Piše : Armin Aljović

Ti mene rezolucijom, ja ću tebe deklaracijom

Protekla sedmica bila je poprilično zbunjujuća za svakoga ko je bio prisiljen da po prvi put prati političku situaciju u Bosni i Hercegovini, i uobičajena i dosadna za svakoga ko već živi bosanskohercegovačku političku džunglu u kojoj se predstavnici tri etnička naroda - Bošnjaka, Srba i Hrvata - poput gorila bore za svoj dio teritorije lomeći oko sebe sitno rastinje. 

Najavljeno prepakiranje SDA iz etno-nacionalne u građansku stranku Bakir Izetbegović je proveo tako što na 7. Kongresu SDA u stranačke organe nije izabrao nikoga ko nije Bošnjak! Nova vrsta demokratije po mjeri Izetbegovića kakvu ne poznaje zapadni svijet. Moguće je da će Izetbegović održati riječ i u prepakiranje SDA krenuti drugim putem - Bošnjake će konvertirati u Srbe, Hrvate i Ostale. Ionako su najbrojniji narod u BiH. Neće faliti ni Bošnjacima. To je već isprobano na direktoru OSA-e i Izetbegovićevom prijatelju Osmanu Mehmedagiću. Trgovina etničkim identitetom u BiH je poznata praksa.

Dodik, koji se predstavlja najvećim Srbinom, Izetbegovićevo pozivanje da malo više jača ljubav prema državi Bosni i Hercegovini – ničim argumentirano ali u cilju podizanja etničkih tenzija u BiH i novom valu stigmatizacije Bošnjaka - ocijenio je kao “rezolucijom muslimanskog naroda u BiH koja poziva na sukobe”. 

Borjana Krišto na 7. Kongresu SDA “zagovara euroatlantski put BiH” na ne evropski način odnosno da u Bosni i Hercegovini nema niko prava osim onih koji glasaju za njenu Hrvatsku demokratsku zajednicu, SDA i SNSD. “Nadam se i duboko vjerujem da ćemo izgraditi više odnosa i više povjerenja među nama, da će i 7. Kongres Stranke demokratske akcije na čelu s Bakirom Izetbegovićem, izabrati vodstvo koje će zajedno s političkim opcijama iz druga dva naroda znati odgovoriti na sve ove izazove pred kojim se nalazi BiH”, rekla je Krišto.

Naravno da svako ima pravo voditi politiku na način kako misli da je to najbolje. Problem etno-nacionalnih stranaka u BiH je u tome što opstaju na nekonvencionalnim metodama - sijanju straha od novog rata, a u slučaju da gube vlast, ne libe se građane i uvući u sukobe. Oni u rat svakako šalju volove, a sirotinja sinove.

Imati nacionalnu osviještenost na koju pozivaju Izetbegović, ili etničku na koju pozivaju Dodik i predsjednik HDZ-a Dragan Čović, ne mora značiti a priori nešto loše, naprotiv, vrlo često djeluje stimulirajuće, što naročito zna biti korisno s aspekta unutarnje ekonomije. 

Dakle, pitamo se, zašto bi onda uopće bila sporna "afirmacija bosanskog identiteta kao zajedničkog identiteta svih građana BiH, uz očuvanje etničke posebnosti".  Sporno je, međutim, itekako je sporno, jer je Izetbegović u prepakiranje države krenuo slijepom ulicom. Zašto Izetbegović odjednom toliku pažnju predaje “afirmaciji bosanskog identiteta kao zajedničkog identiteta svih građana BiH”, a zapostavlja, recimo, borbu protiv korupcije, ne nudi ekonomski oporavak zemlje, nije ponudio plan kadrovskog jačanja institucija Bosne i Hercegovine. Zašto Izetbegović misli da bi neko odjednom počeo voljeti Bosnu i Hercegovinu? Da li Nijemci vole Njemačku samo jer je tako namaštala Angela Merkel, ili Njemačku možda vole jer je Merkel borbu protiv korupcije dovela skoro do savršenstva, zemlju ekonomski oporavila, a u državne institucije mogu se zaposliti samo najbolji studenti. Zašto bi nakon 7. Kongresa SDA odjednom neko počeo voljeti državu koju je, između ostalih, razorio i Izetbegović i razara je i dalje? Šta se to promijenilo nakon subote – već smo rekli, država se i dalje neće boriti protiv korupcije, Izetbegović nije ponudio ekonomski oporavak društva, u institucije Bosne i Hercegovine i dalje će se moći zaposliti samo sa članskom kartom vladajuće političke partije, o zdravstvenom sistemu u Sarajevu i dalje odlučuje Izetbegovićeva supruga Sebija, tužilaštva i dalje neće hapsiti političare i nakon dokazanog kriminala a hapsit će sirotinju koja ukrade metar drva. U Bosni i Hercegovini i dalje će biti onih koji će moći ubiti Dženana i Davida i neće odgovarati samo jer imaju jake veze u pravosuđu. 

Nije li posrijedi Izetbegovićevo licemjerno udaranje na obraz građana? Izdajica je ko ne voli Bosnu i Hercegovinu, premda od Bosne i Hercegovine imam samo ja koristi?! 

Sva ova Izetbegovićeva ujdurma oko deklaracije i Dodikovi i Čovićevi kontra napadi izgledaju kao: ‘Ti mene rezolucijom, ja ću tebe deklaracijom’. Razlika je u tome što Dodiku i Čoviću takva atmosfera odgovara u procesu dokazivanja da je BiH nemoguća država, što se ne može reći za Bošnjake, koji su nemogući bez države.

Dakako, za bosanski haos, koji sigurno nije pitanje samo Bosne i Hercegovine, nisu krivi samo domaći nacionalisti i kriminalci. Imalo bi se tu podosta prigovoriti i međunarodnim arbitrima. Čak ako zaboravima da nisu poduzeli skoro ništa da ne dođe do rata devedesetih, čak ako zaboravimo da su se tokom četverogodišnjeg klanja na prostoru bivše Jugoslavije ponašali mlako, ako im priznamo samo da su pomogli da se zaustavi dalje kasapljenje Balkana, unazad nekoliko godina njihova neodlučna uloga u regionu građanima više šteti nego koristi. Da su reagirali na vrijeme, niti bi Dodik sada pozivao na otcjepljenje RS, niti bi Čović zazivao Herceg Bosnu, niti bi Izetbegović kretao u “afirmaciju bosanskog identiteta kao zajedničkog identiteta svih građana BiH” sa onima koji Bosnu ne žele vidjeti ni na fotografiji.

Bezobraznije od politike etno-nacionalnih vođa u BiH je jedino kad međunarodna zajednica udara tek na obraz tim vođama.

Web stranicu novinske agencije Patria možete pratiti i putem aplikacije za Android