Objavljeno u kategoriji BiH na 19.03.2019 12:20:00

'Wigemarkova najava odlaska OHR-a' 

Lars Gunar Wigemark Foto Europa.ba

Piše Armin Aljović


Specijalni predstavnik EU u BiH Lars Gunar Wigemark ocijenio je nemogućim da BiH postane članica EU, a da istovremeno ima visokog predstavnika i međunarodno tijelo poput OHR-a, koje može preuzeti ovlaštenja domaćih vlasti.

Wigemark je u izjavi za "Glas Srpske" od subote podsjetio da će uloga visokog predstavnika slabiti ukoliko Bosna i Hercegovina pokaže više sposobnosti da u saradnji između različitih nivoa vlasti sama rješava svoje probleme u skladu sa standardima EU, a onda je dodao „da je BiH napredovala na evropskom putu, o čemu govori činjenica da je podnijela aplikaciju za članstvo u EU, sprovela niz važnih reformi, usvojila mehanizam koordinacije...“

Iz Wigemarkovog intervjua ne može se jasno zaključiti da li šef Delegacije Ervopske unije u BiH nagovještava da bi uskoro moglo doći do zatvaranja ureda Visokog predstavnika u Sarajevu, na čemu već duže vrijeme insistira proruski političar Milorad Dodik, ili pak Wigemark poručuje da Bosna i Hercegovina nikada neće ući u Evropsku uniju, jer Valentin Inzko još pozadugo neće napustiti Sarajevo, s obzirom na sve veću radikalizaciju odnosa u Bosni i Hercegovini, a porastom demokratije ne mogu se pohvaliti ni susjedi Srbija i Hrvatska.

Odlazak OHR-a iz Bosne i Hercegovine, dakle, jedinog tumača Dejtonskog mirivnog sporazuma, potpisan prije 24 godine u Dejtonu na oči cijelog svijeta, verificiran u Parizu, uslovljen je „Programom 5+2“. Prije ukidanja međunarodnog tutorstva nad Bosnom i Hercegovinom potrebno je provesti program koji podrazumijeva: 1). Prihvatljivo i održivo rješenje pitanja raspodjele imovine između države i drugih razina vlasti; 2.) Prihvatljivo i održivo rješenje za vojnu imovinu; 3.) Potpuna provedba Konačne odluke za Brčko; 4.) Fiskalna održivost 5.) Zaživljavanje vladavine prava (demonstrirano putem usvajanja Državne strategije za ratne zločine, donošenjem Zakona o strancima i azilu i usvajanjem Državne strategije za reformu sektora pravosuđa). Pored ovih ciljeva, Upravni odbor Vijeća za provedbu mira je također utvrdio dva uvjeta koje treba ispuniti prije zatvaranja OHR-a: Potpisivanje SSP-a i Pozitivna procjena situacije u BiH od strane Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira utemeljena na punom poštivanju Daytonskog mirovnog sporazuma.

'INTERES DODIKA'

Odlazak OHR-a iz BiH Dodik priželjkuje bez da prethodno bude ispunjena prva stavka iz „Programa 5 + 2“ – „Prihvatljivo i održivo rješenje pitanja raspodjele imovine između države i drugih razina vlasti“. To rješenje, gledajući očima zapada, podrazumijeva da je Bosna i Hercegovina na svojoj teritoriji vlasnik zemljišta, šuma, voda, zraka ..., a da su entiteti u Bosni i Hercegovini, Republika Srpska i Federacija BiH, samo korisnici tih javnih dobara. Dodik ima drugačiju računicu, on želi da javna dobra uknjiži kao vlasništvo Republike Srpske, a ne države Bosne i Hercegovine, zbog čega oteže usvajanje Zakona o državnoj imovini BiH, i požuruje odlazak OHR, optužujući međunarodnu zajednicu za blokadu procesa u BiH. Po takvoj logici Dodika, vlasnici zemljišta u Federaciji - što podržava HDZ - bili bi kantoni, a ne država Bosna i Hercegovina. Posljedično, more u Neumu, naprimjer, više ne bi bilo vlasništvo države Bosne i Hercegovine, već Hercegovačko-neretvanskog kantona.

Takva politika Dodika i Čovića, sudeći prema Haškim presudama, jeste bila suština i rata iz Srbije i Hrvatske protiv Bosne i Hercegovine devedesetih godina – ovladavanje teritorijem susjedne zemlje i stvaranje etnički čistih dijelova koji bi se u jednom trenutku pripojili Srbiji i Hrvatskoj. U tom ratu dio plana je ostvaren - Republika Srpska, iako entitet u Bosni i Hercegovini, danas ima skoro jednonacionalnu strukturu građana, ima sudsku, izvršnu i zakonodavnu vlast. Potrebno je da ima još vlasništvo nad teritorijom, nakon čega bi imala sve prerogative državnosti, premda tako nije dogovoreno u Dejtonu.

Stavovi i djelovanje šefa delegacije Evropske unije u BiH, premda je evropski političar, posljednjih mjeseci sve češće se poklapaju sa stavovima ruskih lobista u Briselu.