INTERVJU

Neven Šantić u intervjuu Patriji: Novinara ni vlast ni opozicija ne gleda sa simpatijama

Objavljeno u kategoriji Intervju na 20.06.2018 10:29:00

INTERVJU

Neven Šantić u intervjuu Patriji: Novinara ni vlast ni opozicija ne gleda sa simpatijama

Objavljeno u kategoriji Intervju na 20.06.2018 10:29:00


Neven Šantić Foto Mediadaily.biz

Razgovarao: Armin Aljović

Neven Šantić profesionalno se novinarstvom počeo baviti od 1983. godine. Prvo na Radio Rijeci. Dugogodišnji je novinar, kolumnista i urednik 'Novog lista'. Autor je dvije knjige. Od prošle je jeseni sa saradnicima krenuo u regionalni medijski projekt. Media Daily, kojeg danas uređuje, je medij za novinare. U intervjuu agenciji Patria govori o prvim utiscima nakon što se Media Daily pojavio na tržištu početkom maja ove godine. Govori o stanju u medijima i stanju među novinarima "na ovim našim prostorima." 

Oporbeni mediji su, na neki način, uvijek bili manje atraktivni. Može se reći i zbog toga što hodaju po žici u svakom pogledu. Vi ste oko 21 godinu proveli kao urednik i kolumnista u riječkom “Novom listu”. Ta novina i nije baš popularna kod HDZ-a, koji je, uz nekoliko izleta SDP-a, ipak najduže na vlasti u Hrvatskoj. Kako je biti novinar kojeg vlast ne gleda sa prevelikim simpatijama?

- Kada je pod uredništvom nažalost rano preminulog Veljka Vičevića, Novi list početkom devedesetih odlučio iskoračiti na nacionalnu medijsku scenu promovirali smo koncept otvorene a ne nezavisne novine. Svatko od nečega ili nekoga zavisi, pa i novina, ako ništa drugo a ono od pameti svojih urednika i novinara. Ozbiljno smo shvatili pluralizam i medijske slobode zapisane u Ustavu i odlučili otvoriti novinu svemu što se oko nas događa i svakome tko je imao što reći, uključujući i ljude iz HDZ-a. I imali su dovoljno prostora kojeg su koristili, pa i kad se čuo škrgut zubi. Nismo nikada bili oporbeni medij, takvim su nas doživljavali ili namjerno žigosali oni koji su nekim svojim “pravom” vlastodržaca smatrali da imaju patent na “istinu” ili obranu famoznih “viših interesa”. Istovremeno, uz otvoreni prostor u novini za sva mišljenja, maksimalno smo u kolumnama i komentarima kritizirali sve što je bilo potrebno kritizirati, vodeći se prije svega obranom određenih vrijednosti (demokracije, pluralizma, ljudskih prava, slobode…) a ne navijanjem za ili protiv neke konkretne političke opcije. U svakom slučaju, ako želite biti novinar a ne PR agent onda u startu morate biti svjesni da vas oni na vlasti (kao i oni u oporbi, koji nisu ništa manje politički sujetni) neće gledati sa velikim simpatijama  ako ne pušete u njihov rog, i s tim živite, naviknete se.

Smatra se da je Rijeka najtvrđe uporište ljevice u Hrvatskoj. U BiH se to može reći za Tuzlu. Koliko je sam taj ambijent utjecao na to da Rijeka izrodi neke od najvećih kritičara desnih politika, poput Vas, Borisa Pavelića i drugih riječkih novinara?

- Iako ni kolega Pavelić ni ja, kao i mnogi drugi koji su pisali ili još uvijek pišu u Novom listu nisu rođeni u Rijeci, sigurno je i to okruženje devedesetih pomoglo da se ipak izdrži i opstane i onda kada je vlast pokušala manipulirati privatizacijom ili poreznim udarom da slomi novinu i nas koji smo u njoj radili. Što bismo rekli, lakše se disalo nego negdje drugdje u Hrvatskoj, poput Dalmacije ili Slavonije, gdje su pritisci na novinare i medije bili puno maligniji. Naravno, ugodnoj klimi za rad na kojoj su nam zavidjeli brojne kolege u Hrvatskoj i regiji nije odmoglo ni to što je SDP devedesetih bio preslab na nacionalnoj razini da bi nas pokušao podvrgnuti svojoj kontroli, iako je bilo i takvih pokušaja.

Od maja vodite jedan novi portal - Media Daily. Ranije ste pisali za obične čitatelje, danas pišete za novinare. Media Daily je medij za medije?

- Tako je. Na kavi sa Zoranom Kovačićem, koji je pokretač i financijer projekta,  protekle jeseni u Zagrebu počela se tesati ideja o portal koji bi na regionalnoj razini bio posvećenoj isključivo medjijima, onome što se događa u njima i oko njih. Smatramo da je razmjena iskustava, praćenje dinamike medija i medijskog vlasništva na ovim prostorima važno za sve koji se posredno ili neposredno bave medijima. Za sada su reakcije kolega vrlo dobre čime smo nakon tek mjesec i pol dana rada više nego zadovoljni.

