Piše : Rasim Belko

Rudari će ‘Sretno’ zamijeniti zbogom 

Ekonomska omča stezala se oko bosanskohercegovačkih rudnika i rudara od rata do danas, a spasitelja, barem onih dobronamjernih, po svoj prilici više nema. I dok su rudari sve vrijeme davali svoj maksimum i prebacivali rekorde, neko je njihov novac zarađen teškom mukom rasipao gdje je stigao. Poput gljiva poslije kiše množile su se glave u rudničkim kancelarijama, a za svaku novu glavu rudar je morao kopati duplo više. Što je rudar dublje kopao, sve je manje imao.

Plata i toplog obroka za rudare nema. Danas su na ulici ili štrajkuju u jami. Za uposlene u Elektroprivredi ide i regres i to onaj najveći.

Vlast je u rudničke kancelarije sve ove godine zapošljavala supruge i ljubavnice, djecu i rođake. I svi redom imali su plaće o kakvim rudari nisu mogli ni sanjati. Brigu o poslovanju rudnika, dugovima i obavezama niko nije vodio, sve do trenutka kada se pojavila prijetnja da će radna mjesta već pobrojanih doći u pitanje. Bosanskohercegovački rudnici su prezaduženi i posluju s gubitkom, oprema je iz Titinog vakta, rudari na izmaku snaga. Administrativna bajka uhljebljenih približava se kraju, ali vlast će prvo u ambis stečaja poslati rudare, najnedužnije u priči oko milionskih dugovanja.

Ko je kriv za takvo stanje u rudnicima, koji u Federaciji BiH zapošljavaju više od 8.000 radnika?

Dug rudnika u Federaciji BiH je nastao jer se hranilo biračko tijelo najmoćnije bošnjačke stranke - SDA. Krivci za konstantno gomilanje dugova i obaveza danas su nagrađeni na pozicijama - od ministra do parlamentarnog zastupnika.

Kada su 16. novembra 2009. godine direktori sedam rudnika i tadašnji direktor Elektroprivrede BiH Amer Jerlagić potpisali ugovor o Koncernu Elektroprivrede, resorni ministar Vahid Hećo, direktori rudnika i EPBiH najavili su da je to historijski projekat.

“Ovim ugovorom regulisana su prava i obaveze ugovornih strana koji se odnose na upravljanje,  raspodjelu dobiti, pokriće gubitaka, snošenje rizika, odgovornosti i druga pitanja u ostvarivanju uspješnog poslovnog povezivanja i stvaranja uslova za efikasnije i ekonomičnije poslovanje. Koncern će učiniti zaokret u daljem razvoju Federacije. Ostvaren je  najveći projekat za državu poslije rata. Ovo je prvi korak u perspektivniju budućnost. Pred nama je težak put i velika odgovornost u proizvodnji uglja i električne energije, rekli su predstavnici rudnika”, navodi se u saopćenju, koje je i danas aktuelno na stranici Elektroprivrede BiH.

Međutim, historijski projekat, koji su Jerlagić, Hećo i ostali tada najavili kao temelj za razvoj privrednog sistema, postao je sistem za pljačku rudnika .

Federalna vlast od te 2009. do danas nijemo je posmatrala kako se rasipa jedna od osnovnih privrednih grana u historiji ove zemlje. Krčmilo se na leđima rudara, ubirali politički poeni i jačali tajkuni. Institucije zadužene za borbu protiv kriminala zaboravile su na akcije po službenoj dužnosti, a političkim moćnicima i vlastodršcima nikada u ovoj državi nije ni bilo stalo do razvoja privrede. Slično je i s rudnicima poput onog u Banovićima, oni nisu u Koncernu, ali su pretvoreni u društvo jednog lica, bez obzira na to što su većinski u javnom vlasništvu. Iako su se Banovići spasili Hećinog projekta s Elektroprivredom, izvlačenje kapitala ih nije zaobišlo. Mirsad Kukić vlasnik je života u Banovićima, sve dok potpuno sam kontroliše RMU Banovići.

Sve liči na to da za rudnike spasa nema. Jer, sve rasprave su krenule u pravcu - kako se riješiti rudnika.

Savjetnik generalnog direktora EPBiH Emir Aganović poručio je 11. septembra pred zastupnicima u Parlamentu FBiH da proizvodnja uglja u budućnosti može samo opadati i da je jedino pitanje šta s rudnicima u budućnosti.

Cipele federalnih parlamentaraca danas koštaju skoro duplo više od plate rudara. Parlamentarci nisu problem, za njihove plate para se mora naći. A to je lako, poskupit će plin, struja, voda, ako ništa, uvest će se nove takse na nešto.

Šta se krije u “lošoj budućnosti” rudnika moglo se u određenoj mjeri zaključiti iz rasprave o stanju u rudnicima s posljednje sjednice Predstavničkog doma Parlamenta FBiH. Prema podacima koje su zastupnici iznijeli, najveće učešće u izvozu električne energije u sistemu EPBiH imaju termoelektrane. Istraživanja su pokazala višestoljetne zalihe uglja u pojedinim rudnicima, pa bi se vrlo lako moglo desiti da strani kapital uđe u polje rudarstva i umjesto bh. rudara mašinama crpi prirodno bogatstvo Bosne i Hercegovine. S druge strane, ako zatvorimo rudnike i termoelektrane, a iz Elektroprivrede to navode kao opciju “pod moranjem”, lako bi se moglo desiti da BiH od izvoznika postane uvoznik električne energije iz Evropske unije, koja u Poljskoj gradi nove termoelektrane.

Postavlja se pitanje zašto Elektroprivreda i bh. vlasti ne bi uložile više novca u dekarbonizaciju i približavanje naših termoelektrana okolišnim i svim drugim standardima EU. Kada bismo to uradili, zasigurno bi rudnike i termoelektrane imale mnogo svjetliju budućnost.

Uzmemo li u obzir historiju odluka naših vlastodržaca, najbliže svemu je da lobisti završe svoj posao, a strani kapitalisti pokupe “džek-pot” na prodaji električne-energije Bosni i Hercegovini.

U tom slučaju, veoma je izvjesno da ćemo rudarskom “Sretno” reći zauvijek zbogom. 

Web stranicu novinske agencije Patria možete pratiti i putem aplikacije za Android