PRVI STRANAC U VIJEĆU KVINSDELA

Ahmed Lindov: 1. maj u Norveškoj koriste da podsjete da su prava radnika najvažnija za svako društvo

Objavljeno u kategoriji Intervju na 01.05.2018 10:29:00

PRVI STRANAC U VIJEĆU KVINSDELA

Ahmed Lindov: 1. maj u Norveškoj koriste da podsjete da su prava radnika najvažnija za svako društvo

Objavljeno u kategoriji Intervju na 01.05.2018 10:29:00


Ahmed Lindov Foto Arhiv

Ahmed Lindov je prvi stranac u Vijeću općine Kvinesdal na samom jugu Norveške. Tu se  doselio iz ratnog Sarajeva 1993. godine, kada je imao svega nekoliko mjeseci. 

Danas je predsjednik Radničke partije u Kvinesdalu i član odbora stranke na kantonalnom nivou. U intervjuu za novinsku agenciju Patria govorio je o proslavi Prvog maja u toj bogatoj zemlji, pravima radnika,  ali i važnosti da se u kreiranje bolje društvene zajednice uključe svi njeni građani.

Vi ste prvi stranac u Vijeću općine Kvinesdal na samom jugu Norveške. Vaša partija je Radnička (Laburistička) partija, koja se zalaže za socijaldemokratske ideje. U BiH je praznik rada Prvi maj teferič i druženje. Kako izgleda borba za radnička prava u bogatoj i demokratskoj Norveškoj?

U septembru 2015. godine su bili lokalni izbori u Norveškoj i te godine sam izabran za vijećnika u opštinskom vijeću Kvinesdala. I od tad počinje moja aktivna politička karijera. Prije toga sam bio član Radničke stranke četiri godine. U zadnje 3 godine sam razviju svoju političku karijeru u Norveškoj politici i bio sam kandidat za državni parlament kao jedini Bosanac na južnom dijelu Norveške. Nažalost, nisam prošao u Parlament ali sama kandidatura mi je pomogla da se razvijem kao političar. Pored vijećničkog mjesta danas imam poziciju predsjednika stranke u Kvinesdalu i član sam odbora stranke na kantonalnom nivou. 

Sto se tiče Prvog maja tu su velike razlike u načinu obilježavanja u BiH i Norveškoj. U BiH je, kao što kažete to jedan teferič i veselje. Dok u Norveškoj taj dan prođe u velikim aktivnostima sindikata i članova sindikata. Prvi maj se koristi da se prisjete svi da su prava radnika nešto najpreče u svakom društvu i da ona nisu došla preko noći nego da su velike borbe vođene za ta prava. I da borba za ravnopravnost radnika nije gotova. Obično Prvi maj u Norveškoj prođe uz govore, parole i parade radnika kroz centar gradova. Bas danas (1. maja 2018.) ja držim govor pored spomenika palim žrtvama fašizma u Kvinesdalu, i poslije toga ide parada ljudi sa parolama i zastavama kroz centar i do doma kulture. Ove godine su parole „Siguran radni život svima“ i „Ne privatizaciji“.

Bosanska dijaspora u Norveškoj duže vrijeme važi kao najorganiziranija među bosanskim dijasporama svih evropskih zemalja. Koliko su Bosanci zajedno i kako zajednički djeluju?

- Ja bih lično rekao da ima još prostora da se radi na toj temi i da nismo još dovoljno dobro organizirani. Trenutno nam je Islamska zajednica Bošnjaka u Norveškoj jedino udruženje ili zajednica koja ima uspjehe u čitavoj državi sa povezivanjem naših ljudi. Građanska udruženja su podijeljena u dosta malih udruženja i njihova krovna kuća ne radi dovoljno dobro da bi se vidjeli neki veći rezultati. Iz tog razloga govorim da ima prostora da se organiziranje još više razvije i samim time da se unaprijedi život Bosanaca i Hercegovaca u Norveškoj. Danas većinu odgovornosti organizacije našeg naroda u Norveškoj vodi Islamska zajednica i taj posao naša zajednica dobro radi. Ali Islamska zajednica ne može pokriti sve Bosance i Hercegovce u Norveškoj jer nisu svi Bosanci i Hercegovci muslimani. Bitno je navesti da Bosanci u Norveškoj djeluju zajedno i mimo zajednica i udruženja, tako da se osjeti velika povezanost između svih nas ovdje i prema našoj domovini. 

