Objavljeno u kategoriji BiH na 28.11.2017 17:00:00

Simbol Hercegovine FK Velež: Jedna od prvih meta politike Herceg-Bosne

Foto Arhiv

Piše: Haris Ljevo

Pored desetina hiljada ubijenih, mučenih i silovanih žena i muškaraca na teritoriju pod kontrolom nekadašnje Herceg-Bosne, HVO je počinio i ozbiljne zločine prema kulturnim, vjerskim i drugim institucijama.

Jedan od simbola Mostara i Hercegovine FK Velež bio je jedna od prvih meta HVO-a na samom početku rata u BiH, pa čak i prije nego što su počeli ratni zločini od strane HVO-a nad hercegovačkim Bošnjacima.

Agonija Veleža počela je s prvim danima rata u BiH, a ne sukobom između Bošnjaka i Hrvata, kako danas mnogi misle.

Velež je tada protjeran sa svog stadiona i više se nikad nije vratio. Svoju posljednju utakmicu na stadionu Pod Bijelim brijegom mostarski Rođeni odigrali su 15. marta 1992. godine protiv Zemuna u tadašnjoj jugoslovenskoj ligi i većina fudbalera i funkcionera kluba više nikad nije kročila nogom na teren tog stadiona, osim onih koji su tu završili godinu dana kasnije kao zarobljenici HVO-a, jer je gradski stadion korišten kao tranzitni logor za Bošnjake Hercegovine na putu prema logorima Dretelj i Heliodrom.

Hrvatski politički predstavnici u gradu Mostaru 1992. godine krenuli su s ponovnim pokretanjem Zrinjskog, koji je zbog svoje nacionalističke prošlosti bio zabranjen od strane vlasti u vrijeme Jugoslavije. U prostorije Veleža tada su se uselili ljudi iz Zrinjskog, među kojima je bio i legendarni fudbaler Veleža Jadran Topić. Ljudima iz Veleža je rečeno da napuste prostorije, a u narednim danima građani Mostara su pored kontejnera za smeće mogli pronaći i trofeje Veleža.

Sve kroz šta je Velež kasnije prošao – od igranja domaćih utakmica u Jablanici i Vrapčićima, do ispadanja iz Premijer lige, povratka u istu, pa ponovnog ispadanja – dobro je poznato. Poslije rata o Veležovom povratku na stadion Pod Bijelim brijegom govorili su mnogi, ali se povratak nije nikada desio.

Ako ćemo biti do kraja pošteni, trebamo se zapitati da li je neko stvarno i očekivao da će klub koji je uvijek bio simbol radničke klase i antifašizma imati status u društvu kakav je imao prije rata?

Ako su nove vlasti promijenile imena svih ulica i škola koje su ih podsjećale na slavnu antifašističku borbu, zar je Velež, koji je tokom Drugog svjetskog rata u borbama protiv fašizma izgubio 77 igrača i funkcionera i imao devet fudbalera narodnih heroja, od kojih je samo Mehmed Trbonja preživio, mogao računati na podršku vlasti?

Jedan od onih koji je direktno učestvovao u protjerivanju Veleža sa stadiona Pod Bijelim brijegom bio je Jadranko Prlić. Nakon rata čovjek koji je najviše radio na tome da se Velež nikada ne vrati na stadion bio je upravo Prlić.

Hiljade Veležovih navijača i bivših igrača kluba s nestrpljenjem očekuju presudu Prliću i drugim političkim i vojnim funkcionerima tzv. Herceg-Bosne kao djelimičnu pravdu za sve ono što je urađeno sportskom simbolu Hercegovine u posljednjih 25 godina.

Web stranicu novinske agencije Patria možete pratiti i putem aplikacije za Android