Piše : Amir Sužanj

Režirani politički konflikt

Bosnom i Hercegovinom bjesni novi politički konflikt, prepun velikih riječi, patriotskog naboja raznih vrsta, izuzetno osjetljivih elemenata i lako zapaljivih poruka. Najava Stranke demokratske akcije da će pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine pokrenuti pravnu proceduru za preispitivanje ustavnosti naziva Republike Srpske otvorila je novi front sa naizgled vrlo krupnim ulozima. Međutim, već prvi dan nakon najave, reakcije pravnih stručnjaka  pokazuju brojne pukotine u ovoj inicijativi do te mjere da se postavlja dilema – jesu li se pokretači inicijative uopšte konsultovali s pravnicima, ali i iskusnim političarima i jesu li bili svjesni kakve su moguće posljedice?

Kako god čovjek da pogleda ovaj konflikt, dočekaće ga pitanje – kakve je benefite od inicijative SDA uopšte očekivala za Bosnu i Hercegovinu i za njenu probosansku komponentu? Odgovor niko  nije ponudio. Može li Stranka demokratske akcije u ovom ... taktiziranju ili kako već da nazovemo ovaj potez, isposlovati nekakve političke ustupke na fonu Izetbegovićeve izjave kako je SDA spremna da odustane od ove apelacije ili od promjene imena Republike Srpske ako SNSD, kako kaže, promijeni ponašanje. Ne može,  jer Milorad Dodik veoma dobro zna da Ustavni sud Bosne i Hercegovine nema nadležnost da - tako redom tvrde ustavno-pravni eksperti  -  ocjenjuje ustavnost ustavnih normi. Ta inicijativa značila bi da bi Ustavni sud Bosne i Hercegovine praktično ocjenjivao ustavnost ustavnih normi, odnosno samog Ustava. Dodik takođe dobro zna nijedna politička stranka nije ovlaštena da podnosi bilo kakvu inicijativu tog tipa. Međutim, Dodik može i hoće (i već je to uradio)  od ovog konflikta ponovo napraviti političku epopeju, okupljajući, bolje reći homogenizujući političke snage u Republici Srpskoj, koje jedva čekaju jednu takvu priliku, i tako se još jednom predstaviti kao nekakav spasilac Republike Srpske i politički moćnik, koji će jednog dana biti u stanju da je povede u otcjepljenje. Štaviše, zajednička izjava stranaka  nakon sastanka u Banjaluci kako će se entitetski parlament u slučaju podnošenja apelacije odrediti o daljem statusu Republike Srpske ima realne izglede da se u izvjesnim okolnostima na razne načine predstavi kao velika pobjeda nad političkim Sarajevom. Niko u tom entitetu neće se zapitati od čega će to Dodik odbraniti Republiku Srpsku i postoje li doista kredibilni ataci na taj entitet i njegovu ustavnu poziciju.

Postoji još jedna vrlo bolna dilema za čelnike SDA, koju je ova inicijativa izbacila direktno na površinu. Sama činjenica da je Visoki predstavnik, i to nakon višemjesečne duboke ilegale, ocijenio ovaj potez neodgovornim i kontraproduktivnim činom koji dodatno podriva povjerenje među narodima, predstavlja veliki poraz.  Nekad ranije, u vrijeme predsjednikovanja Alije Izetbegovića, kako god ko ocjenjivao njegovo djelo, Bosna i Hercegovina je imala nepodijeljenu političku podršku međunarodne zajednice i diplomatskih krugova.  Realni i odgovorni političari bi se zapitali – zašto je i gdje nestala ta poslijeratna međunarodna podrška probosanskim političkim krugovima i ko je je i kakvim djelovanjem uništio do temelja? Prije nego što posegnu za onim apsurdnim argumentom o smišljenoj antibošnjačkoj ili antimuslimanskoj kampanji, možda bi trebalo da potraže racionalne odgovore.

Čitava ova priča  neodoljivo podsjeća na onu čuvenu navodnu inicijativu za obnavljanje tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid pred Sudom pravde u Haagu. Prisjetićemo se, i tada su politički krugovi, koje je predvodio Bakir Izetbegović, na isti način i sa istim patriotskim nabojem pozvali javnost da podrži obnavljanje tužbe, da bi se na kraju, nakon onog čuvenog grotesknog okupljanja bošnjačkih političkih, vjerskih i intelektualnih autoriteta u sarajevskoj vijećnici, saznalo kako su kreatori inicijative bili potpuno svjesni, čak jasno obaviješteni iz Suda u Hagu, da Bosna i Hercegovina nema pravnog zastupnika pred tom sudskom instancom i da ni proceduralno ne može obnoviti tužbu protiv Srbije. Bila je to, nema sumnje, svjesna i brutalna, bezobzirna obmana, prije svega porodica žrtava, s potpuno neshvatljivim političkim ciljem. Na kraju se ispostavilo da su politički krugovi, koji su svjesno krenuli u obmanu, zapravo samo htjeli da prikupe koji jeftini dnevnopolitički poen i da se još jednom prikažu kao beskompromisni borci za pravdu, žrtve i njihove porodice, i ne hajući koliko će to koštati upravo te ljude.  Rezultat je bio poguban – Bosna i Hercegovina je tada dobila još jedan pravno-politički šamar, žrtve su doživjele još jedno veliko razočarenje, a oni koji baštine djelo kreatora i izvršilaca genocida i definitivno su dobili prostor da u svojoj neljudskoj misiji mogu raditi šta hoće, bez odgovornosti i sankcija. Kreatori i zagovarači obnavljanja tužbe, koji su krenuli u taj poduhvat  znajući da je u startu osuđen na propast, u svakom odgovornom društvu bili bi istog dana politički mrtvi na vijeke vijekova, i to od ljudi za čije su se interese navodno borili. Međutim, u Bosni i Hercegovini je već sutra  sve krenulo po starom, kao da se ništa nije dogodilo, i niko nikoga nije pozvao na odgovornost za to brutalno poigravanje žrtvama i politikim i pravnim ugledom zemlje.

Ljudi od nauke, koji su mnogo šta vidjeli, pročitali i naučili izučavajući političke procese kroz istoriju, ne mogu pronaći slične primjere i odgovoriti na jednostavno pitanje – zašto bi neko uopšte imao motiv da svjesno pođe u jedan iznimno rizičan proces, podgrijavajući najtananije i najosjetljivije osjećaje ljudi,  ako zna da je on unaprijed i već na početku izgubljen? Postoji samo jedan razuman odgovor – ako sudjeluje u montiranom, insceniranom, dogovorenom konfliktu sa skrivenim motivima i ciljevima. Nema sumnje da prisustvujemo još jednom teško razumljivom politikantskom manevru sa izuzetno teškim političkim, pravnim i prije svega moralnim posljedicama za Bosnu i Hercegovinu i sve njene patriote.