Međunarodni dan mira: Od Minaba do Sirika, od Gaze do Gaze

Piše: Maedeh Karimi, savjetnik Ambasade Republike Iran u Sarajevu

21. septembar, Međunarodni dan mira, nije samo običan datum u globalnom kalendaru ili moralni poziv na izbjegavanje nasilja, već podsjetnik na jedan od najosnovnijih zahtjeva ljudskih prava i prihvaćenih principa u međunarodnom pravu: pravo ljudskih bića na život u miru, sigurnosti i ljudskom dostojanstvu.

Mir, u pravnom i međunarodnom smislu, ne znači samo prekid oružanih sukoba; on također zahtijeva učinkovito poštivanje prava na život, ljudsko dostojanstvo, sigurnost civila, prava djece i drugih temeljnih ljudskih prava. Međunarodna zajednica, na osnovu principa Povelje Ujedinjenih nacija i međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima, snosi temeljnu odgovornost za zaštitu ovih prava i sprječavanje ponavljanja ljudskih tragedija.

Međutim, danas svjedočimo tome da se čak i osnovni princip obustave vojnih sukoba normalizuje kroz političke igre, čime se gubi svaka moralna osuda takvih postupaka. Svijet u kojem upotreba sile postaje uobičajeno sredstvo vanjske politike, ne može tvrditi da teži miru.

Od Minaba do Sirika na jugu Irana živi narod koji dijeli duboku povezanost s morem, domovinom i porodicom; narod koji, kao i svaka druga zajednica, ima pravo živjeti u sigurnosti, odgajati svoju djecu u miru i uživati u budućnosti oslobođenoj od nasilja i nesigurnosti. Očuvanje života i dostojanstva ovih ljudi nije politički zahtjev, već temeljni ljudski i pravni princip.

S druge strane, hiljadama kilometara dalje, nalazi se Gaza; zemlja koja već godinama svjedoči jednoj od najsloženijih i najbolnijih humanitarnih kriza savremenog doba.

Čak i u bilo kojem oružanom sukobu, poštivanje pravila međunarodnog humanitarnog prava – posebno principa razlikovanja između civila i vojnih ciljeva, principa proporcionalnosti, te preduzimanje mjera opreza s ciljem smanjenja štete po civile – predstavlja suštinsku obavezu.

Nikakvo opravdanje ne može poreći vrijednost života nevinih ljudi. Djeca, žene, starije osobe i drugi civili, bez obzira na to s koje strane granice ili u kojoj geografskoj regiji žive, uživaju zaštitu propisanu međunarodnim pravom.

Iz ove perspektive, Minab, Sirik i Gaza, iako geografski veoma udaljeni, spajaju se u jednom zajedničkom principu: pravu ljudi na sigurnost, očuvanje života, ljudsko dostojanstvo i budućnost oslobođenu od nasilja. Humanitarna katastrofa ne poznaje granice. Majka koja u Minabu ili Siriku oplakuje svoje dijete razumije isti jezik boli kao i majka koja u Gazi plače nad tijelom svoga djeteta.

Međunarodni dan mira ujedno je i prilika da se naglasi odgovornost država i međunarodnih institucija. Očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti, zaštita civila, sprječavanje eskalacije sukoba i pozivanje na odgovornost onih koji krše međunarodno pravo ne mogu biti podređeni dvostrukim aršinima ili političkim interesima. Vrijednost ljudskog života ne zavisi od nečije nacionalnosti, državljanstva, vjere, etničke pripadnosti ili mjesta stanovanja. 

Pogibija 168 učenika jedne škole u Minabu u februaru 2026. godine, te pogibija i ranjavanje više od 70 osoba u napadu na svadbu u gradu Siriku u septembru 2026. godine, svjedoče o surovoj stvarnosti današnjeg svijeta u kojem je potraga za mirom postala mukotrpna i iscrpljujuća. Civili – od školske djece i porodica koje slave početak zajedničkog života, pa sve do hiljada žena i djece u Gazi kojima su uskraćeni voda i hrana – nisu pošteđeni posljedica ilegalnih i nelegitimnih vojnih akcija.

Ujedinjene nacije vjeruju da se mir ne gradi samo u konferencijskim salama; mir oblikuju svi ljudi, svuda i svakoga dana.

Međutim, ove riječi će dobiti svoj stvarni smisao tek onda kada međunarodna zajednica bude imala jedinstven aršin prema ljudskoj patnji i kada neki ne budu jednakiji od drugih.

Sadi Širazi, iranski pjesnik kaže:

‘’Ljudi su dijelovi jednog tijela,

jer stvoreni su od iste supstance,

kad oboli jedan dio, ni drugi dijelovi mirni nisu.’’