Piše : Armin Aljović

Nepotpuno pismo Ružice Jukić

Mediji su u ponedjeljak objavili pismo Ružice Jukić, potpredsjednice Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine u kojem Jukić traži da državno Predsjedništvo izvijesti UN o „uplitanju u rad pravosudnih institucija BiH.“

Jukić se, naime, šokirana i zaprepaštena referira na prošlosedmično zajedničko pismo ambasadora više zapadnih zemalja u Bosni i Hercegovini, usaglašeno sa OHR-om i OSCE-om, kontrolorima mira i pravnog poretka u BiH, u kojem upozoravaju da u zemlji niko ne smije biti iznad zakona, pa ni predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH Milan Tegeltija, snimljen u korupcijskom skandalu na način da inspektor SIPA-e od privrednika iz Velike Kladuše traži novac za Tegeltiju, kako bi ovaj utjecao da tadašnja kantonalna tužiteljica u Sarajevu Dalida Burzić nakon dvije godine ignorisanja konačno uzme u obradu krivičnu prijavu koju je Nermin Alešević podnio protiv više lica zbog malverzacija sa kreditima Bobar banke, računajući i neke političke funkicionere u zemlji.

Upozorenje Međunarodne zajednice „da u zemlji niko ne smije biti iznad zakona, pa ni predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH Milan Tegeltija“, nakon što je Disciplinska komisija VSTV-a prethodno oslobodila Tegeltiju odgovornostil, Jukić je shvatila kao pritisak na bosanskohercegovačko pravosuđe, pa je od šefova države zatražila da o tom "skandalu" izvijeste Ujedinjene nacije i Europsku uniju.

„Stručno i moralno kredibilna“ Jukić, „bez ikakvog prekršaja, pa niti onoga u saobraćaju“, „sa jednakom imovinom sada kao i onda kada je tek stupila na dužnost u VSTV-u", ambasadore Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Nizozemske, Španije, te Valentina Inzka i Brucea G. Bertona pita: “da li u njihovim državama postoje staklene i gumene sobe za nositelje pravosuđa i da li se od njih traži kako da postupe u kojem predmetu?“, „pita ih da li bi Alešević već bio uhićen u njihovim državama, jer je pokušao korumpirati visoko pozicioniranog pravosudnog nositelja funkcije i jer je neovlašteno i protuzakonito snimao i držao takav snimak nekoliko mjeseci kod sebe?“, „da li bi ministar sigurnosti u njihovim državama mogao organizirati prosvjede, tražeći rušenje trećeg stuba vlasti, a pri tome da bude opterećen tužiteljskim istragama koje se vode protiv njega u tužiteljstvu pred kojim je prosvjedovao“? Naravno da u njihovim državama to ne bi bilo moguće, odgovara Jukić na vlastita pitanja „jer je njihov pravosudni sistem zaštićen od ovakvih napada, koji vode u anarhiju i jedno cjelokupno nepovjerenje građana u pravosudni sistem.“