Gotovo svakodnevno ste u akcijama za BiH. U toku je turneja buđenja svijesti Bosanaca i Hercegovaca u Norveškoj. Akcija „Norveška za domovinu“ je građanski projekat bosanskih patriota. Vode se brojne pozitivne akcije za BiH. U nedjelju ste, za predstojeće izbore, registrirali oko 40 glasača u nekim norveškim gradovima.

- Čim se pruži mogućnost da nešto pozitivno uradim za svoju domovinu, imam potrebu da se pridružim. I vjerujem da je to dužnost svih nas, pogotovo svih nas u dijaspori. Mi snosimo veliku odgovornost prema našoj domovini i Bosancima i Hercegovcima. Tako da nama treba bit čast i dužnost da doprinesemo koliko možemo za razvoj naše domovine. Drago mi je da ste primijetili akciju koju sam ličnu pokrenuo da se budi politička svijest kod ljudi. Jer mi smo nažalost narod koji je previše pasivan kad dođe do sudjelovanja u razvijanju svoga društva. Bilo to u Bosni i Hercegovini ili u nekoj drugoj državi. Bas iz tog razloga sam pokrenuo akciju „Norveška za domovinu“ koja ima dva cilja. Prvi i primarni cilj je da se registruju svi Bosanci koji borave u Norveškoj a imaju pravo glasa u BIH za nadolazeće izbore. A drugi cilj je da počnu Bosanci i Hercegovci glasat i u Norveškoj na norveškim izborima, jer nažalost i tu smo previše pasivni.

Ta dva razloga su me pokrenula da probam probuditi svijest kod našeg naroda u Norveškoj. Akcija „Norveška za domovinu“ je građanska akcija koju sam smislio uz pomoć nekih mojih prijatelja i stavili smo je u život prošle subote. Tako da je ovo građanska inicijativa bez ičijeg utjecaja, i bitno je navest da su svi naši skupovi politički neutralni. Mi samo objašnjavamo da je važno koristit svoj glas. A za koga da se glasa to uopšte ne spominjemo niti ulazimo na te teme. 

Turneja „Norveška za domovinu“ je tek počela i svakodnevno mi se ljudi širom Norveške i Skandinavije javljaju da organiziram skup u gradovima gdje oni borave. Tako da trenutno imamo dogovoreno četiri grada gdje ćemo organizirati skupove. To su Lyngdal na jugu države, Haugesund na zapadu, Trondheim na sjeveru i Oslo na istoku Norveške. Ja sam siguran da ćemo i pored ova četiri grada posjetiti još sigurno 4-5 drugih gradova. Tako da na kraju turneje ja se nadam da ćemo moći reći da smo obišli skoro sve veće centre Bosanaca i Hercegovaca u Norveškoj. Turneja je počela u subotu 28.04.2018. u gradu Stavangeru i tamo smo uspjeli registrirati preko 40 građana koji imaju želju glasati. To se možda ne čini kao veliki broj, ali kad se uzme u obzir da smo turneju zamislili i počeli planirat prošle sedmice, i poslali smo pozive 2 dana prije skupa, ne mogu reći da nisam zadovoljan tolikim broju naših građana u Stavangeru. Ja se nadam da ćemo tokom turneje uspjet da pomognemo da se registruje sto veći broj naših građana za nadolazeće izbore. 

Bivši premijer Norveške Jens Stoltenberg je ključni čovjek Laburista. Kao prvi čovjek NATO-a ovdje u BiH je rado viđen gost. Naime, BiH svoju mirnu i prosperitetnu budućnost vidi upravo u NATO-u? 

