Objavljeno u kategoriji Svijet na 24.10.2014 10:55:47

Ukoliko zaplijeni podmornicu, zapad će saznati sve o novim oružanim ruskim sistemima

Nije prvi put da se u Švedskim teritorijalnim vodama pojavljuje strana podmornica

Hladnoratovska igra mačke i miša koja se u proteklih desetak dana odvija, između navodno ruske podmornice i Švedske Kraljevske Ratne Mornarice u Baltičkom moru, zaokupila je svjetske medije i mobilizirala je jednu od najvećih pomorskih operacija potrage u Baltiku u posljednjih 30 godina.

Sve strane podmornice u Švedskim vodama

Ovo nije prvi put da se u Švedskim teritorijalnim vodama pojavljuje strana podmornica. Tokom hladnog rata u Švedskim teritorijalnim vodama zabilježeno je 16 incidenata koji su uključivali otkrivanje i praćenje tada uglavnom sovjetskih podmornica.

Najpoznatiji incident desio se sa sovjetskom podmornicom U-137 klase Whiekey koja se 27. oktobra 1981. godine nasukala u priobalnim vodama Švedske. Nakon velike medijske pompe nazvane „Whiskey on the rocks“, Švedska vlada je vratila i brod i interniranu posadu SSSR-u.

Pošto historija ima običaj da se ponavlja, od noći 18. 10. 2014. godine, Švedska Kraljevska Ratna Mornarica je u stanju pune borbene gotovosti, jer je tad presretnuta komunikacija između još uvijek „neidentifikovanog plovila“ i Kaljingrada najveće baze Ruske Ratne Mornarice na Baltiku. Poruka je bila šifrovana, a kako prenose mediji radilo se o pozivu u pomoć koji je prema Klajingradu upućen sa površine vode iz priobalnog područja duboko unutar teritorijalnih voda Švredske.

Samo 14 sati nakon što je otkriven signal, neidentifikovano plovilo je viđeno u jednom zaljevu, svega 40 km od Stockholma. Postoji i amaterski snimak tog plovila na kojem se jasno vidi da se radi o podmornici, jer je na površini vode bio isturen samo periskop.  Svih šest raspoloživih kapitalnih borbenih plovila ranga korvete Švedske Kraljevske Ratne Mornarice zajedno sa još četiri podmornice i nekoliko desetina helikoptera i patrolnih aviona je angažovano u potrazi za navodnom ruskom podmornicom za koju se pretpostavlja da se krije u jednom od 30.000 zaljeva i otočića duž Švedske obale.

Pored tih mornaričkih kapaciteta i danska i holandska ratna flota su dio svojih kapaciteta stavili u potragu za ruskom podmornicom. 

Daleko od očiju javnosti

Treba biti svjestan činjenice da su u punom zamahu obavještajne i druge prikrivene vojne operacije između Rusije i Zapadnih saveznika koje se po starom dobrom običaju odvijaju daleko od očiju javnosti, u zoni još za vrijeme Hladnog rata nazvanoj - Dark Side of the Moon. I u vrijeme hladnog rata gubljene su podmornice u sumljivim nesrećama koje su se desile pod nikad do kraja razjašnjenim okolnostima.

Najreprezentativniji takav slučaj je potonuće sovjetske podmornice K 129 klase Golf II koja je 1968. godine potonula sjeveroistočno od Havajskog otoka Oahua u Pacifičkom okeanu. Velika operacija traganja i spasavanja pokrenuta je od strane sovjetske ratne mornarice, ali podmornica nije pronađena. Naprotiv, američka ratna mornarica pronašla je 1974. godine olupinu podmornice K 129 i u super tajnoj operaciji „Azorian“ pod rukovodstvom CIA-e uspjela da sa olupine izvuče dio optičko-elektronske opreme, sve šifre, kodove i uređaje za kriptovanu komunikaciju, nova sovjetska torpeda sa nukelarnim bojevim glavama i u to doba najnovije sovjetske nukelarne krstareće projektile SS-N-5 SERB.

