GRAĐANSKI AKTIVISTA I NOVI ČLAN SDP-A

Mario Šimović za NAP: Ugroženi ste ako vam je plata 300 KM

Objavljeno u kategoriji Intervju na 18.01.2018 19:30:45

GRAĐANSKI AKTIVISTA I NOVI ČLAN SDP-A

Mario Šimović za NAP: Ugroženi ste ako vam je plata 300 KM

Objavljeno u kategoriji Intervju na 18.01.2018 19:30:45


Mario Šimović s predsjednikom SDP-a nakon pristupanja partiji

SARAJEVO, (Patria) - Predsjednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine Nermin Nikšić uručio je prije desetak dana članske iskaznice aktivisti iz Stoca Luki Ragužu i mladom poduzetniku iz Čapljine Mariju Šimoviću, koji su postali novi članovi te partije.

Nakon više od 160 novih članova SDP-a u Banja Luci, pristupanje Raguža i Šimovića je nastavak aktivnosti organizacionog i kadrovskog jačanja te partije na čitavom prostoru Bosne i Hercegovine.

"S obzirom da su Luka i Mario ujedno i uspješni mladi poduzetnici, njihovo pristupanje SDP-u BiH predstavlja snažnu poruku o perspektivi koju u partiji prepoznaju nezavisni i sposobni mladi ljudi iz svih dijelova Bosne i Hercegovine", naveli su iz SDP-a.

U intervjuu za novinsku agenciju Patria Mario Šimović govori o motivima ulaska u politiku, zašto se odlučio za SDP, kako vidi stanje na političkoj sceni BiH, govori o budućnosti zemlje

Nedavno ste u kabinetu predsjednika SDP-a Nermina Nikšića potpisali pristupnicu i odlučili se politički angažirati. Otkud takva potreba? Da li Vas je stanje u državi nagnalo na takvu odluku?

Šimović: Još je Aristotel čovjeka odredio kao političko biće tako da nikada nisam dvojio da se trebam politički angažirati, a za mene osobno jedini smisleni politički angažman je socijaldemokratska opcija. Nažalost, u BiH godinama nisam vidio političku opciju u koju bih se uključio i iza koje bih stao. Od 2014. godine pratim procese koji se događaju u SDP-u BiH i nakon što sam ozbiljno analizirao rad stranke i njenog rukovodstva odlučio sam da uđem u SDP i da pokušam svojim političkim angažmanom promjeniti zemlju u kojoj sam rođen i u kojoj namjeravam živjeti.

No, dvojica ljudi su presudno utjecali na to da uđem u Socijaldemokratsku partiju BiH. To su Nermin Nikšić i Jasmin Imamović. Nakon što su jedan drugome bili protukandidati za predsjednika SDP-u nisu nastavili unutarstranačku borbu, nego su postali najbliži suradnici. Znate tko naljepše o Nerminu Nikšiću govori u SDP-u?  To je Jasmin Imamović. To je zapravo prvi trijumf demokracije u našem društvu i pokazatelj da smo dobili u stvarnosti jednu demokratsku stranku.

Razgovarao sam sa brojnim gospodarstvenicima i baš svi imaju najbolja iskustva sa predsjednikom Nikšićem i zajednički stav im je jasan "Nikšić je bio najbolji federalni premijer“. Iza Nikšića je, između ostalog, ostao najveći broj kilometara autoceste, ostao je dijalog sa radnicima i ostaje činjenica da je u svom mandatu dva puta povećavao mirovine.

Čovjek koji je vjerovatno najveći brend bh. ljevice je Jasmin Imamović. U svojih 25 godina bavljenja politikom nije imao niti jednu nacionalističku izjavu. Pisac, intelektualac i vizionar uspio je napraviti od Tuzle grad primjer -  ne samo u BiH već i u cijeloj Europi.

Šta opsjeda Hercegovinu kao najveći problem? Da li je to "političko Sarajevo", ekonomski problemi ili odlazak mladih?

Šimović: Odlazak ljudi iz BiH, ne samo mladih već ljudi svih generacija najveći je problem u BiH i uz rat vjerovatno najveća katastrofa koja je ovu zemlju pogodila u njenoj bližoj povijesti. Službeno, u prošloj godini je u Njemačku otišlo 14 tisuća ljudi iz BiH, ali ne idu ljudi samo u Njemačku, odlaze i u Sloveniju, Češku, Irsku. To je zapravo prvorazredni problem i da smo iole ozbiljno društvo o tome bi svi parlamenti i vlade raspravljali i 31. prosinca i 1. siječnja.