- Bosna i Hercegovina kao Europska zemlja mora težiti ka punopravnim članstvu u NATO-savezu. Jer time dobivamo ono što nam danas pravi glavni probleme u državi a to jest napetost. Čim bi ušli u NATO, nesigurnost koju nekad osjete strani investitori bi nestala. Time bi naša ekonomija dosta ojačala i država bi se uz čvrstu ekonomiju puno brže i bolje razvijala. Zato je po meni bez dileme članstvo u NATO-savezu ključno za jedan brz i prosperitetan razvoj Bosne i Hercegovine. A osim sigurnosti za strane investitore dobili bi sigurnost kod građana Bosne i Hercegovine, jer su nažalost često političke teme u regionu neke podjele Bosne i Hercegovine. Članstvu u NATO-u bi uklonile te teme iz bilo koje rasprave. Lično sam siguran da ćemo u skorijoj budućnosti gledati Bosnu i Hercegovinu kao punopravnu članicu NATO saveza. I lično se nadam da će se to desiti uskoro, jer građani Bosne i Hercegovine zaslužuju da počnu razvijat svoju državu bez ikakvog straha. 

Kako ljudi u dijaspori doživljavaju ovo što se događa u BiH? Šta bi bili vaši prijedlozi za rješenja ovog teškog stanja u zemlji?

- Trenutno stanje u BiH se dosta zakompliciralo zbog HDZ-ovog prijedloga o Izbornom zakonu. I to je po meni glavni razlog za stanje u državi zadnje dvije godine. Mi u Norveškoj često pričamo o tom problemu i realno dosta nas krivi međunarodnu zajednicu. I po meni je krivimo sa pravom jer naš ustav je napisan od strane međunarodne zajednice. I sve te greške koje su oni tamo napisali mi moramo ispravljat. I nekad to ide, a nekad ne ide. I po meni trebala bi međunarodna zajednica kroz OHR biti mnogo aktivnija. Mi trenutno imamo situaciju da većina stanovništva podržava izmjene izbornog zakona koji su po europskim standardima. A jedna stranka zaustavlja sav razvoj zbog toga što se bore za neke ratne snove. I zbog toga bi OHR trebao aktivno reagovati kao što je reagovao za vrijeme visokog predstavnika Lorda Ashdowna. Jer, teško je da možemo nešto promijeniti bez OHR kad imamo Ustav koji je pun nelogičnosti i greški koje mogu lahko državu blokirati kao što se sad dešava. 

Ne mogu govoriti za sve nas u dijaspori, ali sam poprilično siguran da bi se većina složila da treba više očekivat od međunarodne zajednice u ovakvim pitanjima. 

Nemam jedan prijedlog za rješavanje trenutnog stanja u Bosni i Hercegovini. Jer mi kao građani moramo znat da se ni jedan problem ne može popravit lahko i brzo. Često su to dugi procesi. I mi smo počeli taj dugi proces, ali nam ne ide uvijek kako bi željeli. Ali to nije razlog za očajavanje, jer stanje ima pomake prema naprijed. Prvi moj prijedlog jest da se koristi pravo glasa. Jer, neglasanjem automatski dajete glas onima koje najmanje podržavate i samim time ne sudjelujete vi u gradnji društva oko vas.

A drugi moj prijedlog jest da se mladi moraju puno više aktivirati na gradnji svog društva. Znam da to nije lahko, ali moramo izbiti iz glave da će nam neko doći i pomoć u vezi nečega. Svi se moramo boriti za našu zajednicu, jer kad je naša zajednica (to jeste država) jaka onda smo i mi jaki. Ja znam da će neko reći da je meni lahko govorit, ili da smo umorni od borbe i akcija. Na to ću ja odgovorit da je Norveška bila najsiromašnija zemlja u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. I nije postala bogata tek kad je našla naftu. Tada je postala još jača ekonomska sila. Norveški premijer iz 1950. i 1960. godina prošlog vijeka Einar Gerhardsen je preko 10 godina potrošio pričajući da se porezi moraju plaćat da bi svima bilo dobro. Tek krajem 1970 godina narod ga je počeo slušati i tada je država počela jačati. A kad je država jaka onda je društvo u njoj jako i ima sigurnost. Taj primjer često koristim kad pričam sa ljudima. Jer, mi moramo znat da smo mi država. Država nisu političari, već su država njeni građani.