Koliko je ova operacija bila važna najbolje govori slijedeći primjer. Nakon temeljitog pregleda raketa SS-N-5 SERB, zaključeno je da sovjeti, zahvaljujući jedinstvenom sistemu lansirnih cijevi mogu ispaljivati projektile, kao i druge tipove balističkih nuklearnih raketa u salvama, za razliku od amerikanaca i zapadnih saveznika koji su svoje nukelarne balističke rakete ispaljivali iz podmornica u razmacima od 50-55 sec.  Stoga nije ni čudo što je Ruska Ratna Mornarica nakon katastrofalne nesreće i potonuća podmornice Kursk klase Oscar u augustu 2000. godine, odbijala zapadnu pomoć dok nije „pospremila“ osjetljivu optičko-elektronsku opremu i druge tajne uređaje i dio oružja sa olupine podmornice.

Upravo ta operacija koja je trajala nepunih 48 sati po vjerovanju mnogih presudila preživjelim mornarima koji su u tom periodu poginuli.

Američki mediji su svojevremeno nagađali da je CIA sprovela ovu tajnu operaciju traganja, no do 1992. godine oficijelni Washington nikada nije priznao da je operacija sprovedena. Direktor CIA Robert Gates 1992. godine je uručio ruskim zvaničnicima dio video materijala koji pokazuje tajnu sahranu šest tijela mrtvih sovjetskih mornara koji su nađeni u olupini podmornice. Inače, pretpostavlja se da su amerikanci načinili 20.000 fotografija i snimili nekoliko sati video materijala olupine podmornice koja se nalazi na 4.900 metara dubine. Sovjetske, a poslije i ruske podmornice su uvijek na zapadu izazivale posebno zanimanje vojnih i obavještajnih krugova, jer se radi o oružanim sistemima koji su jedinstveni i predstavljaju oružje strategijske namjene koje je u mogućnosti da se brzo prebazira u područje operacija i da ostane  skriveno u ogromnim prostranstvima okeana.

Ova mogućnost dala je ključnu strategijsku i operativnu prednost nuklearnom oružju, a podmornice nosači ovog oružja su vremenom modernizirane i pretvorene u osnovno mornaričko oružano sredstvo za nanošenje prvog strategijskog udara.

Još veći raritet i istinski podmornički trofej pretstavljaju tzv. napadajne podmornice koje su dizajnirane tako da pronađu, prate i unište podmornice koje nose nuklearne balističke projektile.

Ako se u slučaju podmornice u teritorijalnim vodama Švedske zaista radi o ruskoj podmornici onda je u pitanju jedan od dva tipa dizel-električnih podmiornica klase Kilo ili najnovije ruske podmornice klase Lada. Oba tipa su podmornice namijenjene lovu na podmornice koje nose nuklearne projektile, a dizajnirane su tako da sa svojim gabaritima mogu operisati u tzv. malim morima.

Podmornica klase Lada

Posebno je interesantna najnovija ruska podmornica klase Lada, koja je u potpunosti prilagođena upotrebi AIR JET propulzije bazirane na najnovijoj tehnologiji tzv. Striling mašina sa tečnim oksigenom kao gorivom. Radi se o super tajnim sistemima pogona koji omogućavaju podmornici vrlo mali akustični potpis u vodi koji sonari mogu vrlo teško otkriti. Pored toga ovaj sistem omogućava podmornici da ostane sedmicama pod vodom, jer pod sredstvom specijalne opreme i sistema preuzetih sa nuklearnih podmornica može da proizvodi kisik potreban za normalno funkcionisanje posade.

Ako ovi super tajni sistemi padnu netaknuti u ruke NATO-a sasvim sigurno će natjerati Rusku Ratnu Mornaricu da promjeni kompletnu strategiju i sve svoje operativne mjere i radnje. Istovremeno dovest će u pitanje i najnoviji program modernizacije ruske podmorničke flote i uvođenje u naoružanje nove klase supermodernih nuklearnih podmornica K-550 klase Yasen koje nose 16 nuklearnih balističkih projektila nove generacije i imaju isti sistem AIR JET propulzije, a koštaju 1,6 milijardi američkih dolara po komadu.

Niko ne zna kakva se drama odvija u Baltiku, niti se može nazrijeti da li su u operaciju potrage za ruskom podmornicom uključeni podmornički flotni sastavi američke ratne mornarice. Ono što je činjenica je da je 22. 10. 2014. godine ruski patrolni avion Iljušin Il-38 NATO kodni naziv MAY, povrijedio zračni prostor Estonije i ušao u zračni prostor akvatorije Baltika, gdje su ga otkrili švedski presretači i zajedno sa danskim lovcima ispratili nazad u zračni prostor Ruske Federacije.

