Članak

Postizborni Izrael: Da li je nestala 'Netanyahuova magija'

Ishod septembarskih izbora u Izraelu sličan je onome u aprilu zbog čega su izbori i ponovljeni u istoj godini.

Ishod septembarskih izbora u Izraelu sličan je prethodnom u aprilu zbog čega su izbori i ponovljeni u istoj godini – gotovo izjednačeni desni Likud i liberalna alijansa Plavo i bijelo, bez većinske podrške za bilo koju od dvije najveće stranke, čak i uz pomoć savezničkih manjih stranaka.

Međutim, ovi izbori donijeli su i nešto novo što će možda označiti početak novog političkog doba u toj zemlji – poraz stranke Likud kontroverznog premijera Benjamina Netanyahua (31 mjesta u Knessetu koji broji 120), a pobjeda opozicione alijanse Plavo i bijelo bivšeg visokog oficira izraelske vojske, Bennyija Gantza (33 mjesta).

Netanyahu je javno priznao da je njegov pokušaj formiranja desničarske vlade propao. Također je propao njegov pokušaj da uđe u koaliciju s pobjednikom Gantzom koji je ponudu glatko odbio – ipak se radi o dugo očekivanoj pobjedi od historijskog značaja. A takva koalicija bi bila jedini način da se Netanyahu održi na vlasti. Međutim, Gantz će radije rizikovati neuspjeh formiranja vlade što bi dovelo do trećih po redu izbora ove godine, nego dijeliti vlast sa Netanyahuom koga je jedva potukao. Na koncu, ipak je Gantz bivši šef vojske koji ne može dopustiti da mu neko govori šta treba da radi. Naročito njegov politički rival Netanyahu. Ali će vjerovatno, kao bivši oficir, poslušati svog nadređenog.

A Netanyahuov poraz per se je toliko upečatljiv i tako historijski da je njegov biograf Anshel Pfeffer napisao da je 'Netanyahuova magija – nestala'. Tome je dijelom 'kumovao' izraelski glavni tužilac koji u svojim rukama čvrsto drži tri slučaja korupcije protiv Netanyahua, koga uskoro očekuje finalno ročište prije donošenja presude. Izbornim neuspjehom Netanyahu je izgubio nadu da će ga parlament zaštititi dodjelom imuniteta koji bi mu osigurao da ostane na slobodi uprkos različitim 'nestašlucima' koji mu se pripisuju. U medijima se pominje i 'dil' koji bi Bibiju omogućio imunitet ukoliko se povuče iz borbe za moć.

Ponovo za sto

U nedjelju popodne izraelski predsjednik Reuven Rivlin započet će dvodnevne konsultacije sa strankama, što je uobičajena procedura koja bi u konačnici trebala rezultirati formiranjem vlade. Njegova dužnost je da do 2. oktobra između 120 novih članova parlamenta odabere kandidata za koga vjeruje da će uspjeti odgovoriti sve većem izazovu formiranja vlade, a taj se obično bira iz najjače, pobjedničke stranke. Potencijalni premijer će potom pokušati formirati vladu i to, obzirom na izborni rezultat, putem koalicija, koju će na koncu odobriti parlament.

Iako je Rivlin jednako postupio na prethodnim izborima kada je odabrao Netanyahua, vlada nije formirana, dijelom zato što Likud nije imao većinu podrške, niti je uspio osigurati većinsku koaliciju, a dijelom zato što je Netanyahu smatrao da će potezom raspuštanja parlamenta, na drugim izborima doći do ubjedljivije pobjede koja ga je mimoišla u aprilu – rizik koji mu se nije isplatio unatoč strateški izvedenoj predizbornoj kampanji u kojoj je upotrijebio svoju najjaču kartu – prijateljstvo s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom.

Rivlin je spreman da učini sve kako bi izbjegao aprilski scenario tj. raspisivanje isforsiranih trećih izbora u istoj godini, ali je pritom svjestan težine i složenosti zadatka. Ukoliko njegov kandidat ne uspije formirati vladu u roku od 6 sedmica od imenovanja, predsjednik može odabrati drugog kandidata, što daje nadu, ali istovremeno produžava agoniju i, što je uobičajeno za neizvjesnost koju nosi borba za moć – produbljuje podjele i već prisutne animozitete.

Ne odlučuje pobjednik

Međutim, već dugo se špekulira da će ključnu ulogu odigrati sekularni ultranacionalist, bivši ministar odbrane Avigdor Lieberman i njegova stranka Yisrael Beytenu, iako je osvojila samo 8 mjesta u parlamentu. Liebermanovo odbijanje da uđe u koaliciju s Netanyahuom nakon izbora u aprilu, koštalo je Izrael nove izbore, ali on se i ranije pokazao kao čovjek koji nije spreman za kompromise (2014. godine je podnio ostavku na mjesto ministra odbrane zbog prekida vatre sa Hamasom u Gazi). Ovaj nepobitni sekularist koji smatra da se Izrael treba pridružiti EU i NATO savezu (bar je bio tog stava prije nekoliko godina), žestoko se protivi koaliranju i bilo kakvom savezništvu s izraelskim ultraortodoksnim i uopće religijskim strankama, a pritom sanja (i radi na) stvaranju jedinstvene nacionalne vlade.

Obzirom na postojeći (i netom produbljeni) antagonizam koji vlada između tamošnjih političkih stranaka, te sve dublju podijeljenost političkih struktura i društva, unatoč jedinstvenom vrhovnom cilju kad je u pitanju Izrael, male su šanse da će Lieberman ostvariti svoju viziju jedinstvene nacionalne vlade.   

Osim ako se ne desi čudo... koje u biti i nije čudo nego politika – dovoljno je da nijedan kandidat za privremenog premijera (za formiranje vlade) ne osvoji 61 glas podrške, i predsjednik ima ovlaštenje da odluči u korist formiranja jedinstvene nacionalne vlade u kojoj bi Netanyahu i Gantz bili primorani da dijele fotelju premijera na rotirajućoj osnovi.  

Izraelske stranke koje su ušle u Knesset u biti imaju isti vrhovni cilj (osim predominantno arapske Zajedničke liste) – Izrael kao jevrejska država, ali se razlikuju u pogledu odnosa prema Palestinskoj samoupravi (Palestina kao država je dijelom međunarodno priznata) gdje, npr. Gantzova alijansa pristaje na mirovne pregovore sa palestinskom vladom, dok Netanyahuov Likud to odbacuje kao mogućnost što ilustrira Netanyahuova predizborna aneksija dijela palestinskog teritorija na Zapadnoj obali.  

Ironično, glavna karta je sada u rukama Zajedničke liste koju čine četiri arapske stranke, čiji će glas odlučiti pobjednika – Gantza ili Netanyahua, kao i Liebermana koji preferira ulogu čovjeka iza scene koji pravi odlučujuće poteze i ima zadnju riječ.

On je u proljeće odbio ulazak u koaliciju s Netanyahuom, ali, svako godišnje doba podrazumijeva promjenu temperature.  

 

 

#Svijet