BLOG

Dnevnik bh. ekspedicije sa Pacifika (4): U srcu Nan Madola

Objavljeno u kategoriji Lifemagazin na 13.05.2018 08:26:51

BLOG

Dnevnik bh. ekspedicije sa Pacifika (4): U srcu Nan Madola

Objavljeno u kategoriji Lifemagazin na 13.05.2018 08:26:51


MAPA POHNPEIA: Na njoj su naznačena najzanimljije lokacije

Piše: Ahmed BOSNIĆ / Patria

U prilici smo po prvi put da Nan Madol i gotovo cijeli otok vidimo u njegovoj punoj veličini smještenoj u zelenoj prašumskoj raskoši  i obgrljenom mirnim morskim beskrajem Pacifika.

Sitni pijesak svjetluca na jutarnjem suncu poput prosutih bisera i dragog kamenja, dok ga miluju blagi jutarnji valovi južnog mora. Zelene kokosove palme ga nježno obgrlile i čine prizor još ljepšim i dojmljivijim. Naš vodič Džimi objašnjava da se žal zove Jasmina! Čudno, ali baš lijepo i prikladno ime za jednu rajsku plažu na kojoj sretni otočani svakodnevno uživaju. Mora da su ga svojevremeno tako nazvali Nijemci, koji su dugo gospodarili otokom. Pomislih kako bi bilo prelijepo prostrti se po tom žalu i opušteno beskrajno uživati!

Nešto slično sam doživio na indonežanskom otoku Biak, koji je dugo bio pod upravom Nizozemske. Na njemu se, dok sam putovao sa Borisom Kovačevićem, jedna od najvećih i najljepših plaža zove mojim prezimenom – Bosnic - pa su me za vrijeme naseg boravka na Biaku otočani, koji su imali priliku zaviriti u moj pasoš, gledali s neskrivenim poštovanjem i radoznalošću. Ali to je za neku drugu priču!

ČUDNA VJEROVANJA: Naš cilj je istraživanje mračnih ruina Nan Madola, jedinstvenog arheološkog lokaliteta na Pacifiku, o kojima se pripovjedaju fantastične pripovijesti. Možda i zbog toga što je čak 58 od 92 vještačka otoka (postoje i tvrdnje da je grad podignut na 132 vještačka otoka!), pretvoreno je u monumentalne grobnice, posljednja počivališta svetih ljudi što su došli s mora ili iz mora, kako su otočani dugo vremena smatrali članove vladajuće kaste i svećenstva. Neki od otoka zbog sigurnosti od neznanih napadača i pljačkaša, navodno su bili povezani mrežom podvodnih tunela, tajnih prolaza i zagonetnih odaja o čijim su se tajnama i bajoslovnim sadržajima pripovijedale neobične, često fantastične priče.

Zbog tih čudnih vjerovanja, oprezno započinjemo naša istraživanja. Dok Adi Krdžalić kamerom snima svaki detalj zagonetnih ruina, Enver i ja premjeravamo kamene blokove, ucrtavamo njihov položaj i procjenjujemo moguću težinu. To je prilično složen posao koji se mora obavljati s mnogo strpljenja. Enver je iskusan arheolog i u svakom detalju vidi slike i svjedočanstva daleke prošlosti. Zbog toga procjenjuje njenu moguću sličnost sa arheološkim ostacima davno prohujalih i zauvijek zakopanih vremena. Poneki mu se zid podignut bez ikakvog vezivnog materijala učini sličnim graditeljskom umijeću ingenioznih Inka i Maja, koje smo zajedno imali priliku istraživati posljednjih godina. On ima stroge znanstvene kriterije a ja prebujnu maštu i nerijetko se prepiremo, želeći i jedan i drugi racionalno da objasnimo ono što do sada niko u svijetu arheologije nije uspio da objasni. 

GROBNICA POSLJEDNJEG KRALJA: Središnja prostorija na kopnenom dijelu Nan Madola obzidana je čvrstim visokim zidom. Po svemu se vidi da je izgrađena za posebne namjene. Tu je sahranjen posljednji kralj. Grobnica je gorostasna kako i dolikuje kraljevskom veličanstvu a postoje i vjerovanja da njenim pljačkašima i oskrnaviteljima donosi prokletstvo. Zvuči slično priči o prokletstvu egipatskih kraljevskih grobnica!

