima, poput Omarske.

Danas Matijević vještači, onako kako i svjedoči! Na osnovu njihovih vještačenja tvrdi se da Alija Izetbegović nije bio zarobljenik 2. i 3. maja 1992. godine i da kolona u Dobrovoljačkoj nije bila legitiman vojni cilj, a suprotno ranijem zaključku haških tužilaca, kasnije i tužilaca Tužilaštva BiH!?

Sve to nije bilo dovoljno Sudu BiH koju je potvrdio optužnicu u slučaju Dobrovoljačka, da odbaci optuženje, i sada je evidentno da sudija za prethodni postupak nije ni pogledao obimnu dokumentaciju koja od novih dokaza nema skoro ništa u odnosu na ranija saznanja u istrazi koja je trajala 30 godina!?

Novost su vještačenja, koja bi morala biti objektivna, neutralna i od osoba s velikim kredibilitetom. Vještačenja su radili gore spomenuti Mile Matijević (Banja Luka), Centar za vještačenje Zenit Stamenko Novaković, vještak vojne struke i Mladen Marinković (vojna struka), Zoran Tomaš, vještak za audiovizualna djela i Željko Karan, vještak medicinske struke. Interesantno je da je Marinković svoje vještačenje dao i u slučaju Ramiz Dreković dok je Matijević vještačio u slučaju Veliki park. 

Ovaj posljednji, Karan, za one zaboravne se teretio da je objavio lažni toksikološki nalaz o smrti Davida Dragičevića. Kasniji toksikološki nalazi, naime, pokazali su da Karanov inicijalni toksikološki nalaz nije tačan. 

Takav će vještačiti na Sudu BiH u optužnici koja je napisana pola na ekavici, a koju su potpisali Milanko Kajganić i Mladen Vukojičić i sve će to morati slušati Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško. 

Najveći politički, vojni i policijski vrh RBiH dokazuje svoju nevinost u farsi skrojenoj u Beogradu. Interesantno je bilo i ponašanje postupajućeg tužioca Mladena Vukojičića, koji je tokom uvodnih riječi odbrane prigovor uložio čim se Beograd spomenuo!?

„Kukavički u Beogradu svoj zločin podmeću žrtvama“, reći će Muslimović u svojim uvodnim riječima.

Reagovat će Vukojičić riječima:

„Prigovaram na ovakave uvodne riječi. Evo dosad sam šutio, iako mi se spočitava da nisam spomenuo žrtve u Titovoj, zapaljene tramvaje, ali evo odosmo i do Beograda“, kazat će Vukojičić, a sudija Darko Samardžić upozorit će optuženog da uvodne riječi ipak ne mogu ići takvim tokom!

A, kakve emocije obuzimaju optužene znaju samo oni. Najobrazovaniji vojni policijski kadrovi bivše države, sadašnji univerzitetski profesori, oni koji su organizirali otpor danas su pred sudom, jer prema Tužilaštvu BiH to sve nisu smjeli biti. Krivi su što su živi, što šutke nismo pognuli glave, predali se u ruke agresora. 

A spis ovog predmeta je od strane Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu, na osnovu Pravila puta, dostavljen i na razmatranje Uredu MKSJ, koji je 17. juna 2003. godine donio odluku da ne postoji dovoljno dokaza za donošenje Naredbe o provođenju istrage. Dokazi koje je tada razmatralo Tužilaštvo u Hagu gotovo su identični dokazima koje je Tužilaštvo BiH priložilo uz optužnicu. Među svim tim dokazima, Ured Tužilaštva MKSJ nije našao dovoljno čak ni za pokretanje istrage a kamo li za podizanje optužnice.

