OPTUŽNICE PO MJERI O1

Slučaj Orić: I Vučić pričao o 'vađenju' očiju Iliću, a onda je krunski svjedok to zaboravio

Objavljeno u kategoriji Specijal na 12.11.2018 18:00:19

OPTUŽNICE PO MJERI O1

Slučaj Orić: I Vučić pričao o 'vađenju' očiju Iliću, a onda je krunski svjedok to zaboravio

Objavljeno u kategoriji Specijal na 12.11.2018 18:00:19


Foto: Arhiv/Patria

Piše A. Čorbo-Zećo

Odbrana optuženog Orić Nasera je još u svojim uvodnim riječima istakla da je cijela optužnica Tužilaštva BiH zasnovana isključivo na iskazu zaštićenog svjedoka O1, a da su svi ostali dokazi Tužilaštva suprotni njegovom iskazu. 

O1 je na Sudu BiH u jednom predmetu proglašen kredibilnim, a u drugom nekredibilnim. Tužilac Janjić obično mora precizirati optužnice nakon njegovog svjedočenja i prilagoditi ih njegovim izjavama koje mijenja više puta.

O1 svjedoči iz Beograda, a postoje dokazi i iskazi da je tamo i pripreman na svjedočenje. I sam Aleksandar Vučić znao je nešto što će se pokazati netačnim, a što je O1 govorio, pa promijenio iskaz.

Ko će da vrati oči Slobodanu Iliću i ko će da vrati stotine, hiljade života Srba, uputio je pitanja Vučić objašnjavajući da za Slobodana Ilića pita jer su mu oči izvađene rukom Nasera Orića. 

Sve je to tvrdio O1, Vučić je znao da će O1 to reći i prije nego je svjedočio u prvostepenom postupku. Sada je O1 promijenio iskaz, te se 'sjetio' da je Orić ipak sasuo rafl u sudiju Ilića!? 

- Vi ste tokom saslušanja zaštićenog svjedoka O1 imali priliku da vidite da je ovaj svjedok izuzetno nekredibilan, prvenstveno zbog činjenice da je prilikom svakog saslušanja, uključujući i saslušanje u prvostepenom postupku ali i na pretresu pred Apelacionim vijećem, mijenjao svoje iskaze i to pokušavao bezuspješno pravdati neshvatljivim navodima. 

Kada je saslušavan pred ovim Vijećem i pitan na okolnosti razlika u iskazu koje su se pojavile pred ovim Vijećem, svjedok nije imao objašnjenja. Ova odbrana mu je tokom unakrsnog ispitivanja predočila brojne razlike u njegovim iskazima, ne samo tokom istrage, već brojne razlike u odnosu na njegov iskaz koji je dao pred prvostepenim vijećem u odnosu na iskaz koji je dao pred Apelacionim vijećem – kazala je Lejla Čović, advokatica Orića tokom iznošenja završnih riječi.

Tužilaštvo je tokom svojih završnih riječi pokušavalo opravdati ove razlike u iskazu zaštićenog svjedoka, pa je tužilac dosta govorio o emocijama koje je zaštićeni svjedok, prema tužiocu, proživljavao. 

- Jasno je da je i Tužilaštvo svjesno brojnih razlika u njegovim iskazima. Međutim, svi mi ovdje znamo da se presude u sudskim postupcima donose na osnovu provedenih dokaza, a ne na osnovu bilo čijih emocija. Sud odlučuje o kredibilnosti svjedoka na osnovu njihove vjerodostojnosti naročito kada su u pitanju njihovi raniji iskazi.

Činjenica da je zaštićeni svjedok svaki put kada je saslušavan mijenjao svoj iskaz se ne može pravdati nekim emocijama za koje samo tužilac zna, čak ih ni svjedok nije spominjao. Ako tužilac tvrdi da je svjedok bio sklon mijenjanju iskaza zbog određenih emocija koje je navodno proživljavao, onda je u vezi s tim morao kao dokaz provesti psihijatrijsko vještačenje zaštićenog svjedoka O1, a ne da tužilac svjedoči umjesto takvog vještaka tokom završnih riječi. O tome koliko je kredibilan zaštićeni svjedok mogu samo govoriti dokazi u spisu u vezi sa ovim svjedokom – poručila je Čović u sudnici.

