Objavljeno u kategoriji Svijet na 01.10.2019 18:18:00

Pristrasne odluke i neprimjereni dodiri Borisa Johnsona

Johnson siguran u sprovedbu Brexita do 31. oktobra uprkos ogromnim pritiscima domaće i svjetske javnosti (foto Twitter @BorisJohnson)

Piše: Lejla Džaferović

Neki političari često upadaju u nevolje. Takve nevolje su obično posljedica pojačane želje za hedonističkim izletima izvan realiteta običnog čovjeka, na koje ih potiču benefiti pozicije i novostečena ili novoobnovljena moć.

Međutim, dok se običnog čovjeka nešto rjeđe ulovi u nestašluku, političari kao javne ličnosti ne moraju ni da 'pokliznu' ili 'procure' – mediji su uvijek tu da zagrebu i izvuku na površinu najrazličitije vrste (ne)djela.

Takva nevolja nije mimoišla ni Borisa Johnsona, premijera Velike Britanije i lidera vladajuće britanske Konzervativne stranke.

Boris je u žiži javnosti koliko zbog ključne uloge u procesu izlaska Velike Britanije iz EU, toliko i zbog svoje flambojantne ličnosti koju svakodnevno održava nehajnim izgledom, bombastičnim izjavama i opaskama koje je u prošlosti često bojio raznim diskriminatornim bojama.

Sve kako bi privukao i održao pažnju javnosti, u čemu je i uspio.

Ako uzmemo u obzir krilaticu savremenog kapitalizma da loš publicitet ne postoji tj. da je svaki publicitet – dobar publicitet, onda možemo tvrditi da je bivši novinar i gradonačelnik Londona, a sadašnji premijer – jedna od najpopularnijih ličnosti na svijetu. I tu se možemo zaustaviti jer u superficijalnim vremenima kao što su današnja, drugo nije ni važno. Kad si popularan, filteri kroz koje se promatraju tvoje ponašanje i odluke se značajno mijenjaju – oštri kao žilet za detalje, ali sasvim otupjeli za razne bedastoće koje se toleriraju koliko god frekventne i izvitoperene u suštini bile.  

U početku su mediji pisali o Johnsonu u kontekstu njegovih odluka o Brexitu. Bila je dovoljna jedna kardinalna greška s njegove strane, a to je suspendiranje parlamenta u ključnoj fazi Brexita, da krene lavina napisa koja će zaći i u sfere privatnog.

Moguće je, sasvim moguće, da Boris Johnson nije suspendirao parlament, što je zakotrljalo grudvu snijega niz padinu, da se danas protiv njega ne bi koristila najrazličitija municija; poput one da je davne 1999. u vrijeme kada je bio urednik magazina 'Spectator' neprimjereno dodirivao u toku poslovnog ručka danas uglednu britansku kolumnisticu lista Sunday Time Charlotte Edwardes 'visoko ispod suknje'. Johnson je negirao njene tvrdnje, nazvavši ih 'netačnim' i 'tužnim'.

Mogli bi reći i – zakašnjelim, ali zasigurno dobro tajmiranim od-koga-kod jer su Borisa učinile prvim premijerom u britanskoj historiji koji se našao u situaciji da negira optužbe za neprimjereno dodirivanje kolegice.

Mediji nastavljaju vršiti pritisak na klasične slabe tačke političara – muškaraca, pa se Johnsonu prijeti istragom jer je manifestirao pristrasnost prilikom dodjele granta od nekih 100.000 funti firmi Hacker House iz SAD njegove prijateljice Jennifer Arcuri. To što su mediji otišli korak dalje pa se fokusirali na frekventnost i mjesta njihovih susreta je već senzacionalizam, ali prljavština je izvučena na površinu u najosjetljivije vrijeme za zemlju i za čovjeka kome su dali povjerenje da stane na njeno čelo.

Nameću se dva pitanja, oba u odbranu Borisa – 1) pošto se radi o starijim slučajevima (iako ne zastarjelim, jer storije koje involviraju žene, muškarce i novac – nikad ne zastarijevaju, dapače, samo se obogaćuju s koljena na koljeno, kao mitovi... Dakle, zašto nisu uzeti u obzir prilikom njegovog re-izbora, a ne par mjeseci nakon imenovanja; i 2) kakve veze i jedan i drugi slučaj imaju sa Brexitom, i kako će pomoći Velikoj Britaniji da presiječe Gordijev čvor do 31. oktobra.

Boris Johnson ima dvije mogućnosti; prva - da izvuče zeca iz šešira i sprovede Brexit sa sporazumom do 31. oktobra, pri čemu više niko ne vjeruje da postoji bar nacrt sporazuma (dakle, zec), a druga mogućnost, koja podjednako zahtijeva volšeban preokret, je sprovedba Brexita bez sporazuma do 31. oktobra što je parlament zakonski onemogućio i u kom slučaju bi se tražio produžetak roka od EU.

Premijer ipak tvrdi da će Britanija izaći iz EU do 31. oktobra, sa ili bez sporazuma. Čini se da je Johnson na tragu treće mogućnosti, a špekulira se da njegov pravni tim radi na tome da otkrije i iskoristi 'rupu u zakonu' vezanu za tzv. Benn Act kojim se sprečava Brexit bez sporazuma osim u slučaju produžetka roka. To bi onda bio 'as iz rukava'.

Pravovremena sprovedba bilo kojeg od tri moguća rješenja bila bi ravna čudu, a čudo je potrebno Johnsonu da država, javnost, njegova stranka, opozicija, njegova partnerica bar na čas zaborave suspenziju parlamenta, oduzimanje ovlasti stranačkim kolegama neistomišljenicima, nedostatak transparentnosti u pogledu procesa izrade sporazuma, ignoriranje EU dok nije postalo kasno, ministarske ostavke, neprimjereno dodirivanje, tenderske pristrasnosti, nedovoljno udubljivanje u problem irske granice, neprimjerenu retoriku na sjednici parlamenta itd. itd.

Ako Boris uspije ispuniti zadatak sa ili bez blagoslova, svijet će zaboraviti njegove neprobavljive odluke, a on će postati još popularniji.

I bez toga je 15 bodova ispred laburista, kažu ankete. Još jedan dokaz da ne postoji loš publicitet i da popularni nikad ne griješe.

 

 


Web stranicu novinske agencije Patria možete pratiti i putem aplikacije za Android