Novinarka Radmila Karlaš u posljednjoj kolumni za Media Daily donosi tekst pod naslovom “Nekada su se svi novinari međusobno poznavali”. Danas to ipak nije slučaj. Vi također u jednom od tekstova spominjete haotičnu situaciju u medijima. Može li se jedno društvo uopće smatrati zrelim bez jakih i samostalnih medija? Gdje vidite rješenje?

- Ne, društvo bez jakih i samostalnih, dodao bih i otvorenih, medija ne samo da nije zrelo nego je potpuno potčinjeno. To je društvo u kojemu su moguće sve vrste manipulacija, u kojemu cvijeta demagogija. Nekada smo živjeli u društvu u kojemu se zbog egzistencijalne sigurnosti većine stanovništva žrtvovao dobar komad slobode, a danas se u svakoj od naših država maše zastavom (nacionalne) slobode dok ljudi sve češće prebiru po kontejnerima i gube krov nad glavom. To se onda prelama i na medije. Rijetki su u stanju odoljeti zovu politike, pogotovo što se nakon pojave interneta i društvenih mreža urušava stara medijska arhitektura, a s njom i novinarski profesionalizam. U razvijenim demokratskim društvima, koja su isto nagrižena globalnom krizom ali neusporedivo s ovim prostorima, pronalaze se rješenja u institucionalnom potpomaganju informativnih medija (ozbiljnih novina, portala, televizija i radio stanica). No na našim prostorima upravo je taj, nazovimo ga  institucionalni faktor kreator te kaotične situacije i glavni medijski manipulator, pri čemu se, nemojmo bježati od istine, mnogi vlasnici medija i ne mali broj novinara svojski trude da sami skinu gaće. Ipak, dok god ima novinara kojima je stalo do profesije i građana koji se ne mire sa postojećim stanjem, valja se truditi nalaziti rješenja, i za medije i za naša korupcijom i autoritarizmom premrežena i inficirana  društva.

Novinarstvo danas živi od marketinga. To je na neki način neprirodno. Oglas je u suštini negacija kritičkog novinarstva. Vi ste odlučili pokušati živjeti isključivo od čitatelja?

- Kao što vam donacije iz javnih fondova ograničavaju manevarski prostor, ponavljam još jednom pogotovo na ovim našim prostorima gdje u političkoj kulturi prevladava tradicionalna i demokraciji neprihvatljiva parola “il’ ću ga ja tebi ili ćeš ga ti meni”, tako i oni koji plaćaju oglase smatraju da moraju biti pošteđeni kritike. U svakoj od naših sredina imamo slučajeve da se praktički mediji obavezuju velikim oglašivačima da im neće pasti dlaka s glave ma što zabrljali, odnosno da se neće ništa loše o njima napisati ili reći. Sjećam se da Novi list nije mogao godinama dobiti niti jedan oglas od Konzuma ili Agrokora jer je u par tekstova bilo kritike na ponašanje te tvrtke i posebno Ivice Todorić. Istog onog Todorića koji sada iz londonske zavjetrine drži lekcije o demokraciji i vladavini prava, a kojeg danas najviše napadaju upravo oni mediji koji su mu donedavno jeli iz ruke. Zato smo odlučili krenuti težim putem. Obratiti se relativno maloj ali probranoj publici da preko pretplate omogući financiranje portala i njegovu samostalnost (i otvorenost). Naravno, nećemo odbiti niti reklame, ali će onaj koji reklamira znati na kojem je to portal i da nismo podložni utjecajima. Ukratko, naš opstanak ovisi o tome koliko će naših kolega s ovih prostora procijeniti da se, kada pogledaju što nudimo, isplati plaćati portal radi informacija vezanih za posao s kojim se bavimo.

Napravili ste portal za region. Media Daily čitaju medijski radnici od Slovenije od Makedonije. Da ste se samo skoncentrisati na tržište Hrvatske, projekt vjerovatno ne bi bio održiv finansijski. Tako je i sa privredom. Kompanije ne mogu opstati ako su fokusirane samo na domaće tržište. Čini se, kada je riječ o ovom dijelu Evrope, još samo se politika ne otvara prema drugima i drugačijima?

- Politika je problem za sebe (i za sve nas, naravno), klasična ekonomija ima svoje zakonitosti i ako imate dobar proizvod lako je preći granice, ali kada su u pitanju mediji i sve ostale djelatnosti u kojima se upotrebljava jezik (kazalište, književnost…) naša su tržišta zasebno premala da se može opstati bez subvencija ili donacija, pomoći bilo koje vrste. Vidjet ćemo kako će ovo veliko, ali primjerice u odnosu na njemačko, talijansko ili britansko da o većim zemljama i ne govorim i dalje premalo tržište, reagirati. Nadamo se da će “roba” koju nudimo imati prođu.