Objavljeno u kategoriji BiH na 11.11.2019 21:50:00

Klevetanje BiH od Pariza do Brisela: Kako je terorizam ulazio preko Hrvatske u BiH 

Foto Arhiv

Piše: Sead Omeragić


Nedavna saznanja o pokušajima hrvatskih obavještajnih agencija da vrbuju obične radnike Bošnjake za svoje teroristička podmetanja u BiH, samo su potvrdila kontinuitet takvog djelovanja. 

Gotovo da ne prestaje klevetanje BiH od hrvatskih dužnosnika koji priču o navodnim bosanskim teroristima uporno šire po evropskim prijestolnicama. Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović prednjači u tim klevetama, pa smo mi ovdje glavna opasnost za Evropu, tempirana bomba i šta sve ne. Hrvatska je evropska država, njihova članica, a Bosna za njih, kao da nije na istom kontinentu. Sve evropske lidere, osim njemačkih, nikada nisu interesirale presude Međunarodnog suda u Hagu. Historijski revizionizam je najprije neznanje, pa laž. 

Da su, recimo, evropski lideri htjeli, saznali bi da je vrh hrvatske države, pred međunarodnim sudom, prije dvije godine osuđen za udruženi zločinački poduhvat, što u prevodu znači državni terorizam protiv Bosne i Hercegovine. Ta presuda Tuđmanu, Šušku, generalu Bobetku i šestorki lidera Herceg-Bosne sadrži i presudu HDZ-u, koji trenutno vlada u Hrvatskoj. Kad imaš takvu sudsku činjenicu za vratom, onda je najbolje žrtvu, jer se radi o bosanskim muslimanima, optužiti za terorizam, radikalizam itd. Ratne i poslijeratne činjenice govore o tim kontinuiranim aktivnostima iz Hrvatske. 

To je već viđena strategija. Kada je prije petnaestak godina pred Tribunalom svjedočio A.M., bolničar iz Travnika, otkrile su se neke neobične činjenice o tzv. islamskim dobrovoljcima u BiH. Pošto se jedan od tih stranih ratnika našao ranjen na hirurškom stolu, mladiću je rečeno da mu pregleda dokumente, ne bi li se otkrio identitet i, eventualno, krvna grupa.

U džepovima tog ratnika se našla propusnica s potpisom Gojka Šuška, tadašnjeg ratnog ministra odbrane Hrvatske. Ceduljica je pokazana pred Tribunalom. Još tri takva identična dokumenta sa Šuškovim potpisom su vidjela svjetlo dana usred rata u BiH. U Bosni su se pitali kako neki strani dobrovoljci iz islamskih zemalja, dolaze na prostor pod kontrolom Vlade u Sarajevu kad „ni metak ni pašteta“ godinama nisu mogli proći iz Hrvatske preko tzv. Herceg-Bosne. 

Čak i dok se s hrvatskim jedinicama ratovalo, tzv. mudžahedini su dolazili preko linija sukoba HVO i Armije RBiH. Unutar tih jedinica sa ovim navodnim dobrovoljcima iz islamskih zemalja bila su stalna puškaranja sa smrtnim ishodima. Jedan ugledni zapadni medij je pisao o krvavoj noći u kasarni u Travniku u maju 1992. godine, kada su nakon međusobne pucnjave, osvanula četiri leša. Tijela su ogoljena, a kod četiri likvidirana „mudžahedina“ uočeni su tetovirani križevi po tijelu. U 1997. godini uhapšeni su Lajonel Dimon i Malud Burgelan, zbog devet oružanih pljački i ubistva jednog bosanskog policajca i ranjavanja drugog. Burgelan i Dimon su bili pripadnici jedinice stranih islamskih ratnika „mudžahedina“. Zeničani su ih viđali kako se opijaju u kafanama. Zna se da su i Dimon i Burgelan došli usred sukoba Armije BiH i HVO-a s propusnicama iz Hrvatske. Kada su uhapšeni zbog kriminala, ubistva i ranjavanja policajaca, jedan francuski sudac je došao u Zenicu da ih ispita i zatražio njihovo izručenje Francuskoj. Bilo je i stalnih zahtjeva iz ambasade u Sarajevu da se izruče Francuskoj, jer su njeni državljani. 