Također, ruski naftni tanker NS Concord kruži Baltičkim morem u blizini Stockholma već nekoliko dana. Prema ovim podacima, može se nagađati da je ruska podmornica bila na trenažnom zadatku i da je imala određenih mehaničkih poteškoća, te da je bila primorana da zatraži pomoć kompromitirajući svoju lokaciju. Istovremeno ruski patrolni avion je namjerno kršeći zračni prostor Estonije zbog skraćivanja maršute dolaska u zračni prostor Baltika, vjerovatno nad morem ostvario kriptovani kontakt u svojstvu mobilnog predajnika sa podmornicom i izdao joj nova naređenja, jer se radi o avionu koji je dizjaniran za TACAMO (Take Charge and Move Out) operacije stalnog kontakta sa podmorničkom flotom.

Šta će dalje biti ostaje da se vidi, ali sasvim je sigurno da će se kapaciteti traganja za navodnom ruskom podmornicom uvećati gotovo trenutno, jer ukoliko se podmornica zaplijeni, zapadni saveznici će doći u posjed vrhunskih obavještajnih podataka o novim oružanim, elektronskim i pogonskim sistemima na ruskim podmornicama.  

Putinovi radikalni potezi

Nakon reaktiviranja “hladnog rata” Rusija pod Putinom je rehabilitovala agresivan pristup rješavanju sporova koji se može nazvati PUTINSTROJKOM i u tom kontekstu povukla nekoliko vezanih radikalnih vojnih poteza (Gruzija, Sirija, Ukrajina) u novoj šahovskoj partiji ni rata ni mira sa Zapadom.

Prema pisanju medija, samo u 2014. godini u Pribaltičkoj regiji ruski avioni su pet puta upali u zračni prostor Finske, a švedski i danski zračni prostor je u 2013. godini imao preko 40 nedozvoljenih posjeta ruskih lovačkih i patrolnih aviona. Latvija, Letonija i Estonija koje su pod zaštitom NATO-a ove godine su imale 180 povreda svog zračnog prostora.

Sve ove kao i druge vojne aktivnosti koje u Baltiku, Ukrajini i na drugim mjestima u svijetu sprovodi Ruska Federacija sa svojim oružanim snagama jasna je poruka svima da je Rusija spremna da nastavi tamo gdje je 1991. godine Sovjetski Savez stao. Putin ovim potezima pokazuje sasvim otvoreno da želi da vrati Evropu 30 godina unazad, u Evropu u kojoj je osam miliona vojnika, 15 miliona vojnih rezervista, sa 10.500 nuklearnih bojevih glava, 39.000 tenkova, 10.000 borbenih aviona i 3.000 ratnih brodova koji su kružili njenim obalama, čekalo naređenje da jurnu jedni na druge u konačnom obračunu koji bi bio okončan nuklearnim holokaustom.

Mir pod teretom oružja, u kojem je svijet drhtao prije 30 godina na svaki pokret sovjetskih trupa, cilj je kojem teži Putin. On je svjestan činjenice da je konačni međusobni obračun SAD-a i Rusije nemoguć i nepotreban, a u novim okolnostima obostranog vojnog jačanja izgleda da još uvijek nije jasno do koje granice obje super sile mogu ići. Stoga se i dešava rat u Ukrajini, te druge demonstracije sile, poput Beogradske parade ili navodnog podmetanja podmornice u Baltiku koju traži pola Baltičke flote NATO-a.

Sva ta dešavanja u globalu više predstavljaju termometar nivoa političkog pritiska Rusije koju Zapad može tolerisati, nego zaista stvarnu prijetnju svjetskom miru. No, barometar političkog pritiska koji Rusija može svojim vojnim prisustvom napraviti se stalno povećava, a zapad vrlo tromo i uspavano reaguje na povećanje vojne prisutnosti Putinovih vojnih snaga i njihovih saveznika u svijetu. To može imati za posljedicu pomijeranje strategijske ravnoteže i ugrožavanje faktora dominacije sile koju Zapadna alijansa brižljivo gaji još od pada Berlinskog zida. Bilo kako bilo Ujka Sem je u ovoj globalnoj šahovskoj strateškoj  igri sada na potezu.

Autor teksta: Nedžad Ahatović, profesor odbrane i sigurnosti

Web stranicu novinske agencije Patria možete pratiti i putem aplikacije za Android