Piše : Armin Aljović

Bošnjačka politika: Jedinica iz međunarodne diplomatije

Opservacija predsjedničkog kandidata i nekadašnjeg šefa hrvatske Vlade Zorana Milanovića vjerovatno je najbliža istini kada je u pitanju tumačenje sporne izjave koju predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović jeste ili nije dala o Bosni i Hercegovini sa njenog službenog putovanja u Izrael. Dakle, premda je Kitarović demantirala izjavu da je susjedna Bosna i Hercegovina ‘vrlo nestabilna zemlja’ pod kontrolom ‘militantnog islama koji dominira u utvrđivanju agende’, objavljenu u uglednom Jerusalem Postu, a uredništvo lista povuklo dio teksta koji se odnosi na BiH, Milanović to objašnjava ovako: 'Moguće da je autentično, pa kad su vidjeli da su uvrijedili gosta, onda su to odlučili malo ublažiti, pogledati, zglajzati. Oni se njoj trebaju ispričati, a ona mora opreznije paziti što priča i s kim priča, jer ovo nije šator, ovo su državnički poslovi'. 'Nezamislivo mi je da se nakon zatvorenog sastanka dvaju predsjednika ovakve stvari objavljuju u novinama. To se nikad ne događa', rekao je Milanović. Svakako, čudno je i to da za Milanovića, koji bi sutra mogao zasjesti na čelo hrvatske države nije primarno sporno to da predsjednica hoda po svijetu i uopće priča da je BiH ‘vrlo nestabilna zemlja’ pod kontrolom ‘militantnog islama koji dominira u utvrđivanju agende’, već je za Milanovića problem što je taj dio razgovora iscurio u javnost, no desni narativ ljevice u zemljama Zapadnog Balkana može biti predmet neke druge opservacija.

Kako god, čak i da prihvatimo da izjava predsjednice Grabar-Kitarović o 'nestabilnoj BiH pod kontrolom militantnog islama' nije tačna, to ne mijenja suštinu njenog ranije utvrđenog odnosa prema Bosni i Hercegovini. Naprotiv, izuzmemo li rat protiv Bosne i Hercegovine devedesetih, koji sam po sebi jeste najgore što se moglo desiti, i izuzmemo li vrijeme kada su na vlasti u Hrvatskoj bili dobronamjerni Mesić i Josipović, politički koncept HDZ-ove politike prema Bosni i Hercegovini je uglavnom, u manjoj ili većoj mjeri, u kontinuitetu takav da djeluje u dva nivoa - jedan nivo je kada, najčešće za domaću upotrebu, HDZ-ovi prvaci poput predsjednice ili premijera Bosnu i Hercegovinu predstavljaju kao 'prijateljsku susjednu zemlju kojoj žele pomoći', i drugi nivo je da o BiH govore kao o 'nestabilnoj zemlji pod kontrolom militantnog islama', i to na vrlo ozbiljnim mjesta, poput službenih posjeta drugim zemljama. 

Ruku na srce, nije netačna izjava da je Bosna i Hercegovina nestabilna zemlja, zbog čega je narativ predsjednice Kitarović dobio podršku i od Milorada Dodika. Naprotiv, evidentno je da Bosna i Hercegovina ne funkcioniše kao snažna država, nije sposobna zaštititi svoj teritorijalni integritet i politički suverenitet, njene najvažnije institucije, među njima i pravosudne, pod snažnom su političkom kontrolom... ali su Kitarović i Dodik izostavili reći da su oni jedni od ključnih protagonista nestabilnosti Bosne i Hercegovine. Sve procese koje bi zemlju približile NATO-o savezu – što u kontekstu BiH prije svega znači mir za sve njene građane – te put BiH ka Europskoj uniji, blokiraju upravo iz SNSD-a, a za što Dodik u posljednje vrijeme ima čvrstu podršku i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, mlađeg brata zagrebačkog HDZ-a.

Dodikova i politika Grabar-Kitarović prema Bosni i Hercegovini, ili onih koji stoje iza politika čiji su oni samo glasnogovornici, sada ima i novu strategiju – važno je velike sile uvjeriti da su bosanski muslimani problem za zemlju i region. Za to im je kao vjetar u leđa dobro došla islamofobija koja je prema podacima Europskog izvještaja o islamofobiji u itekakvom porastu. Objašnjavajući šta je Grabar-Kitarović mislila kada je u Jerusalemu govorila o utjecaju militantskog islama u Bosni i Hercegovini Dodik je rekao: „Јasno je da nisu svi Bošnjaci/muslimani teroristi, ali je isto tako jasno da su svi oni koji su činili teroristička djela u BiH muslimani“. U tom kontekstu, nije nimalo bezazlena politika Dodika koji ulaže milione KM u jevrejske lobističke kuće, ili politika Grabar-Kitarović koja je baš u jeku napetosti između Izraela i Irana odabrala da ode u službenu posjetu Izraelu i tu objasni „povezanost bosanskih muslimana sa Iranom“.

Bošnjačka politika u ovom trenutku nema konkretan odgovor za takvu diplomatsku ofenzivu Grabar-Kitarović sa lijeve i Dodika da desne strane. Bošnjačka politika opterećena je nekompetentnim ljudima i unutarstranačkim i međustranačkim svađama. 

Bivši zastupnik u Europskom parlamentu Jasenko Selimović prepoznao je da Bosna i Hercegovina ima puno neprijatelja a malo prijatelja te da se treba okrenuti traženju prijatelja a ne pojačavati tenzije sa ljudima koji rade protiv BiH. Za početak, bošnjačka politika bi se prije svega trebala više bosnizirati, a manje etnicizirati, i zajedno sa sarajevskim Jevrejima, bosanskim franjevcima, bosanskim Hrvatima, Srbima i Ostalim krenuti graditi diplomatsku mrežu prijatelja po svijetu. Bošnjaci kao većinski narod nisu odgovorni samo unutar svoje etničke skupine, već u vrijeme fašizacije Zapadnog Balkana, žele li sačuvati zemlju, moraju se snažno otvoriti prema dobronamjernim komšijama iz drugih vjerskih i etničkih skupina.

SDA se namaće kao veliki čuvar Bosne i Hercegovine? Kako su onda dopustili da zastupnici fašizma, politika presuđenih za najstrašnije zločine tokom rata u BiH danas imaju bolje diplomatske konekcije po svijetu od onog zdravog, građanskog dijela Bosne i Hercegovine koji se nema čega stidjeti?

Web stranicu novinske agencije Patria možete pratiti i putem aplikacije za Android