PROFESOR HISTORIJE ZA NAP

Kamberović: Ovdje se više cijeni rat nego mir, to je loša slika

Objavljeno u kategoriji Intervju na 12.11.2018 20:17:02

PROFESOR HISTORIJE ZA NAP

Kamberović: Ovdje se više cijeni rat nego mir, to je loša slika

Objavljeno u kategoriji Intervju na 12.11.2018 20:17:02


Husnija Kamberović Foto Arhiv

Piše: Haris Ljevo

Profesor na odsjeku za historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Husnija Kamberović smatra da je šteta što BiH nije na pravi način obilježila 100. godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. 

Za razliku od većine evropskih država u kojima se obilježava ova godišnjica, u BiH skoro da nema riječi o tome. Profesor Kamberović u razgovoru za novinsku agenciju Patria kaže da se time šalje loša slika.

- Za razliku od 2014. kada se u Sarajevu nizom manifestacija obilježavala stogodišnjica početka rata, sada, kada se treba obilježiti stogodišnjica uspostave mira, u Sarajevu se ništa ne obilježava. Ne znam zašto je tako, ali su moguća dva odgovora: prvi je da nikome do toga nije stalo, a drugi je da to neko namjerno izbjegava obilježiti. U svakom slučaju, šteta je što smo takvim odnosom prema završetku rata pokazali da ne znamo cijeniti vrijednosti mira. Jer, obilježavati kraj Prvog svjetskog rata znači iskazivati poštovanje prema vrijednostima mira! Ispada da mi ovdje više cijenimo rat nego mir. To je loša slika – smatra jedan od vodećih bh. historičara. 

On dodaje kako je razlog možda u tome što se domaći političari boje da bi se javno slavljenje kraja rata moglo shvatiti kao javno slavljenje stvaranja Jugoslavije.

- Mislim da su akademska zajednica i naši naučni instituti trebali posvetiti tome barem jedan primjeren skup (sjetimo se da smo 2014. uprkos raznim poteškoćama ipak ovdje imali jedan od najvećih naučnih skupova koji je održan o početku rata), a da su političari trebali naći načina da nas podsjete na vrijednosti mira. Možda je, ipak, odsustvo manifestacijama u Bosni i Hercegovini kojima bi se obilježio kraj Prvog svjetskog rata više rezultat straha naših političara da bi se to moglo razumjeti kao javno slavljenje stvaranja Jugoslavije 1918. godine. No, i to je sve besmisleno! Dakle, nisu postojali nikakvi razlozi da se u BiH ne obilježi kraj Velikog rata. Bolje bi bilo da su i naši susjedi shvatili da se podsjećanje na mir koji je uslijedio 1918. ne manifestira vojnim vježbama i pokazivanjem vojne sile - kaže Kamberović.

Profesor Kamberović dalje ističe kako je BiH imala svoju ulogu u Prvom svjetskom ratu, ali da nije imala jedinstven stav kada je u pitanju njen status poslije rata. 

- Bosna i Hercegovina ima svoju ulogu u Prvom svjetskom ratu, ne samo zbog Sarajevskog atentata 1914. koji je iskorišten kao povod za rat, nego i zbog činjenice da su Bosanci i Hercegovci aktivno sudjelovali u tom ratu, i to na svim stranama (i kao pripadnici austrougarske vojske i kao dobrovoljci u redovima srpske vojske). Osim toga, Bosna i Hercegovina je u prvoj godini rata bila ratna zona, ali od 1915. ona je ostala izvan izravnih vojnih sukoba. 

U političkom smislu Bosna i Hercegovina nije imala jedinstven stav kada je u pitanju njen status poslije rata: jedan dio muslimanskih političara je sanjao autonomnu BiH u okviru Habsburške Monarhije, a jedan je bio sklon jugoslavističkom rješenju, dok je kod srpskih političara preovlađujući stav bio ujedinjenje sa Srbijom. Hrvatski političari su, slično muslimanskim, lutali između trijalističlkog uređenja Monarhije, što bi podrazumijevalo i ujedinjenje BiH sa Hrvatskom i ostalim slavenskim dijelovima Monarhije, i jugoslavističke opcije, ali koja bi vodila računa o hrvatskom nacionalnim interesima. Oni su prihvatali tezu da nisu protiv zajedničke države sa Srbima, ali jesu protiv države u kojoj će biti podčinjeni Srbima. 

Na kraju je BiH ipak ušla u jugoslavensku državu i, bez obzira na određena nasilja koja su bila primjetna u prvim mjesecima djelovanja nove države, to je obilježilo narednih sedam decenije bosanskohercegovačke historije. Nesreće sa Jugoslavijom je bila u tome što vodeća srpska politička elita nije mogla razumjeti da ta država pripada svima podjednako, nego je tu državu doživljavala kao proširenu Srbiju. Vjerovatno je to bio i rezultat opijenosti vojničkim pobjedama, koje su na kraju umjesto da je ojačaju ostavljale prostora da ta država stalno prolazila kroz krize međusobnog povjerenja – smatra profesor Kamberović.

Postavlja se pitanje ako u BiH danas nije moguće doći do neke „zajedničke istine“ o posljednjem ratu u BiH, zar je moguće da nismo u stanju zajednički obilježiti ni događaje od prije sto godina. Profesor Kamberović pojašnjava na koji način je moguće prevazići ove razlike?

- Niko ne treba težiti nekoj imaginarnoj „zajedničkoj istini“ o ratovima, ni ovom posljednjem niti ratu od prije jednoga stoljeća, nego valja uložiti napore da se ratovi objasne i ukaže na pogubnost stradanja koje svi ratovi sa sobom nose. Zato ja ne podržavam nikakve dogovore oko historije, nego razgovore na temelju argumenata, jer jedino tako možemo graditi međusobno razumijevanje i stvarati pretpostavke za međusobno uvažvanje. To je jedini put za prevazilaženje naših različitih pogleda na prošlost.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron održao je sjajan govor u kojem je osudio porast nacionalizma u Evropi. Isti dan u Poljskoj je održan veliki marš koji su vodeći evropski mediji opisali kao novu „Kristalnu noć“. Na pitanje ima li Evropa snage da su odupre ogromnom valu nacionalizma, Kamberović odgovara da situacija nije najbolja.

- Evropa se danas suočava sa talasima nacionalizma i ja se plašim da to može ugroziti njenu budućnost. Možemo se samo nadati da će se taj talas uskoro smanjiti, mada dešavanja u Njemačkoj i nagovještaj odlaska Angele Merkel nisu dobar signal za budućnost demokratske Evrope. Države sa jakim nacionalističkim vladama ne mogu donijeti ničega dobrog – zaključio je profesor Husnija Kamberović za NAP.