Objavljeno u kategoriji BiH na 12.02.2019 10:18:00

ESAD DURAKOVIĆ: Gubici SDP-a

Akademik Esad Duraković Foto Arhiv

Piše: Esad Duraković


Nakon dramatične i maratonske sjednice, SDP je odlučio da odlazi u opoziciju. Dramatika i trajanje sjednice primjereni su ozbiljnosti situacije na nivou Federacije i države BiH, ali se odluka koja je donesena ne čini primjerenom ozbiljnosti situacije u kojoj se zemlja nalazi jer takva odluka snažno produbljuje krizu u državi, ali istovremeno se produbljuje kriza i u samoj SDP.

- Odlaskom SDP-a u opoziciju, prije svega, država gubi veliku šansu koja se ukazivala na zamračenom političkom horizontu. Ulazak u poziciju, tz. ulazak u vlast, bila je obaveza ove političke partije radi spašavanja  države čiji opstanak je ozbiljno ugrožen od nekih susjeda  i od strane unutarnjih destruktivnih snaga. Ako gospoda/drugovi misle da mogu djelovati iz opozije u korist države u istoj mjeri, sa istim efektima, kao da su na poziciji, onda se grdno varaju, a ulog je preveliki, mogući opći gubitak bi mogao biti tragičan.

- Ovakvom odlukom izvršen je i svojevrsni poremećaj uobičajenih parametara. Naime, ovakav postupak i njegove posljedice kazuju kako je STVARNI DOBITNIK/POBJEDNIK  onaj ko uđe u vlast, na poziciju, makar i ne bio dobitnik na izborima. Drugim riječima, očigledno je kako dobitnik na izborima postane gubitnik svojim odnosom prema koalicijama, odnosno – on postaje gubitnik vlastitom odlukom da ide u opoziciju prije nego što je i pokušao pozicijski djelovati državotvorno. To je, u najmanju ruku, politički problematično a u našim okolnostima, u situaciji kada je opstanak države neizvjestan, to je i državnički neodgovorno.

- Prethodno vođtsvo SDP-a teško je devastiralo ugled ove partije u vrijeme kada su joj birači bili pružili priliku pa je bila na poziciji s koje je mogla – i morala je, naravno, u skladu sa željom glasača – djelovati krajnje kohezivno, državnički. Završilo se to fijaskom. Sada se, ovakvom odlukom, SDP dalje devastira: stvoreni su uslovi za dalju fragmentaciju SDP-a, za stvaranje frakcija unutar nje. Istina, protagonisti uvjeravaju kako će partija ostati jedinstvena, ali – raskol je već tu: svi smo ga vidjeli, i on će se, najvjerovatnije, produbljivati uprkos TRENUTNIM uvjeravanjima u suprotno. Dakle, ni na ovom „popravnom“ ispitu SDP nije položio a to ide na štetu i države i same partije.

- Velik gubitak je i to, naravno, što je iznevjerena volja glasača o kojoj uvijek treba voditi računa: glasači su dali povjerenje SDP (načelnu, jer tako rade svi glasači) ne zato da bi partija bila u opoziciji, već upravo zato da bi bila pozicija. Ovo je - neka mi se ne zamjeri – svojevrsna prijevara glasača, a uvijek treba imati u vidu da je bh. situacija, da je kontekst poseban, i utoliko svaka greška ima dodatnu težinu. Glasačima bi, valjda, moglo proraditi pamćenje u vrijeme narednih izbora, ako ih bude: što je mnogo, mnogo je…

- Legitimno je uvjerenje da tzv. nacionalne stranke ne mogu donijeti prosperitet BiH i u tom smislu moguće je razumjeti, privremeno, stav ili princip po kome partije tzv. lijeve orijentacije neće da ulaze u koaliciju sa tzv. nacionalnim strankama. Taj princip ima razložno ishodište u prošloj i aktualnoj situaciji BiH. Međutim, ako se jedna relativno snažna politička partija kruto, apsolutno kruto, drži toga principa čak i po cijenu da se odriče šanse da S POZICIJE djeluje u odbranu države, onda je to politički i patriotski neodgovorno.

- Moguće je razumjeti načelo da se ne ide u koaliranje s nacionalnim strankama, posebno u uslovima BiH. Međutim, ako se taj stav provodi tako kruto da se time partija odriče šanse da S POZICIJE djeluje u odbranu ugrožene države, onda se razložno postavlja pitanje koliko je to politički i patriotski odgovorno. Proizlazi da je politika sama sebi cilj, a ne da je njen najviši cilj državnost. Drugim riječima, borba za državu čiji opstanak je ozbiljno ugrožen jedini je princip radi kojeg se mora korigirati, ili relativizirati, svaki drugi princip.