Duraković: Temeljito uništavanje Grada Sarajeva

Piše: ESAD DURAKOVIĆ

Slučaj s kandidiranjem Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva objelodanio je – i nije to prvi put – svu mizeriju politike u kojoj se doslovce gušimo već četvrt vijeka. U trenutku kada pišem ovaj tekst još nije okončan nastavak sjednice na kojoj će se, valjda, donijeti konačna odluka o gradonačelniku, ali ma kako se ovo završilo, čak i ako Bogićević povuče ostavku i bude imenovan, već je načinjena ogromna šteta. Moralni integritet najvišega reda g. Bogićevća već su nastojali uprljati. Pokazali su da nisu dostojni nikakva poštovanja nego su dostojni prezira budući da nečasno nastupaju prema takvoj osobi kakva je Bogićević, te da ne znaju temeljnu stvar a to je da Grad, uvijek i svuda, treba da vodi neprikosnoven AUTORITET a ne neki anonimusi, kandidati za koje nikada ni čuli nismo.

Pokazali su da da im nije stalo do Grada niti do autoriteta; da su spremni poniziti i Grad i onoga čovjeka koji je prije više od četvrt vijeka rekao NE četvrtoj armijskoj sli u Evropi zato da bi spasio BiH pa i taj Grad koji oni sada pustoše na sve moguće načine. Pokazali su da su i ovaj put nedostojni birača koji su im dali vlast. Taj divni Grad, s velikom i znamenitom poviješću, Grad koji je uspješno pružao otpor tokom povijesti i najvećim agresorima, sada su oni okupirali – anonimni i neuki, beskrajno samoživi i licemjerni.

Jesmo tužni i unesrećeni, ali – šta preduzimamo za spasenje?! Šutimo, trpimo kao marva. Gdje su toliki profesori, intelektualci, novinari, vjernici?! Nisu ti okupatori našeg duha i uma toliko moćni
koliko smo mi, sramno, sami sebe prepustili njihovoj bezočnosti. Nije riječ samo o političkom i mentalnom pustošenju Grada nego i o urbanističkom. To pokazuje kako je, zapravo, isti mentalitet na djelu – oni nigdje ne djeluju progresivno, naprotiv.

Dakle, Sarajevo je i urbanistički unakaženo. Pogledajte samo koliko je u njemu parkova i dječijih igrališta uništeno da bi oni, zbog profita, tu gradili betonske monstrume! Te parkove ne možemo više vratiti. Povijesni spomenik kod hotela Evropa uspjeli smo barem za neko vrijeme spasiti; Hastahanu – taj divni slobodni prostor usred grada, prostor za DJEČIJE RADOSTI! – također ćemo izgubiti... Takvih primjera premnogo je u Sarajevu.

Zašto to čine?
Zbog profita! Sjetimo se parabole o Zlatnom Teletu koja je toliko aktualna u našem Sarajevu! Kao da je sami Đavo zaposjeo njihova srca pa nam uništavaju i moralne i fizičke vrijednosti!
Sada kidišu i na naše planine – da nam zagade i zauvijek zatruju čak i vode! Oni ne podnose u gradu zelenu travu, parkove za djecu, avenije a upravo time se diče svi normalni gradovi kakav bijaše i Sarajevo dok ga oni ne okupiraše. Oni ne žele svijetle trgove jer ih marljivo uništavaju soliterima; parkove smatraju nepotrebnim luksuzom jer njihovi umovi i duše pojma nemaju o prednostima prozračnoga, zelenoga grada, s obiljem trgova i parkova... 

Uvode nas u mentalne i urbanističke klisure...

Glodari vole tjesnace, procijepe; umjesto prozračnosti i svjetla, vole mrak i vlagu, u prenesenom i u doslovnom smislu: U takvome ambijentu najbolje se osjećaju i snalaze.