Stanje je alarmantno i potreban nam je hitan plan kako bi smo spriječili suštinski nestanak ove zemlje. No da bismo mogli govoriti kako zaustaviti odlazak ljudi treba jasno reći koji su razlozi odlaska ljudi iz zemlje. Ovakva kakva je, BiH ima bolje ekonomske parametre nego Srbija, veću minimalnu mirovinu, veću minimalnu plaću. Hrvatska, koja je u Europskoj uniji, nije puno ispred nas. Zašto nam onda ljudi odlaze kao u seobi naroda? Naravno da je prvi razlog loše ekonomsko stanje i poricati to, bila bi glupost. No tu priča možda počinje, ali nikako ne završava. Odlaze ljudi zbog odsustva nade, od prognanog optimizma, odlaze ka pravnoj državi, iz države koja ne poštuje odluke Ustavnog suda, odlaze od govora mržnje koji nije prisutan samo u komentarima na internetskim portalima, već u mainstream politici.

Što možete naći u komentarima anonimnih heroja na portalima, a što Milorad Dodik kao predsjednik jednog entiteta nije rekao?

Govor mržnje koji je svakodnevan kod političkih elita je ratni govor i ljudi radije šalju svoju djecu da im budu pomoćni radnici u Njemačkoj nego vojnici u nekom novom ratu koji ovi najavljuju.

Zato prije bilo kakvog ekonomskog plana moramo zaustaviti  govor mržnje jer cijena bi kao što kaže Štulić mogla biti "suviše visoka". To je nedavno izjavio i uzoriti kardinal Vinko Puljić. Zato prioritet građanske opcije u BiH treba biti zaustavljanje govora mržnje od onog u najvažnijim institucijama, do onog u komentarima na portalima. Nakon toga potrebno je hitno napraviti smisleni plan zaustavljanja ljudi, ali i plan povratka ljudi u BiH.

Kao metod dezavuisanja uvodi se podjela na „pravu“ i „lažnu“ ljevicu. To teorijski zvuči privlačno. No, kako to izgleda na terenu? Pitaju li se glasači istu stvar, ili su njihovi interesi drugačije naravi?

Šimović: Pa pitanje o pravoj i lažnoj ljevici postavljaju upravo „lažni ljevičari“ koji su lažni upravo po mjerilu koje sami uspostavljaju. To pitanje u javni prostor u cijeloj regiji ubacili su ti tzv. Žižekovci. No, da vidimo kako tu zaista stvari stoje. Što to prigovaraju strankama političke ljevice? Prigovaraju otuđenost od radnika, otuđenost od onih za čija bi se prava trebali zalagati. Ta kritika apsolutno stoji, no kako se to dotični suosjećaju sa radničkom klasom? Možda ih taj osjećaj bliskosti sa radničkom klasom obuzme kada ljetuju u Hotelu Bevanda u Opatiji, inače najskupljem hotelu na Jadranu gdje ljetuje Slavoj Žižek ili možda Tarik Ali. Možda takva ljevica čuje radnički vapaj dok je u jacuzziju u nekom ekskluzivnom hotelu po svjetskim metropolama. Njihova najsmješnija kritika je kritika lijevih stranaka jer nisu komunističke. Pa ipak biste očekivali od tih silnih teoretičara da znaju distinkciju između socijaldemokrata i komunista. Naravno, sva kritika koja dolazi od lijevih intelektualnih grupa nije lažna i da je dobronamjerna, pa su lijevicu kod nas kritizirale takve moralne vertikale kao što je prof. dr. Nerzuk Ćurak.

Gdje je ljevica dosad griješila, da li se krenulo putem ispravljanja tih grešaka?

Šimović: SDP BiH, SDP Hrvatske i Demokratska stranka u Srbiji su prihvatili desničarske narative vladanja državom i zato su "nagrađeni" izbornim debaklom. SDP Hrvatske i Demokratska stranka se od toga nisu još oporavile i prijeti im politička marginalizacija.

SDP BiH je jedini naučio lekciju. Od stranke jednog ili u najboljem slučaju dva lica, SDP je postao stranka koja  imidž ne gradi na kultu ličnosti, nego ne kultu ideja, koja umjesto lidera koji se izabere jednoglasno na kongresu ima predsjednika koji je izabran od većine članova stranke na stranačkim izborima.

Lice SDP-a danas je predsjednik Nermin Nikšić, ali i pisac i gradonačelnik Jasmin Imamović, Lana Prlić, Saša Magazinović i Zoran Mikulić. Lice SDP-a, danas je lice svih njegovih 42 tisuće članova.

