Kubanci pronalaze odmor na krovovima jer ih nestanci struje tjeraju da napuste domove

(Patria) - Svake noći kada ljetne vrućine i nestanci struje onemoguće san kod kuće Kubanci se upućuju na krovove, verande i javne prostore gdje mogu udahnuti povjetarac, javlja AFP.

Alexis Milan čeka sa svojim slijepim sedamnaestogodišnjim sinom da sunce nestane iza horizonta centralne Havane, kako bi mogli otići na krov. Krov njegove trospratne zgrade postao je zajednička spavaća soba.

- Počelo je da nam dolazi mnogo ljudi, a sada se skoro cijela zgrada popela ovdje - kaže pedesetdevetogodišnjak za AFP.

Među rezervoarima, cijevima i žicama za sušenje rublja, svaka porodica je izgradila svoj prostor. Njegov dio je na vrhu praznog rezervoara za vodu, gdje raširi čaršaf i položi dva jastuka. Nema madrac, ali ovdje gore barem se malo zraka kreće.

U njegovom stanu je vruće i "nemoguće je živjeti sa svim komarcima".

Gledajući ka gradu, vidi samo nekoliko mrlja svjetlosti, raspršenih u mraku. Čuje se isprekidano predenje generatora, lavež pasa i, s vremena na vrijeme, suho kuckanje domino pločica koje odjekuje ulicom.

Od januara, američki embargo na gorivo pogoršao je dugotrajne nestanke struje i vode.

Sada se svake noći krovovi, parkovi i verande Havane pune ljudima koji leže na kartonu, madracima ili direktno na tlu.

Okrenut prema moru, poznati havanski morski zid Malecon prestao je biti šetalište za turiste ili ljubavnike. Sada se desetine ljudi smještaju na još uvijek topli beton nakon zalaska sunca.

Dok neki gledaju u tamu Floridskog moreuza, drugi pokušavaju spavati, maksimalno iskorištavajući povjetarac koji dolazi s mora. Čaršafi, ruksaci i ispružena tijela pretvaraju simbolično šetalište uz more u spavaonicu na otvorenom na nekoliko sati.

U zoru na krovu, alarmi rijetkih mobitela koji imaju baterije bude susjede jednog po jednog.

- Ne vidim kraj ovome - kaže Milan kupeći čaršaf i jastuke prije nego krene na posao u skladište.