„Dana 02. oktobra 2006. godine, za razliku od Ureda Tužilaštva MKSJ, Tužilaštvo BiH je donijelo Naredbu o provođenju istrage, između ostalog, i protiv Ganić Ejupa da bi, dana 17. januara 2012. godine, nakon dugogodišnjeg rada na ovom predmetu i opsežne istrage, donijelo Naredbu o obustavi istrage. U ovih 6 godina, koliko je istraga tada trajala, ispitano je na stotine svjedoka, prikupljeni brojni materijalni dokazi, uložen ogroman rad i trud međunarodnih i domaćih tužilaca koji su radili na tom predmetu. Sve je rezultiralo jedinim mogućim zaključkom – Naredbom o obustavi istrage usljed nedostatka dokaza“, ustvrdit će Lejla Čović, advokatica Ganića. 

Nakon uvažavanja pritužbi oštećenih, ovo Tužilaštvo je krajem 2018. godine stavilo van snage Naredbu o obustavi istrage iz 2012. godine i nastavilo da radi na podizanju optužnice u ovom krivičnom predmetu. Jasno vam je koliko dugo istraga traje u ovom predmetu, što premašuje sve moguće rokove za njeno trajanje i predstavlja grubo kršenje prava optuženih na suđenje u razumnom roku - 30 godina!

„Kada je Tužilaštvo iznosilo uvodne riječi i čitalo optužnicu, jasno se da primijetiti da su njeni dijelovi gotovo u cijelosti prekopirani iz nalaza interdisciplinarnog vještačenja iz Banja Luke, za koje, a što ćete se i sami uvjeriti, nema bilo kakvog uporišta u dokazima. Tužilaštvo danas tvrdi da će, između ostalog, na osnovu nalaza „nepristranih“ vještaka iz Banja Luke dokazati krivnju optuženih. Ja već sada gotovo sa sigurnošću mogu tvrditi da neće. Prvo, iz razloga što zaključci navedeni u tom nalazu nemaju bilo kakvog uporišta u dokazima, a drugo, iz razloga što je to vještačenje potpuno pristrasno i iznosi gotovo nevjerovatne zaključke.

To govorim iz razloga što slušajući danas Tužilaštvo svi se vjerovatno pitamo da li govori o  događajima koji su se desili 02. maja 1992. godine u gradu Sarajevu ili negdje drugo gdje nismo bili sudionici takvih događaja. Druga mogućnost jeste da smo svi mi, svo stanovništvo Bosne i Hercegovine, kao i šire, svih ovih 30 godina bili u zabludi kad smo mislili da je dana 02. maja 1992. godine tadašnji predsjednik RBiH kidnapovan od strane JNA. U zabludi su vjerovatno bili i svi svjetski mediji koji su o tome izvještavali“, istaknut će Čović.

U optužnici se navodi da je on sklonjen s aerodroma radi njegove lične sigurnosti! Da je u Lukavici boravio kako bi bio zaštićen, a pri tome ni njegova kćerka, kao ni njegova pratnja, također nisu bili zarobljeni od strane JNA!?

I sve to Sud BiH je uvažio, jer je potvrdio optužnicu! Slijede godine mrcvarenja po sudu...

I zato ću ponoviti da su gori od Milanka Kajganića, glavnog tužioca Tužilaštva BiH samo oni koji su podržali njegov izbor! 

To su oni članovi VSTV-a na čelu s Halilom Lagumdžijom, kojima nije smetao loš 'mandat' vršioca dužnosti samog Kajganića. Nagradili su ga za Dobrovoljačku, a uskoro stižu i optužnice i istrage koje vode u smjeru toga da smo sami sebe ubijali!

Jedna po jedna nevjerovatna teza Tužilaštva. Ovakvi navodi optužnice govore sami po sebi. Govore o njenom kvalitetu, njenim dokazima i pokušaju Tužilaštva da izvrne historijske činjenice do te mjere da zvuči prosto nevjerovatno.

U tome učestvuju i Sud BiH i članovi VSTV-a! I ovo nije pritisak na pravosuđe, već ljudska rekacija na nepravdu koju nam serviraju oni koji bi pravdu trebali dijeliti!