Objavljeno u kategoriji Intervju na 13.01.2019 10:31:00

Stanivuković u intervjuu Patriji: Prednosti smo pretvorili u izvor sukoba, to se mora promijeniti

Foto Privatni Arhiv

Piše Armin Aljović


Naše kulture, vjere i tradiciju moramo da gledamo kao mogućnost saradnje, a ne podjela. Na taj način Balkan možemo pretvoriti u jedno od ljepših mjesta na svijetu, kaže u intervjuu Patriji Draško Stanivuković, mladi PDP-ov poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, uvjeren da cijeli region može kreniti naprijed.

Stanivuković (25) najmlađi je izabrani poslanik u Skupštini Republike Srpske. Na opštim izborima 2018. dobio je pojedinačno najveći broj glasova od svih kandidata za Skupštinu. Premda potječe iz bogate porodice, komoditet je zamijenio borbom za prava građana, zbog čega je tokom protesta grupe „Pravda za Davida“ u centru Banja Luke krajem prošle godine bio hapšen.

„Sve što nam se dešavalo u burnoj prošlosti, može biti veliki muzej, kojeg možemo pokazivati svijetu“, kaže optimistični  Stanivuković, objašnjavajući šta mu to daje motiv da se bori i u skupštinskim klupama i na ulici sa obespravljenim građanima. Prije toga, slaže se, potrebno je izvući pouku iz te prošlosti, koja je bila teška u Bosni i Hercegovini.

Političari nacionalnih stranaka u BiH zagovaraju strogu etničku podjelu među građanima, a neki od njih poput Dodika i raspad Bosne. Stanivuković se protivi politici odricanja od „vjekovnih srpskih ognjišta.“

„Imate u Republici Srpskoj cijelu generaciju ljudi koja kaže 'Ne Sarajevo'. Ali, zbog čega tako razmišljati? Zbog čega srbovati, a jesti slamu? Ja nisam spreman da pričam ono što ljudi žele da čuju. Posao političara je da narod ubijedi u ono što je ispravno, a ne ono što narod želi da čuje“, kaže Stanivuković.

„Konačno, zaista mislim da više nije popularna teza mrziti bilo koga. Postavlja se suštinsko pitanje šta dobijate od toga; šta dobijamo ako mrzimo neki narod koji živi na nekoj teritoriji? Najljepše čestitke za Božić sam dobio od ljudi iz Federacije, ikao sam Srbin, pišem ćirilicu, ali uz sve to pokazujem ljudske vrijednosti koje je neko prepoznao. Zbog čega onda ja kao Draško ne bi uzvratio još većom tolerancijom? Zašto, konačno, ne bismo svi radili na tome da dijelimo vrijednosti poput ekonomije, prava na slobodu, pravo da znam šta su naše obaveze... Sve to nikome neće uskratiti da i dalje bude Srbin, Bošnjak ili Hrvat ... Zašto bi se Srbi odricali Sarajeva? Ja ga u svojoj glavi još uvijek oživljavam kroz muzičke grupe, kroz humor... Izvinite, to je i moj grad, i niti jedan Srbin se Sarajeva ne smije odreći, ne smije se odreći tog blaga. Daj Bože da se Sarajevo ponovo počne oživljavati kao centar kulture, humora i muzike. Ko je pratio istoriju srpskog naroda vidjet će da su ova područja vjekovna ognjišta Srba.“ 

Oko vječite dileme mogu li Srbi u BiH istovremeno voljeti i Bosnu i Hercegovinu i Srbiji i Rusiju, Stanivuković ne vidi problem. Ne vidi zašto bi to trebalo isključivati jedno drugo. Naprotiv, u tome gleda korist.

„Prije ovog imao sam intervjuu za BBC, gdje sam govorio o mom odnosu prema Srbiji i Rusiju. U meni, Drašku Stanivukoviću, kao svjesnom pojedincu, nije utkano samo 25 godina mojih života. U meni su svi vjekovi mog naroda. U mom srcu je potpuno i Srbija i Beograd i ti odnosi sa Rusijom; dakle i kulturološki, i tradicionalno i historijski. Sa druge strane, mi danas u Republici Srpskoj, barem naš politički predstavnici, odbacili su druge saradnike, što je po meni pogrešna politika. Mi trebamo da imamo saradnju sa Rusijom, ali s druge strane to nas ne tjera da budemo u izolaciju od drugog dijela svijeta.“ 

Opozicija u Republici Srpkoj upozorava da je režim do sada vješto koristio medije i manipulirao građanima. Svako ko drugačije misli je na klupi izdajnika. Stanivuković duboko vjeruje da u Bosni i Hercegovini još može zasijati plamen ljepote, a iskre koje ga trebaju zapaliti vidi u mladim ljudima. 

„Mislim da imamo veliku šansu da stvari okrenemo u pozitivnim smjeru, ali, nažalost, imamo sve manje vremena“, kaže Stanivuković, pokazujući poraznu statistiku o broju ljudi koji svaki dan napuštaju zemlju. To, po njegovom mišljenju, znaći da buduće borbe ostaju bez naroda i da će biti sve teže izboriti se protiv nepravde.

„Oni koji su zaposleni u institucijama žele bolje, ali se boje da ne izgube i to malo što imaju, jer borba je uvijek neizvjesna“, kaže Stanivuković dajući odgovor zbog čega većina u BiH još uvijek trpi režim .

Ocjenjuje da je cilj vlastima što manje ljudi, jer je tada njihov prostor koji kontrolišu mnogo pregledniji. Predviđa da se u Republici Srpskoj  teži stvoriti identičan sistem kakav je u Crnog Gori. „Cilj je imati 600 do 700 hiljada stanovnika, i imati apsolutnu kontrolu.“

Stanivuković očekuje da bi talas mirnih protesta kakvi su u Banja Luci i Beogradu mogao zahvatiti cijeli region, i da bi to moglo ubrzati promjene, što on lično priželjkuje, jer bi promjene bile izvjesnije. Zbog toga je, kaže, jednim dijelom na protestima u Banja Luci, drugim dijelom je sa ljudima koji protestuju u Beogradu, Hrvatskoj, Crnoj Gori ...

„Radimo na umrežavanju regiona. Ovaj region može da se podržava, i da postanemo jedno ljepše mjesto za život. Vjerujem u to“, kaže Stanivuković.