Čim su prebačeni u zatvor u Sarajevu, pobjegli su. Nekih pet godina poslije, o Lajonelu Dimonu su svjetski mediji pisali kao o zločincu, pripadniku Al Qaide. Bile su ovo obavještajne igre bez granica. U zapadnom dijelu Mostara, u Splitskoj ulici, u centru grada 19. septembra 1997. godine odjeknula je eksplozija automobila bombe. Sve je prošlo bez žrtava, sa velikom materijalnom štetom, jer se dogodilo iza ponoći. Hrvatski mediji su odmah osumnjičili Ahmeda Zuhaira Handalu za teroristički čin u Mostaru. 

Radi se o čovjeku, nižeg obrazovanja, koji je radio kao trgovac ovcama. Handala, prema svim dostupnim podacima, nikada nije imao pasoš Bosne i Hercegovine, ali je imao hrvatske dokumente. On je 1995. godine radio za Al-Haramain International Fondaciju sa sjedištem u Hrvatskoj. Prema dostupnim podacima zapadnih obavještajnih službi Handala se oženio državljankom Hrvatske, koja je odmah nakon toga otišla u SAD, Virdžiniju gdje je nastavila živjeti. Identitet Ahmeda Zuhaira Handale potvrđen je datumom rođenja na ličnoj karti - 16. oktobar 1965. godine. Ko je on? Obavještajne službe su ga tretirale kao Saudijca, dok ga je hrvatska služba sigurnosti tretirala kao Sudanca. 

Lična karta mu je u Zagrebu izdata 5. decembra 1994. godine i važila je do 5. decembra 1997. godine. Vašingtonski sporazum, koji je donio mir između Hrvata i Bošnjaka, potpisan je 31. marta 1994. godine. Stvari se nisu slegle ni do septembra te godine zbog stalnih napetosti. Kako je Ahmed Zuhair Handala dobio legalnu ličnu kartu u decembru 1994. godine? Naravno da se radi o sumnjivom izdavanju dokumenta. On je u Hrvatskoj kao stranac mogao imati samo azilantski status, bez obzira na tajanstveni i kratki brak sa državljankom Hrvatske. 

Dok države svojim azilantima ne dozvoljavaju izlazak iz zemlje, prema obavještajnim podacima Ahmed Zuhair je putovao nesmetano po Bliskom Istoku od Saudijske Arabije do Jemena u vrijeme dok je imao lične dokumente Republike Hrvatske. Godine 1996., Zuhair je otputovao u Džedu (Jeddah) i opet se vratio u Hrvatsku. 
Posljednji razgovor, uoči terorističkog čina u Mostaru, Handala je vodio sa korisnikom Hrvatskog telekoma, a osumnjičeni i privođeni za teroristički akt su najprije bili Hrvati. Međunarodne sigurnosne snage SFOR-a su odmah posumnjale u hrvatsku verziju terorističkog akta u Mostaru. Kako je moguće da takav terorista magijski pobjegne iz zatvora u Mostaru?

Njegova dva pomoćnika iz Bahreina i Jemena za ovaj teroristički akt su kažnjeni na pet i sedam godina zatvora, a Handala je nestao bez traga. A onda, 11 godina kasnije, 2008., američke trupe su ga uhapsile u Afganistanu i zatvorile kao pripadnika Al-Kaide. 

Ali, kao i u Mostaru, ubrzo nakon hapšenja je oslobođen i obreo se u Saudijskoj Arabiji. Ostalo je pitanje: Zašto Hrvatska, koja je osudila Ahmeda Zuhaira Handalu u odsustvu, nije nikada zatražila njegovo izručenje? Previše je ovakvih priča o ljudima koji su preko Hrvatske dolazili u BiH kad se činilo da je to nemoguće. Pomogli su im njihovi mentori, koji su sve radili da BiH uguraju u terorizam i naprave je tempiranom bombom. Oni danas djeluju političkim podmetanjima dok evropskim liderima šapuću laži o BiH. Na presude za državni terorizam protiv BiH, od prije dvije godine, se niko i ne osvrće.


Web stranicu novinske agencije Patria možete pratiti i putem aplikacije za Android