Piše: A. Čorbo-Zećo
“Mane imamo svi, vrline nemamo. Srce lava, kičma kao strijela prava, govor jasan i prodoran. Imao sam sreću da te upoznam izbliza, da bijemo neke bitke zajedno. Nismo ih dobili, još traju, neke su tek počele”, ovim riječima oprostio se Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i pravde od Muamera Zukorlića nakon njegove smrti.
Tada se nisu mnogo analizirale riječi Konakovića, ali je jasno da je jedan od ‘nezavršenih projekata’ preuzimanje Islamske zajednice u BiH.
Stoga današnje otvoreno pismo NIP-a upućeno Islamskoj zajednici u BiH nije iznenadilo ovdašnju javnost, osim onog dijela koji još nije shvatio da je Konaković ideološki sljedbenik rahmetli Zukorlića.
Vrlo otvoreno ga je podržavao, pa je kao predsjednik Skupštine Kantona Sarajevo BANU-u dao donaciju u iznosu od 60 hiljada KM. To je postalo predmet javnih polemika. Radilo se o budžetskom, novcu sarajevskih poreskih obveznika i za to je trebao imati dobro opravdanje.
Jer do tada BANU je postojao na neki način vandržavno, ali novac poreskih obveznika postao je njeno službeno priznanje.
Novac za BANU iz budžeta Kantona Sarajevo se ipak pokazao kao marketinški stranački potez. Naime, izvršna sekretarka BANU-a bila je kandidatkinja Konakovićeve stranke Narod i pravda (NiP) na prošlim Opštim izborima. A onda su se muftija Zukorlić i Elmedin Konaković otvoreno fotografisali sa logom stranke Narod i pravda.
U 2019. godini krenut će se i u formalno preuzimanje Islamske zajednice. Tadašnji narodni poslanik u Skupštini Srbije i bivši sandžački muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer Zukorlić želio je doći na čelo Islamske zajednice BiH. U prvim reakcijama na njegovu kandidaturu, a nakon šoka što je kandidatura ipak stigla, analitičari su se pitali s punim pravom „Je li kandidat za reisa Zukorlić kandidat Srba ili muslimana“?
O kakvim se politikama radilo i ko je slijedio Zukorlića valja potražiti u činjenici da je bio u bliskim vezama i sa crnogorskom URA-om, čiji je Dritan Abazović danas Crnu Goru zavio u crno!
U vremenu kada nacionalne politike u Beogradu i Zagrebu rade na razbijanju multietničke Bosne i Hercegovine u postratnom periodu jačajući etnička osjećanja kod bosanskih Srba i bosanskih Hrvata na štetu bosanskog identiteta, Zukorlić je odgovorio istom mjerom, agresivno propagirajući bošnjaštvo – na prvom mjestu kroz njegovu privatnu Bošnjačku akademiju nauka i umjetnosti (BANU) – što je Zukorlić vidio kao nasušnu potrebu bosanskih muslimana, svjesno ili nesvjesno ubijajući duh građanske Bosne i Hercegovine, što u konačnici i jeste cilj druga dva nacionalizma.
Konaković, očito, duboko slijedi takve politike. I on sanja građansku BiH, ali eto, prema njegovim riječima nije još vrijeme za to. Slično kao i Dritan što propagira neki rogobatni građanski koncept uvlačeći Crnu Goru u srbijanske skute.
Zato citat s početka teksta valja ispravno pročitati i shvatiti poentu priče i o kakvom se projektu radi i eto baš danas u vrijeme kada je sin Muamera Usame Zukorlić, izabran za potpredsjednika Skupštine Srbije. Ističe da nastavlja muftijin put, a Konaković i NIP očito to rade u BiH, baš kao i URA u Crnoj Gori!