Svjedok nije ni sporio da je do sada 11 puta pravosnažno osuđen i to za razna krivična djela koja uključuju: Tešku krađu, Lažno prijavljivanje, Teške tjelesne povrede, itd.

- Tužilac je tvrdio tokom završnih riječi da se radilo o krivičnim djelima iz oblasti sigurnosti saobraćaja. Tačno je da ima i takvih djela, ali Tužilaštvo ne smije zanemariti da je njihov glavni svjedok osoba koja je pravosnažno presuđivana, između ostalog, i za krivično djelo Lažno prijavljivanje, što jasno ukazuje na stepen njegove kredibilnosti kao svjedoka – podcrtala je Čović.

Nadalje, Tužilaštvo je u završnoj riječi, svjesno vjerodostojnosti svjedoka, pokušalo opravdati njegovu presuđivanost za krivična djela nasilničko ponašanje nedorečenim navodima, poput vremena i mjesta gdje je živio, te da se  radilo o kafanskim tučama i sl.  

- Međutim, ovo nije način opovrgavanja dokaza odbrane, jer je Tužilaštvo za svaku svoju tvrdnju trebalo provesti odgovarajući dokaz, jer svaki krivični postupak to zahtijeva. Šta su dokazi za ovakve navode Tužilaštva? Ništa, ne postoje – kazala je Čović.

Svjedok O1 nije ni sporio svoju prethodnu osuđivanost tokom unakrsnog ispitavanja. Svjedok također tokom unakrsnog ispitivanja nije sporio ni da je dva puta izdržavao zatvorsku kaznu za navedena krivična djela. 

- Također Tužilaštvo zanemaruje da je zaštićeni svjedok O1 osoba za kojim je raspisana potražnica zbog izbjegavanja krivičnog gonjenja pred nadležnim Općinskim sudom gdje se protiv njega vodi krivični postupak zbog krivičnog djela Razbojnička krađa. Tužilaštvo je pokušalo opovrgnuti i ovu činjenicu pa je Vijeću govorilo da je taj postupak okončan, što je rekao i sam zaštićeni svjedok. Međutim, ponovo nema dokaza u spisu u vezi s tim. Ako je to tačno, zašto Tužilaštvo nije takve dokaze unijelo u spis i opovrglo ove navode odbrane – istakla je Čović.

Pored svih navedenih činjenica koje su potkrijepljene dokazima u spisu, dakle da se radi o višestruko presuđivanoj osobi, ključni dokaz nevjerodostojnosti ovog svjedoka je činjenica da se radi o osobi koja mijenja svoje iskaze. To je ključni argument odbrane kada se radi o ovom svjedoku. 

SVE RAZLIKE ISKAZA

Dio iz završnih riječi odbrane: 

Kako je odbrana i dokazivala tokom ovog postupka, ovaj svjedok je svaki put kada je saslušavan mijenjao svoje iskaze. Ovom Vijeću je poznato nekoliko njegovih verzija iskaza i to: iskaz is istrage uveden u materijalne dokaze pod brojem, potom iskaz iz istrage dat pred postupajućim tužiocem i pripadnicima SIPA-e od 03.08.2015. godine koji je u relevantnim dijelovima citiran na zapisniku, iskaz koji je svjedok dao na glavnom pretresu u prvostepenom postupku i konačno iskaz koji je dao pred ovim Vijećem. 

Činjenica da je zaštićeni svjedok ponovo saslušan tokom drugostepenog postupka ide u prilog odbrane, jer je svjedok u bitnim dijelovima izmijenio svoj iskaz pred ovim Vijećem u odnosu na sudeće vijeće iz prvostepenog postupka. Do te mjere da je izmijenio način izvršenja samih krivičnih djela u pitanju.

Prvostepeno vijeće je ovog svjedoka proglasilo nekredibilnim na osnovu razlika u njegovim iskazima iz istrage i u prvostepenom postupku. Ovo Vijeće sada ima dodatni argument nekredibilnosti ovog svjedoka, a to je činjenica da je iskaz promijenio još jednom kada je ovdje saslušan. 