Čitao sam jedno znanstveno nepotvrđeno svjedočanstvo iz vremena njemačke ili španjolske vladavine na Pohnpeiu da su neki drski istraživači ili možda lovci na blago, otvorili jednu od 58 kraljevskih grobnica i u njoj našli ljudski skelet enormnih dimenzija, pa se ta priča brzo proširila Mikronezijom i svijetom. Da li od tada ili još od ranije među otočanima vlada uvjerenje da su gospodari Nan Madola bili – džinovi!

I ne samo to. Oni su navodno uz pomoć misli i posebnih magijskih rituala mogli ostvarivati nevjerovatna čuda. Čak i prenositi goleme bazaltne blokove iz dalekih kamenoloma i graditi gradove poput Nan Madola i umjetne otoke usred Pacifika!

Zbog tog i danas aktuelnog vjerovanja među pučanstvom Pohnpeia, naš vozač i vodič kraljevske grobnice zaobilazi u velikom luku ali se pred nama ponaša kao da je bez predrasuda.

POGLED IZ ZRAKA: Adi uporno i temeljito snima svaki detalj Nan Madola, istovremeno prateći i naše aktivnosti. Želja nam je da snimimo zanimljiv televizijski serijal pa ta činjenica još više motivira našeg Adija. Pustio je dron da se visoko vine u zrak i da s visine snima ovaj uistinu fascinantni arheološki lokalitet. U prilici smo po prvi put da Nan Madol i gotovo cijeli otok vidimo u njegovoj punoj veličini smještenoj u zelenoj prašumskoj raskoši obgrljenom mirnim morskim beskrajem Pacifika.

Najviši vrh na otoku doseže nekih 800 metara i najčešće je skriven u teškim kišnim oblacima, jer ovaj pacifički otok spada među najkišovitija mjesta na svijetu sa preko 7500 mm padavina godišnje. Stoga se njegova mrtva vulkanska grotla, koja podsjećaju na burna vremena, uglavnom skrivaju u oblacima i najjasnije se mogu sagledati iz aviona.

Buka koja dolazi iz unutrašnjosti otoka poput potmule tutnjave nije od grmljavine iako je kiša svakodnevna na ovom južnom otoku. Nju izazivaju brojni gotovo spektakularni riječni slapovi koji se niz visoke bazaltne litice sunovraćaju s velikih visina, stvarajući jedinstvene pjenušave kaskade koje, pjene i bučno žure prema moru, djelujući poput razpletenih djevojačkih kosa. Najljepši i najpopularniji slapovi su Savarlap (Sawarlap) i Kepirohi, ali i drugi, manji, svakodnevno okupljaju brojne strane znatiželjnike i domaće kupače.

ULAZ U GROBNICU: Nas vodič Džimi nas savjetuje da je Nan Madol najbolje posjetiti u vrijeme plime, kada se čamcem može uploviti gotovo u središte fantomskog grada. A kada već jednom zaplovite mrežom tajnovitih gradskih kanala, učinit će vam se da ste uplovili u vodeni labirint, i ispunit će vas osjećaj da ovaj neobični grad – izgrađen ko zna kada - krije mnogo više tajni nego što ih može iznjedriti ljudska mašta i racionalno objasniti savremena arheološka znanost.

Izlazimo iz prostorije u kojoj je smještena golema grobnica posljednjeg kralja Nan Madola. Pažljivo se provlačimo kroz ulaz u nju, koji je megalitskim kamenjem odredio širinu i visinu tako da se svaki ljudski stvor mora sagnuti do zemlje da bi u nju ušao i tako, htio - ne htio(!) - odati poštovanje umrlom nanmadolskom Veličanstvu. Uistinu dovitljivo arhitektonsko rješenje!

ZAGONETNI NAN MADOL: Niko do sada nije uspio upoznati sve njegove tajne

BH TELECOM: Jedan od sponzora ekspedicije