Treba li SDP-u i ljevici aktivniji angažman oko radničkog pitanja, s obzirom na bliskost sa Vašom strukom, imate li ideje za oporavak radničke klase?

Šimović: SDP-u treba solidarnost sa radništvom. Što se tiče nužne veze radničke klase i ljevice nisam baš siguran da je to trajna kategorija. Sjećate se da već Herbert Marcuse pokazivao skepsu prema radničkoj klasi kao najvažnijoj grupi na kojoj ljevica bazira svoju pobunu. Danas ogroman broj radnika propalih tvornica ili onih koji traže 150 zaostalih plaća glasa za vladajuće stranke. Kakav je danas profil radničke klase trebalo bi studiozno istražiti, ali sigurno nema puno veze sa onim kojeg je pravio Karl Marx. Uopće promatrati svijet očima klasika ljevice znači staviti se u poziciju ortodoksnih vjernika koji svijet gledaju očima  svojih proroka, a stoljeća prolaze – zar ne?

Koje socijalne prakse Vi želite akcentirati kao prioritetne u društvu? Svjedočimo da u BiH se ljudi čak ni liječiti ne mogu na svakom dijelu teritorija?

Šimović: Besplatno zdrastvo i obrazovanje za socijalno ugrožene. To je valjda 80 posto stanovnika ove zemlje, a naravno da ste ugroženi ako vam je plaća 300 maraka, to je ono što mora biti granica ispod koje SDP neće ići! To nije floskula. Neka djeca političkih moćnika i tranzicijskih dobitnika obrazovanje plaćaju još od vrtića, tj. svi koji imaju novac neka plaćaju sve usluge. U suprotnom država zaista izgleda kao Super Hik.

Treba osigurati dostojanstvenu socijalnu pomoć za nezaposlene i trebamo tim ljudima vratiti dostojanstvo i mislim da ćemo to uraditi odmah nakon pobjede 2018. godine.

To se, između ostalog, može postići  i radikalnom uštedom od smanjenja plaća javnim dužnosnicima i svim zaposlenima u državnoj službi, do smanjenja najvećih zakonskih mirovina. Ministri u Vladi Srbije imaju 800 eura plaću, pa toliko kod nas imaju portiri u parlamentima i vladama! Treba nam radikalni rez i ne dvojim da ćemo ga nakon naradnih izbora i uraditi.

SDP trenutno nudi program za reformu zdravstva, reformu javne uprave i obrazovanja. Koliko je to popraćeno medijski, da li se nacionalisti mogu suprostaviti tom programu ili će njihova bitka ići uobičajnim huškačkim tonom?

Šimović: Da, ali te programe će pročitati pedesetak ljudi. Naši glasači u deset rečenica moraju znati šta im nudimo. Besplatno zdravstvo, školstvo, socijalnu pomoć za ugrožene. Obračun sa krimnalom i korupcijom. Šta znači reforma zdravstva? Morate jasno reći da nema više čekanja za magnetu rezonancu pola godine i prvi dan vlasti uzimamo nove magnetne.

Trebamo reći da nećemo se mješti u rad pravosuđa, ali više nitko neće oslobođati sinove tranzicijskih dobitnika koja ubijaju naše sinove i kćeri po ulicama; policija i pravosuđe će biti neovisni, ali obećavamo da se droga neće moći lakše naći po našim ulicama, nego u Kolumbiji. Na snazi će biti nulta tolerancija prema korupciji i konačno će zaživjeti taj zakon o porijeklu imovine, pa ćemo saznati kako klinci od 20 godina vozaju skupe automobile, da li je je to od dilanja droge ili je poklon od Djeda mraza. Naravno, prvo treba odgovoriti na pitanje za koga isti dilaju drogu. Narodu se moramo obraćati jasnim jezikom. 

Ide li ljevica, odnosno, SDP ka pobjedi na predstojećim izborima? Postoji li želja među ljudima da vide nova lica?

Šimović: SDP može pobijediti bez obzira što izborni ambijent odgovara desnim snagama u društvu. Idemo u političku utakmicu sa HDZ BiH, SDA, SBB, HDZ 1990, idemo snagom argumenata, novim idejama i ne prihvaćajući njihovu matricu. Želimo ponuditi socijaldemokraciju 21. stoljeća i ne dvojim da će SDP biti važan faktor u svim djelovima BiH. Nova lica su tu, treba im povjerenje građana. 

Šta mislite o sve većem utjecaju vjerskih zajednica na političku situaciju u BiH? Je li BiH uopće sekularna država?

