Piše : Edin Urjan Kukavica

Krivotvoritelji i iskrivljivači stvarnosti

Znate li ikoga ko je glasao za ŠDŽ? Naravno da ne znate... jer, čovjek je toliko neuvjerljiv da je čak i njegova najbliža rodbina bila skeptična da će biti uspješan u ulozi čuvara stolice do slijedećih izbora kada bi u nju svoju veleuvaženu i nezamjenjivu stražnjicu ponovo trebao spustiti BI. No, ne krije li se upravo u tom grmu razlog da je od svih državnih institucija formirano samo tzv. Predsjedništvo dok su sve ostale na čekanju iz ovog ili onog razloga? Ili je pak više istine u tvrdnji da su institucije države bitne upravo onoliko koliko je države u njima? Ili, pak da je od svega državnog najbitnije već učinjeno: gomila besposličara i nezamislivo bespotrebnih i besmislenih ljudi prima astronomske plate. Nerad ovdje ne treba ni spominjati jer ni kad su u punom sazivu, imenovani i postavljeni, položenih zakletvi i šta-ja-znam šta sve još dadnu da bi uzimali... ništa od toga ih ne obavezuje na bilo kakav rad te stoga, i ne rade.

Dakle, pozicije koje su „zakovane“ prije gotovo četvrt stoljeća jučer su samo potvrđene, a naznačena kadrovska rješenja to samo potvrđuju. Ništa od rečenoga, napisanoga i potpisanoga nije ni novo, ni iznenađujuće, ni neočekivano... naprotiv! Isto tako, ništa od potpisanoga nije ni pozitivno ali je neminovno jer predstavlja svjesnu mada, kontroliranu i precizno usmjeravanu / vođenu volju glasača / birača... S druge strane, koliko god (ne) predstavlja pobjedu etnonacionalnih gospodara stvarnosti u Bosni i Hercegovini jer, u suštini, ništa se ne mijenja / sve ostaje isto, predstavlja znakovit poraz svega građanskog i normalnog u ovoj zemlji. 

No, nakon jučerašnjeg potpisivanja „sporazuma“ tri etnonacionalne stranke (pobjednice izbora u Bosni i Hercegovini 2018. godine) ili „Principa za formiranje vlasti na nivou Bosne i Hercegovine“ još manje je – ako je to uopće moguće – jasno zašto se na formiranje vlasti na državnoj razini čekalo punih deset mjeseci. NATO put Bosne i Hercegovine otpisan je još u martu 2018. pristajanjem BI na novu vanjskopolitičku strategiju u kojoj se članstvo u NATO-u nigdje ne spominje. Formalno, opravdanje je bilo da je to vremenski određena strategija unutar čijih odrednica članstvo nije ni izgledno, a kamoli moguće te stoga, nema razloga da se spominje. Ustvari, riječ je o odustajanju od odluke iz 2003. godine o članstvu u NATO savezu kao strateškom cilju BiH; eventualni referendum o NATO-u u BiH mogao bi za posljedicu imati ponavljanje 1992. te to, nadam se, nikome ne pada na pamet... Kad je prije izvjesnog vremena isto ovo ustvrdila i SČ malo je nedostajalo da je živu spale na središnjem gradskom trgu. Srećom, Sarajevo nema trgova pa se SČ za dlaku izvukla.

Vlast je preozbiljna stvar da bi se povjerila gomili neinformiranih i nezainteresiranih glupana. Pritom, ne mislim na samozvane političare nego na glasače. Stoga se očigledno, neko kvalitetno (po)stara da se izbori i vlast osvoji i prije nego se iziđe na izbore. I to je i učinjeno... To naravno, stavlja još jedan upitnik i uskličnik na kraj pitanja: zašto se ovoliko čekalo?!

Mali faktografsko-historiografski pregled.

