Piše : Armin Aljović

Nismo li malo licemjerni, zašto nam smeta LGBT a ne smeta korupcija?

Desetak dana pred prvu paradu ponosa u Sarajevu, ili neku vrstu međunarodne smotre članova LGBT zajednice vodi se polemika oko toga je li glavni grad Bosne i Hercegovine spreman prihvatiti ljude seksualne orijentacije koja izlazi iz tradicionalnih okvira?! Da ne bude zabune, Sarajevo je grad u kojem već sada žive muškarci kojima su - u seksualnom smislu - privlačniji drugi muškarci, ili žene koje se u braku vide sa drugom ženom. Ovog puta se ide stepenica više, pa se testira mogu li oni, skupa, zagrljeni, prošetati Titovom ulicom bez da se boje odmazde?

Polemika oko sarajevske parade ponosa - primijetit ćete ako pogledate oko sebe - odvija se u dva nivoa dijametralno suprotstavljenih stavova: jedan nivo je na ulici među građanima koji u najvećoj mjeri nisu zainteresirani za septembarsku paradu, čak ni na nivou statističkih komentara, i druga polemika, ona u medijima, odvija se između političkih partija, nevladinog sektora, aktivista..., gdje su reakcije poprilično brutalne.

U vremenu kada etno-nacionalne politike u zemlji predvođene SNSD-om Milorada Dodika i HDZ-om Dragana Čovića, potpomognute desničarskim politikama iz Beograda i Zagreba siju strah od bosanskih muslimana, svjetski talas islamofobije komercijaliziraju na način da pokušavaju privoljeti međunarodnu zajednicu da Bosnu i Hercegovinu podijeli na tri etnički homogene enklave i na taj način lakše pljačkaju vlastite narode, i ostvare ciljeve proteklog rata, potpuno kontraproduktivno po Bosnu i Hercegovinu i njene građane izgledaju apeli konzervativnih bošnjačkih političkih partija - Stranke demokratske akcije i Naroda i pravde - koje pozivaju na odustajanje od povorke, napominjući da se zalažu za 'pravo na slobodan život' uz opasku da bi parada 'u društvu kakvo je naše, koje njeguje temeljne vrijednosti, ipak produbila jaz između ljudi različitih shvatanja'.

Sarajevo nije ekskluzivno bošnjački muslimanski grad, pa nije jasno zašto bošnjačke etno-nacionalne politike sebi uzimaju za pravo da brane 'temeljne vrijednosti Sarajeva’. Ili drugačije rečeno, ako Sarajevo nije ekskluzivno bošnjački muslimanski grad, nije jasno zašto bošnjačke etno-nacionalne politike 'lete pred rudu', prije nego su se o eventualnom ugrožavanju 'temeljnih vrijednosti našeg drušva’ izjasnili 'legitimni' politički predstavnici i druga dva konstitutivna naroda u BiH.

Nije li nepoštena reakcija i uloga i nevladinih udruženja i pojedinaca koje su najavili kontra ‘pride skupove’? Sarajevo je godinama bez vode, sigurnosna situacija u gradu je zastrašujuća, zdravstvo na koljenima, obrazovanje ni tamo ni ovamo, ekonomija propada… i niti jedna od tih organizacija do sada nije podigla svoj glas u cilju zaštite 'temeljnih vrijednosti našeg društva’.

Nema sumnje da vjernicima, tradicionalistima, heteroseksualcima svake fele treba omogućiti da mirnim putem iznesu mišljenje kako ne podržavaju istospolne brakove, kao što nema sumnje da homoseksualcima treba osigurati da iskažu svoja osjećanja. Po principu slobodnog tržišta, neka se svako bori za opstanak. Međutim, umjesto što smo poskočili da tradiciju i tradicionalne vrijednosti branimo od LGBT populacije, za početak, bilo bi daleko bolje, društveno korisnije, za tradicionalnu porodicu izrazito svrsishodnije da kritike sa LGBT-a usmjerimo prema korupciji, nepotizmu, političkom diletantizmu i nacionalizmu u Bosni i Hercegovini. 

Konačno, nije li malo licemjerno da iz 'temeljnih vrijednosti našeg drušva’ trbuhom za kruhom, glavnom bez obzira bježimo u zapadne zemlje, u zagrljaj LGBT slobodama.

Web stranicu novinske agencije Patria možete pratiti i putem aplikacije za Android