Podvlačenje političke crte ispod pravosuđa: Kadija te tuži, kadija te oslobađa

Jedna stvar je očigledna već punu deceniju i po: Kad nova vlast zasjedne na bilo kojem dijelu BiH, odmah počinju procesi protiv bivše vlasti. Reći će vam da tu ima logike i da se vlast želi zaštititi. Ali, zakon kaže da se imunitet ne može smatrati preprekom za krivično gonjenje ili pokretanje parničnog postupka. 

Svojevremeno su komunisti govorili: Ne mogu ti pomoć' koliko ti mogu odmoć'. Na iste represivne metode svodi se i ova nacionalizirana demokratija: Ko nije uz naše lidere ne piše mu se dobro.

Zato nam sudski procesi sve više liče na pravosudne vježbe i treniranje strogoće. I sve više imaju vaspitnu poruku. Kad se vježba završi svi se vraćaju kućama i spominju Sanadera.

Gdje su naši sanaderi

Donedavno su se postavljala pitanja: Gdje su naši sanaderi?  Tačno pet godina kasnije Sanader je na slobodi. Ispostavilo se da je naše pravosuđe efikasno, mudro, profesionalno i ne troši uzalud svoj ugled na raznoraznim sanaderima.   

Ovih dana smo se uvjerili da politički lideri srčano brane jedni druge. Samo oni su mogli ustoličiti korupciju  u ovoj državi, pa kad dođe do pitanja odgovornosti, odmah postaju jedinstveni. Nedodirljivost je njihov način vladanja i njihov konačni zajednički cilj.  To se zove organizacija, hobotnica ili halka.  

Svojevremeno su mediji zaključivali da kriminalci sarađuju i ne poznaju granice. Otkud ova iznenadna sličnost sa političkim hijerarhijama, ako nije bilo direktne razmjene iskustava? 

Što manje države to više njihove političke moći. Gdje ima mjesta za državu nema mjesta za političku samovolju. U pravnoj državi politika je građanima samo servis. Zato političari i ne prave državu, da mogu raditi šta hoće. Nezavisno pravosuđe je osnov svega, pa i investicija i ekonomskog razvoja. Tamo gdje pravna država važi samo za sirotinju, sirotinja i bijeda će se umnožavati.

Ugrožene političke face

Iz određenih centara udara se na borce ove države i oni se nepravedno progone, a onda bez objašnjenja puste na slobodu. To je posebna vrsta političkog pritiska koji ponajviše razara autoritet pravosuđa.  

Šta smo do sada imali osim stalnog političkog pritiska na sudije i tužioce? Šta se to promijenilo pa smo došli do jedinstvenog, sada javnog političkog stava o pravosuđu? Izetbegović je objavio da se pojedini političari bez razloga progone. Čović je zatražio da se prestanu montirati procesi protiv određenih političara, te da se treba podvući crta ispod dosadašnjeg progona političara. Upućeni će na ovo cinično dodati: Ako se montiraju procesi, jednako se mogu montirati i oslobađajuće presude.

To da neko našim liderima namješta sudski progon je crni humor. Ništa u ovoj državi nije uporedivo sa moćima koje posjeduju političke hijerarhije? 

Stranci koji se bave našim pravosuđem nedavno su otvoreno posumnjali da pojedini tužioci rade u dosluhu sa optuženim, pa se onda konstruišu optužnice koje su neodržive i koje će pasti na sudovima. Kadija ti sudi, kadija te oslobađa. Nakon dugotrajnih sudskih procesa finansijski mešetari i zadnje lopuže budu oslobođeni i ponosno napuštaju sudnice.

Tu počinje sapunica “od ponedjeljka pravna država“, a od utorka podvučena crta.