U martu ove godine obznanjeno je da će se pozicijska kombinatorika kretati na linijama na kojima je „šef HDZ BiH DČ spreman odreći se ministarstva finacija i obrane u zalog za poklapanje vanjskih poslova, ali i vrlo profitabilnih civilnih poslova i sigurnosti. Preuzimanjem državnih finacija BI bi zaliječio bošnjačke frustracije, a imenovanjem ministra pravde bi ispravio debalans u domaćem pravosuđu. Uz to, ne treba podsjećati kako su entitetski i državni ministar finacija istodobno i članovi Upravnoga odbora Uprave za neizravno oporezivanje i oni odlučju o raspodjeli sredstava od ubranoga PDV-a. Za dobivanje državnoga ministarstva financija BI se trebao odreći atraktivnoga Ministarstva civilnih poslova ali i Ministarstva prometa i veza koju je uz Tegeltiju na čelu Vijeća ministara i Ministarstvo obrane već 'zakapario' MD. Za SDA je bilo rezervirano i Ministarstvo za izbjeglice i raseljene osobe. I na koncu hrvatski stožernik DČ je paranoično inzistirao na svome čovjeku na čelu državnoga Ministarstva vanjskih poslova jer, 'Hrvati nemaju svoga legitimnoga člana Predsjedništva BiH pa bi ustoličenjem svoga šefa diplomacije HDZ BiH mogao barem nekako utjecati na vanjsku promociju hrvatskoga naroda'.“ 

Kako stvari trenutno stoje – ništa, a naročito čvrsta riječ i karakteri potpisnika – ne jamči da će ovako ostati ni do isteka roka od 30 dana, a kamoli poslije, SNSD je dobio sve što je MD tražio: mjesto predsjedavajućeg Vijeća ministara, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa i Ministarstvo saobraćaja i komunikacija te će delegirati i kandidata za Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice. HDZ BiH isto tako: tri ministarstva i to finansije, ministarstvo pravde i civilne poslove. SDA je dobila Ministarstvo vanjskih poslova, SBB je dobio Ministarstvo sigurnosti, a DF (osim člana Predsjedništva) još i Ministarstvo odbrane. Toliko o pozicijama; o kadrovskim rješenjima radije ne bih... malo mi je muka.

Uopće nije bilo tako davno – ko god se malo potrudi mogao bi se sjetiti – kad su ga pitali zašto se HDZ-u prave toliki ustupci: trećina vlasti u državi i više od pola vlasti u FBiH na što je on prezrivo odgovorio da HDZ nije dobio ništa što ga / ih ne sljeduje. Potom se, nešto kasnije, predomislio i reterirao i rekao da je bilo dosta da oni što nisu dobili  ništa što ih ne sljeduje – da su ipak dobili – i da je krajnje vrijeme da i mi(?!) malo nešto dobijemo... Pa je sve izgubio, a ono sto je ostalo proglasio dobitkom ali to bi trebala biti sasvim druga tema ali nije.

Spinovanje je u toku te se iz prvih izjava sa svih strana može zaključiti da su predstavnici Bošnjaka i Srba potpisali potpuno različite dokumente, a da su samo Hrvati potpisali oba.

No, činjenice su neumoljive, nakon predaje Doma naroda PS BiH SNSD-u i HDZ-u (kroz izbor delegata u NSRS-u i parlamentima kantona i FBiH) te nakon podjele ministarstava na državnoj razini pri kojoj su SNSD i HDZ dobili sve što su tražili – a podjela na federalnoj razini tek slijedi – te nakon što su dobili i ono što je donedavno ultimativno odbacivano kao anticivilizacijski (legitimno predstavljanje) i antidržavni čin (odustajanje od euroatlanskih integracija)... zanima me kako će SDA koja je nakon prošlih izbora imala predsjedavajućeg Vijeća ministara i tri ministarstva sada svoj očigledni poraz premetnuti u pobjedu. Osim da sve to kompenzira ukidanjem naziva i postojanja RS-a... Naravno ne mislim na Republiku Srpsku nego na Republiku Sarajevo.

Web stranicu novinske agencije Patria možete pratiti i putem aplikacije za Android