ČOVIĆ I PLENKOVIĆ Za izraelski novac i utjecaj brišu ‘heroje’ iz NDH, a rehabilituju Kordića i druge Tuđmanove zločince!

Piše: Rasim Belko

---

Odlukom Gradskog vijeća Mostara iz juna prošle godine nazivi ulica ovog grada po ustaškim kadrovima NDH su ukinuti, a zamijenili su ih nazivi po proslavljenim i svima prihvatljivim mostarskim junacima s prave strane civilizacije.

Nazivi ulica - Mile Budaka, Vokića i Lorkovića, Đure Spuževića, tabornika Ive Zelenike, Rafaela Bobana, Jure Francetića više nisu dio Mostara. I to je više nego dobro. No, nije dobro što je čestitke za čistku ustaških činovnika dobio lider Hrvatske demokratske zajednice Dragan Čović, a ne Gradsko vijeće, koje je i donijelo odluku o uklanjanju.

Dobar dio tog vijeća i u ovom i u ranijim sazivima je davno tražio da se te ulice uklone, pod opaskom da fašizmu nema mjesta u gradu koji je fašizam razorio devedesetih. No, NDH činovnici su opstajali na ulicama grada na Neretvi, sve dok političko - ekonomski interesi Dragana Čovića nisu došli pod upitnik.

A kada se to desilo Čović je NDH “heroje” HDZ-a prodao za izraelske pare i utjecaj. Nema sumnje da je svemu kumovao izraelski biznismen, vlasnik Aluminija, a kako je krenulo i budući vlasnik Hercegovine. Njemu za ljubav i za ljubav bivšeg izraelskog ambasadora Čović je naredio stranačkim vojnicima HDZ-a u Gradskoj upravi Mostara, uključujući i načelnika Marija Kordića, da ustaše moraju iz Mostara.

Potom su iz Izraela čestitali Draganu Čoviću na takvom činu i zahvalili mu se. Ili nisu znali ili su namjernim prešućivanjem zaboravili, ali u izraelskoj čestitki nije bilo političkih predstavnika Mostara koji su se godinama neuspješno borili protiv Budaka i ostatka NDH-azije. Ta borba je bila neuspješna sve dok ih Čović nije odlučio prodati za izraelske šolde i političku podršku u borbi za treći entitet.

A da u Čoviću i njegovom HDZ-u nema ništa antifašističkog niti trunke empatije prema žrtvama zločinačkih režima pod hrvatskom zastavom govori svaki stav njegovih kadrovika o zločincima iz hrvatskog naroda.

Čović voli zločince, pa je i sam bio na dočeku Darija Kordića, presuđenog ratnog zločinca, koji je kaznu odležao. Čovićev pretpostavljeni Andrej Plenković voli Antu Pavelića, a samo što nije zaplakao na grobu Gojka Šuška.

Prva perjanica HDZ-a u Federaciji BiH Lidija Bradara nedavno nam je fino, NDH-ovski objasnila da presuđeni ratni zločinci nakon kazne više nisu ratni zločinci. Tad nam je i postalo jasno zašto su Budak, Francetić i škvadra preživjeli pola stoljeća na ulicama fašizmom ranjenog Mostara.

Bradara voli Kordića, prijatelj je prijatlelj, pa makar i s rukama do lakata u krvi. Zato nam valjda i pokušava nametnuti ideju da on više nije ratni zločinac. Jer stara je praksa u HDZ-u da se prijatelja “namjesti”, da li u upravni, nadzorni ili u neku drugu fotelju nije bitno. A Lidija svog prijatelja Darija ne može, problem je presuda koja na njenu žalost traje.

U maniru vrhunske spin majstorice zato u televizijske šeme ulijeće ministrica u oktroisanoj vladi Nermina Nikšića, Sanja Vlaisavljević. Pazi sad, ministrica kulture i sporta. I eto je s pričom - Kordić je sad jedno fino biće, jer šta će HDZ sa svojim presuđenicima za ratne zločince, kako da ih “udomi”, ako se i dalje pika da su ratni zločinci.

A Sanja, gladna sarajevske svinjetine, veli ovako: “Šta ćemo sa ratnim zločincima kad odsluže kaznu. Oni moraju biti rehabilitirani”. Prije nego išta kažem, baš me zanima šta pošiljaoci izraelskih čestitki misle o ovom pitanju. Da li su i oni za to da svi oni fašistički generali i političari, koji su u većoj ili manjoj mjeri progonili Jevreje, trebaju biti rehabilitovani, jer su 'em umrli 'em valjda odslužili kaznu.

A historija govori da je svako rehabilitovanje zločinaca priprema za nove zločine. Kordić ne može biti rehabilitovan, kao ni iko sličan. Kordić je vodio akciju u kojoj su spaljivane bebe, takve osobe bi nakon odsluženja kazne trebalo slati u neku ustanovu za mentalno zdravlje i ne puštati do kraja života.

Ali, ni Sanja ni Lidija ne govore same, one govore jezikom Dragana Čovića a on interesima Andreja Plenkovića (alias Ante Pavelića). Jer, sve dok Plenkoviću u rješavanju “pitanja” bh. Hrvata treba izraelska pomoć, a Čoviću novac, oni će biti spremni odricati se predaka u NDH uniformama.

S druge strane Kordić i slični im trebaju kao nacionalni heroji, kao Tuđmanovi vojnici (čitaj zločinci), da bi narod vjerovao i podržavao dvoobrazni HDZ. Jer, takvi vojnici se promovišu hrvatskom narodu, naročito u Bosni kao junaci. A to neminovno proizvodi replike tih vojnika za neke nove obračune u pokušaju širenja Hrvatske na granice Banovine.

A istovremeno, Jevreji im više nisu žrtve, njih su istrijebili. Nisu ni Srbi, njih su očistili sa prostora Republike Hrvatske, ali i u najvećoj mjeri sa prostora kojim vlada Dragan Čović.

Problem su im muslimani, koje sada treba očistiti s prostora na kojima smetaju za ostvarenje sna o banovini. A za to trebaju Kordići. I naravno novci i međunarodna pomoć. Zato su i odlučili prodati Francetića, a sačuvati Tuđmanovog zločinca Kordića.

Zaključno, Plenković i Čović ne mogu se odmaći od Tuđmanovih zločinaca jer su njihove politike zapravo sljedbenice politika Franje Tuđmana!