Ako prihvatimo da se od pitanja koje je Jukić uputila ambasadorima nema šta oduzeti, itekako bi se tim pitanjima imalo šta dodati. Jukić ambasadore pita „da li u njihovim državama postoje staklene i gumene sobe za nositelje pravosuđa i da li se od njih traži kako da postupe u kojem predmetu“, dok istovremeno ne napominje da u Bosni i Hercegovini bez ikakvih sankcija postoje službeni vozači članova Predsjedništva BiH koji kidnapuju političke neistomišljenike i trpaju ih u prtljažnik službenog predsjedničkog Audija – poput Čovićevog vozača Krezića. Jukić pita „da li bi Alešević već bio uhićen u njihovim državama, jer je pokušao korumpirati visoko pozicioniranog pravosudnog nositelja funkcije i jer je neovlašteno i protuzakonito snimao i držao takav snimak nekoliko mjeseci kod sebe?“, a istovremeno ne polemiše o tome zbog čega Tužilaštvo Bosne i Hercegovine Aleševića nije uhapsilo, ako je pokušao korumpirati visoko pozicioniranog pravosudnog nositelja funkcije i jer je neovlašteno i protuzakonito snimao i držao takav snimak nekoliko mjeseci kod sebe“. Osim toga, Jukić se ne pita kako je Alešević uopće došao u poziciju da krivičnu prijavi koju je podnio Tužilaštvu mora ubrzavati „dodatnim sredstvima uvjeravanja.“ Jukić u pismu ne otvara ni pitanje zašto inspektora Pandžu koji je, vrlo predvidivo i nemaštovito rekao: „zloupotrijebio sam ime Milana Tegeltije i novac uzeo isključivo za sebe...", Tužilaštvo poziva na razgovor tek dvije sedmice nakon skandala, čime mu ostavlja dovoljno prostora da utječe na svjedoke i cijeli proces. Jukić je kontrolor ispravnosti rada Tužilaštva i njena je odgovornost ukoliko Tužilaštvo ne postupa po zakonu

Jukić još pita „Da li bi ministar sigurnosti u njihovim državama mogao organizirati prosvjede, tražeći rušenje trećeg stuba vlasti, a pri tome da bude opterećen tužiteljskim istragama koje se vode protiv njega u tužiteljstvu pred kojim je prosvjedovao.“ Istovremeno preskaće da, recimo, Dragan Čović obnaša najviše političe funkcije u BiH iako je osumnjičen da je tokom rata u BiH zloupotrebljavao logoraše kao radnu snagu u preduzeću Soko u Mostaru u kojem je bio rukovodilac?!

Svaka „stručno i moralno kredibilna osoba“ bi reagirala i na najmanju nepravilnost primjećana u vlastitim redovima, u konkretnom slučaju pravosudnom sistemu Bosne i Hercegovine, koji je na najnižim granama od rata do danas. Umjesto toga, Ružica Jukić problemima pristupa selektivno. Kao zamjenica predsjednika VSTV-a glasala je i podržala imenovanje Gordane Tadić na poziciju glavne državne tužiteljice Tužilaštva BiH, premda je Tadić u rodbinskim vezama sa najvišim funkcionerima HDZ-a. Jukić govori o pritisku stranih ambasadora na pravosuđe u BiH, a preskaće politički utjecaj domaćih političkih elita. Jukić je podržala Tadić za poziciju glavne Tužiteljice premda je Tužilaštvo BiH na čelu sa Tadić godinu ranije, u 2018., podiglo samo šest optužnica za korupciju, iako međunarodni izvještaji BiH tretiraju kao zemlju sa izrazito visokim stepenom korupcije.

Ili, Jukić je podržala da Dalida Burzić bude imenovana za sudiju Suda BiH, uprkos tome da je kao kantonalna tužiteljica slučaj ubistva mladića Dženana Memića vodila u krivom smjeru.

Revan i nepotkupljiv sudija bi ili glasao da kompromitirana osoba ne dođe na čelo pravosudnih institucija u BiH, ili bi odstupio sa dužnosti ne želeći učestvovati i dodatnom kriminaliziranju pravosuđa.

Obzirom da potpredsjednica VSTV-a tim problemima ne pristupa objektivno, već ih iznosi parcijalno, može se proglasiti da Ružica Jukić nije „stručno i moralno kredibilna osoba“ kako se predstavlja, te da se i u aferi „Tegeltija“ svrstala na stranu političkog bloka predvođen Miloradom Dodikom i ruskim ambasadorom Petrom Ivancovom, koji u ovom trenutku preko VSTV-a odmjeravaju snage za zapadnim zemljama na teritoriji Bosne i Hercegovine. U ozbiljnim zemljama niti bi Tegeltija mogao biti predsjednik tužilačkog vijeća, niti bi Ružica Jukić mogla biti njegova zamjenica.

Web stranicu novinske agencije Patria možete pratiti i putem aplikacije za Android