Uslovljavanja u isključivoj borbi za vlast

Navršava se godina dana otkako su u Bosni i Hercegovini održani Opći izbori, a državna i federalna vlast još uvijek nisu formirane, jer političke partije, relativne pobjednice izbora – etno-nacionalne – ne mogu postići dogovor oko unutarnjeg uređenja zemlje, kao i o ponašanju Bosne i Hercegovine kod geostrateškog preslagivanja zapadnog Balkana, što je intenzivirano posljednjih godina.

Naime, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović blokira formiranje Federalne vlade dok ne dobije izbornu jedinicu sa većinskim hrvatskim stanovništvom u kojoj bi suvereno vladao – što u SDA ne mogu prihvatiti zbog svog biračkog tijela koje ne želi daljnje parčanje države Bosne i Hercegovine.

Na višem, državnom nivou, predsjednik SNSD-a Milorad Dodik blokira integraciju Bosne i Hercegovine u NATO i zemlju vuče prema ruskim interesima – što u SDA ne smiju prešutjeti zbog Bošnjaka koji u NATO savezu vide sigurnost da se zemlja neće raspasti ili eventualno doći pod novu agresiju iz susjedne Srbije i susjedne Hrvatske, kao što se desilo tokom rata devedesetih.

Takve isključive politike među pobjedničkim partijama na prošlogodišnjim izborima u BiH dovele su do toga da zemlja već godinu dana ima tehničku vladu u državnoj i federalnoj vlasti.

To je dodatno radikaliziralo odnose među političkim partijama u BiH – blokadu formiranja državne vlasti Dodik koristi kao dokaz da je Bosna i Hercegovina nemoguća država, jer „Bošnjaci Srbima ne dozvoljavaju da u državnoj vlasti imaju političke partije koje su pobjednici među srpskim glasačima“, predstavljajući sebe u takvoj situaciji kao jedini spasitelj Srba, dok Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, istu situaciju koristi kao dokaz da je Bosna i Hercegovina ugrožena država, „jer Srbi Bošnjacima ne dozvoljavaju da u državnoj vlasti provode politiku koja će svima narodima i narodnosti donijeti sigurnost i prosperitet“, predstavljajući sebe u takvoj situaciji kao jedinog spasitelja Bošnjaka i Bosne.

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović ističe da za BiH nije dobar ni Dodikov secesionizam, a upravo je Čović jedan od Dodikovih najčvršćih saveznika! - ni Izetbegovićev građanski pristup uređenja države BiH kojeg Čović iščitava kao bošnjački unitarizam, nakon čega nudi srednji put koji se u konačnici ogleda u formiranju „izborne jedinice u kojoj bi Čović suvereno vladao!“

Može se reći da ova situacija na plastičan način oslikava da se u Bosni i Hercegovini niko ne bavi politikom -  po srijedi je isključiva borba za vlast. 

Da je drugačije, lideri SDA, SNSD-a i HDZ-a bi ostavili po strani pitanja oko kojih se ne mogu dogovoriti, i energiju usmjerili u rješavanje životnih problema građana - izgradnja autoputa, pojednostavljivanje procedure za ulaganje stranih investitora u BiH jer je ta procedura trenutno najkomplikovanija u cijelom regionu, ili bi se fokusirali na ukidanje prekomjernih nameta privrednicima koji guše domaću proizvodnju.

Neovisno od državne vlasti, Dodik je u RS-u mogao riješiti mnoge probleme koji opterećuju svakodnevni život građana, „poput izgradnje autoputa, pojednostavljivanja procedure za ulaganje stranih investitora, ili se jednostavno mogao fokusirati na ukidanje prekomjernih nameta privrednicima koji guše domaću proizvodnju.“

Neovisno od državne vlasti - i Čovićevih ultimatuma za formiranje Federalna vlade - Izetbegović je mogao riješiti mnoge probleme koji opterećuju svakodnevni život građana, „poput pojednostavljivanja barem dijela procedure za ulaganje stranih investitora u lokalne zajednice, ili se fokusirati na ukidanje barem dijela prekomjernih nameta privrednicima koji guše domaću proizvodnju.“

I u jednom i u drugim entitetu u Bosni i Hercegovini mnogo toga zavisi isključivo od politike općina i gradova, na koje nemaju utjecaj ni državni ni entitetski zakoni, a primjer za to su razvijene lokalne zajednice poput: Međugorja, Bijeljine, Kaknja, Tešnja i drugih zdravih sredina u nefunkcionalnoj Bosni i Hercegovini.
Kada su u pitanju etno-nacionalne politike u BiH i njihov odnos prema građanima, praksa pokazuje da je jedini veći problem od toga kada ne mogu formirati vlast je onda kada je uspiju formirati?!

Građanske partije imaju sasvim dovoljno vremena i sasvim previše razloga da konsulduje redove i da do novih lokalnih i do novih Općih izbora građanima ponude bolju politiku-život.