Članak

Slučaj Čemerno: Svjedok dobrovoljno krenuo u akciju

On je pojasnio da u to vrijeme nije bilo formirana vojna jedinica u kojoj se poštovala hijerarhija

(Patria) - Zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH pod pseudonimom 'E' danas je svjedočio u predmetu Džemal Hadžić i drugi, a u okviru kojeg se bivši pripadnici Teritorijalne odbrane (TO) terete da su u junu 1992. sudjelovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u Čemernom. Svjedok E je ispričao tužiocu Vladimiru Simoviću da je početkom rata bio u Koritima gdje se kao 18-godišnjak dobrovoljno prijavio na čuvanje straže u svom zaseoku. Svjedočio je i o okolnostima koje su mu poznate od 10. juna 1992. godine, tačnije o akciji “neutralisanja haubica” na Čemernom (opština Ilijaš). Svjedok E je i ranjen u ovoj akciji.

„Ja sam sa Enverom Čuturom prvo otišao ispred škole u Koritima. Enver mi je rekao da će biti neka akcija neutralisanja haubica. Ispred škole je bilo 40 do 50 osoba. Većinu ih nisam poznavao. Čuo sam da su došli iz Kaknja i Breze“, kazao je ovaj svjedok. Ispričao je da mu je Čutura govorio da se on vrati, ali da je on želio ići. Kazao je da je bio u grupi sa 10 do 12 osoba među kojima je bio i Mirsad Bešlija, a da u toj grupi je samo jedna osoba imala oružje.

„Naš zadatak je bio da pomognemo ranjenim i da ih izvučemo. Kada smo došli do jedne uvale prije sela, Kakanjci su otišli malo desno, mi smo ostali tu u uvali, lijevo je navodno, kako su mi govorili bila grupa Enesa Duraka“, istakao je svjedok.

On je pojasnio da u to vrijeme nije bilo formirana vojna jedinica u kojoj se poštovala hijerarhija, nego da su u njegovoj grupi uputstva davali Bešlija i Čutura. Istakao je i da u kriznom periodu nije bilo Čete Korita, nego su ljudi dobrovoljno išli na stražu.

„Nije postojao komandir u tom periodu. Ja sam mogao reći da neću na stražu“, pojasnio je svjedok.

Kada je riječ o samoj akciji svjedok E je istakao da je bilo nesigurno prići ka haubicama, jer se pucalo sa svih strana i da je njegova grupa do dolaska na plato gdje su bile haubice već zbrinula jednog ranjenog.

„Tada nam je jedan čovjek kazao da je u štali ranjenik i da ga izvučemo. Ušao sam u štalu i ležao je čovjek. Mislim da je već bio mrtav. Prišao sam i povukao ga za rame, dok sam ga vukao prema vratima vidio sam bombu, koju je neko bacio, eksplodirala je i ja sam ranjen u nogu i potiljak. Krenuo sam prema ogradi, a kod druge su me prihvatila dva saborca. Prvu pomoć u jednom žbunu kod groblja mi je pružio Mirsad Bešlija“, istakao je svjedok.

Kasnije je odbrani Bešlije kazao da je Mirsad s njim krenuo ka Mahmutović Rijeci. Ponovio je da Mirsad Bešlija njemu ništa nije naređivao, niti se obraćao ni naređivao okupljenima ispred škole prije akcije. 

Advokat Enesa Duraka Ifet Feraget tražio je od svjedoka da kaže da li je on od Envera Čuture čuo za akciju neutralisanja haubica, što je svjedok potvrdio, kao i raniji navod da je u akciju krenuo kao dobrovoljac. On je ispričao i da je osim njega u štali ranjen Enver Čutura i još jedna osoba koju on ne poznaje. U toku unakrsnog ispitivanja svjedok E je potvrdio odbranama da Nusreta Bešliju, Mirzeta Bešliju i Hamdiju Spahića nije vidio niti ispred škole prije polaska akcije, niti u toku akcije, niti je čuo da su oni uopće bili na Čemernom.

Podsjećamo, Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehura Ganića da su u junu 1992. učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u Čemernom.

#BiH