Sjetite se samo nelogičnih objašnjenja i pokušaja da se snađe u razlikama svojih iskaza, kada su svjedoku O1 predočavane te razlike. 

Sjetite se njegovog objašnjenja za iskaz, dat u Tužilaštvu BiH dana 10.07.2014. godine. Svjedok je izjavio da se tada osjećao ugroženim i uplašenim od strane saradnice Tužilaštva, jer je bila obučena „vjerski“, odnosno imala je maramu na glavi.

Navodno ga je tokom ispitivanja pitala da li je siguran za određene dijelove iskaza i to ga je zastrašilo. Podsjećam da je svjedok O1 iste vjeroispovjesti kao i osoba koja je nosila tu maramu, pa nije jasno kako ga takva vjerska obilježja mogu uplašiti, kao i bilo koga u današnje vrijeme kada toliko osoba ima takva obilježja na sebi.

To je pokušao opravdati i postupajući tužilac na jedan izuzetno neprimjeren način na glavnom pretresu. Govorio je svjedok da je napustio saslušanje i da nije potpisao Zapisnik, što nije tačno, jer je na Zapisniku konstatovano kad je završen i potpisan je od strane svjedoka, što je i sam potvrdio.

Najveće iznanađenje u vezi ovog Zapisnika je tvrdnja tužioca u završnim riječima da je potpisan samo na prvoj i zadnjoj strani, što je potpuna neistina. Kada pogledate Zapisnik vidjet ćete da je potpisan na svakoj strani pojedinačno, gdje god je i predviđeno da je potreban potpis svjedoka. 

Suprotno tvrdnji tužioca, potpisan je na 1. strani, potom kod svih pravnih uputa, potom na svakoj strani pojedinačno i konačno na kraju Zapisnika, gdje je svjedok izjavio da su svi njegovi odgovori u tom Zapisniku istiniti. Posebno referišem na paragrafe 21., 22. i 23. Neshvatljivo je da Tužilaštvo, kao državni organ gonjenja, može iznositi ovako neistinite tvrdnje.           

Drugo najvažnije objašnjenje svjedoka O1 za ovaj iskaz i činjenicu da je govorio potpuno različito u odnosu na iskaze pred ovim Sudom jeste, kako je naveo, njegov strah od optuženog Orić Nasera, jer bi on to saznao i osvetio mu se. Ovo je apsolutna neistina. 

Zašto? Zato što je svjedok O1 u ovom istom iskazu govorio o Oriću i direktno ga teretio za različite događaje na području Srebrenice u periodu 1992. i 1993. godine.

Nadalje u istoj izjavi svjedok O1 Nasera Orića direktno tereti za ubistva civila u selu Kravica u januaru 1993. godine gdje izjavljuje: „Dobili smo uputstvo od Nasera Orića a koje nam je prenio Fikret zvani „Šiptar“ iz zaseoka Maćesi Cerska da „Sve što hoda na dvije noge treba ubiti“. U paragrafu 16. svjedok O1 indirektno tereti Orića za nestanak i ubistvo oficira ARBiH Nurifa Rizvanovića. 

U takvoj situaciji postavlje se pitanje kako se zaštićeni svjedok te prilike plašio Nasera Orića kada je u tom istom iskazu njega direktno teretio za navedena ubistva. Zašto onda nije tada govorio i o ostalim ubistvima koja su predmet optužnice?

Na glavnom pretresu u prvostepenom postupku zaštićeni svjedok O1 je izričito tvrdio da tada govori istinu, da je došao pred Sud BiH da kaže sve što mu je poznato i u nekoliko navrata je ponovio da to što je tada govorio je apsolutna istina. Međutim, svjedok O1 daje pred Apelacionim vijećem novu verziju događaja pa se postavlja pitanje šta je sada istina? Na moje pitanje zašto je različito govorio u prvostepenom postupku, svjedok na transkriptu od 25.09.2018. godine navodi da u prvostepenom postupku nije govorio sve što zna, pa Sud BiH u nastavku naziva „Mudžahedinskim sudom“. 

Isto vrijedi i za iskaz svjedoka iz istrage od 03.08.2015. godine, kada je svjedok u više navrata potvrdio da je tada govorio istinu i da se više nije plašio.