Članak

Kenan Trebinčević: Ja sam musliman, bio sam izbjeglica i ponosan sam što sam Amerikanac

Trebinčević se osvrće i na sadašnju izbjegličku krizu, te pokušava pojasniti da je pogrešno izbjeglice iz Sirije bili oni muslimani ili kršćani zvati migrantima.

Kenan Trebinčević, autor knjige „Bosanska lista: sjećanje na rat, progonstvo i povratak" u kojoj govori o sjećanjima na rat u Brčkom, izbjeglištvu i svemu onome što mu se dešavalo tada kao 12-godišnjem dječaku i njegovoj porodici, napisao je tekst u američkim medijima u kojem ističe da je izbjeglica i musliman, ali da je ponosan što je Amerikanac. U tekstu navodi da je njegova porodica živa samo zato što su im austrijske i američke vlasti pružile utočište, piše bh. novinska agencija Patria.

Inače, knjiga Bosanska lista izdata je 2014. godine, a za kratko vrijeme postala je jedna od naprodavanijih knjiga u SAD-u gdje Trebinčević danas živi. Prema izboru Oprah Winfrey bila je proglašena knjigom sedmice.

- Gledajući snimku na kojoj mađarska novinarka postavlja nogu sirijskoj izbjeglici dok nosi svog sina preko granice sa Srbijom podsjetilo me koliko je demoralizirajuće biti izbjeglica. Proganjalo me je moje vlastito iskustvo: biti izbačen, udaren, sapleten i to od strane prijatelja koji su me zamrzili preko noći. Jedan Srbin koji je bio naš prvi komšija osramotio je moju majku. Vojna okupacija tokom koje su muslimani ubijani, silovani, protjerani i odvođeni u koncentracioni logor odvijala se na igralištu gdje sam se proveo djetinjstvo.

Životni put porodice Trebinčević nije bio lak. Kao izbjeglice prvo su završili u Beču gdje su kod jedne austrijske porodice naučili jezik i asimilirali se.

Kada je krenuo u školu, Kenan je bio dobro prihvaćen od školskih drugova i učiteljice. Nažalost, njegova sjećanja na učitelja u Brčkom još uvijek izazivaju traumu jer je uperio pušku prema njegovoj glavi.

Kenanovi roditelji zatražili su stalni azil za boravak u SAD-u. Život u SAD-u konačno je krenuo u pravom smjeru.

Nažalost, majka je oboljela od raka pluća nakon čega je i umrla. Ostali su i bez mamine mame, a otac je od stresa dobio i moždani udar. Trebala mu je godina da se oporavi.  

- Siguran sam da je gostoljubivost koju smo imali i u Austriji i u SAD-u bila razlog zašto moj brat i ja nikada nismo otišlu u krivom smjeru. Pohvale naših nastavnika, mentora, trenera i prijatelja nadjačale su osjećaj bijesa i nepripadanja – piše Trebinčević.

Trebinčević danas ima 34 godine i živi u Queensu u New Yorku, jednom od najatraktivnijih kulturno različitih područja u SAD-u.

Trebinčević se osvrće i na sadašnju izbjegličku krizu, te pokušava pojasniti da je pogrešno izbjeglice iz Sirije bili oni muslimani ili kršćani zvati migrantima.

- Oni bježe iz svojih domova iz straha od progona militanata istih onih koji su maskrairali nevine živote u Francuskoj. Oni su, kao i moja porodica nekad prije, žrtve nasilja. Terorizam uspijeva zbog izopačene i otuđene mladosti. Samo onda kada su prihvaćeni i nemarginalizirani zbog svoje vjere i porijekla imaju priliku da postanu lojalni i radni u društvu u kojem žive, kao što je moja porodica uradila.

Trebinčević navodi da nije siguran kad mu je prestao osjećaj da je prognan.

- Možda je to bilo kad sam dobio svoje američko državljanstvo, u mojoj 21. godini  i moji prijatelji sa Univerziteta Hartford kazali su mi "Dobrodošao u Ameriku". Od tada, bio sam ponosni američki građanin koji smatra da je ova zemlja zemlja mogućnosti – piše Trebinčević.

#Intervju