Šimović: BiH je sekularna  država i to nitko ne smije dovesti u pitanje. Međutim BiH nije ateistička država i religija po mom mišljenju ima ogroman potencijal da pomogne prije svega u pomirenju, ali i zasnivanju vrijednosti koje su u biti vrijednosti na kojima počiva zapadna civilizacija! Ja sam osobno vjernik, moje kršćanstvo je kršćanstvo Pape Franje, a nije kršćanstvo Viktora Orbana. Moji moralni uzori su Papa Ivan Pavao drugi i Papa Franjo koji predstavljaju moralni autoritet kako nama kršćanima, tako i većini svjetskog stanovništva. Koliko znam, dosta ljudi u vrhu SDP-a su praktični vjernici i to nikome nije problem. Međutim banalizacija religije i njena zloupotreba u javnom prostoru je vrijeđanje pravih vjernika i zato samo sekularizam može zaštititi vjeru.

Nedavno je američki kongresmen i nekadašnji gradonačelnik Daytona Michael R. Turner izašao sa idejom "Dejtona 2", je li BiH potreban novi dogovor? 

Šimović: Kada kažete “Dayton 2”, to odmah mobilizira sva tri nacionalizma i raspiruje im maštu da nekim novim sporazumom mogu ostvariti ratne ciljeve. Hitno nam treba novi dogovor, ali on se nikako ne smije nazvati “Dayton 2”. Međunarodna zajednica mora biti nositelj tog sporazuma. Zašto Međunarodna zajednica? Pa zašto bi se domaći lideri dogovorili o organiziranoj i pravnoj državi kad ona doslovno znači desetine tisuća godina robije za tisuće političara koji dvadeset godina doslovno pljačkaju ovu državu? Ne možemo više živjeti u državi bez sudova i tužiteljstava! Kada vidite rad našeg pravosuđa obuzme vas osjećaj nemoći i bijesa. Da, taj novi sporazum mora razbiti sve nacionalne strahove koji možda jesu iracionalni ali oni neće nestati tako što ih ignorirate i banalizirate. Moramo se dogovoriti da ćemo se suočiti sa 90-im, ne da bismo proglasili pobjednika iz tih godina, već da bi se svi kolektivno stidjeli i pred Bogom i pred ljudima. Znači imamo opciju novog dogovora, imamo također opciju i statusa quo u kojem će se pred nasim očima nastavljati seoba naroda. 

Zanima li, po Vama, ljevicu pitanje rodne ravnopravnosti? 

Šimović: Pa iskreno mi još nismo ozbiljno iskoračili iz patrijarhata. Pogledajte koliko žena ima na vodećim pozicijam u BiH institucijama, a i te žene što jesu u politici ne posvećuju dovoljno pažnje toj vrsti diskriminacije. Sada je glavna tema u SAD-u seksualno zlostavljanje i o tome se vodi ozbiljna rasprava. Možete li zamisliti kakvo je tek stanje kod nas. Bojim se da toga u nas ima u puno većoj mjeri. Hitno se moramo suočiti s tim problemom i taj čin mora biti radikalno kažnjen, a ti neljudi moraju biti izvedeni pred lice pravde i istaknuti na stup srama. Tu nam je potrebna suradnja sa udrugama žena i ne dvojim da ćemo zajedno riješiti taj problem.

Pitanje EU je pitanje cilja. Ima li SDP snage uvesti BiH u EU?

Šimović: Europska unija je i dalje najbolje društvo koje možete poželiti. Istina u tom društvu je danas Orban i drugi, ali njima se jasno poručuje da će morati promjeniti sebe ili društvo. Brzina našeg pristupa u Europsku uniju ovisi o pritisku kojem će naši političari biti izloženi od strane američkih i njemačkih vlasti prije svega. Svi ostali su manje bitni. Sve što se ostvarilo u ovoj zemlji od 1995. godine, ostvarilo se zahvaljući vladi SAD-a. Možete imati stav kakav želite o SAD-u, ali da nije njih mi bismo još ratovali po našim brdima i ulicama. Svaki ozbiljan pomak dugojemo njima. Nakon što su Silajdzić i Ljubić srušili aprilski paket, oni su  malo se povukli, i mi imamo 12 užasnih godina bez bilo kakvog pomaka. Rezultat toga je seoba naroda o kojoj sam već govorio. Uvjeren sam da će se utjecaj SAD-a vratiti u BiH jer u suprotnom čekaju nas još desetljeća vječnog vraćanja istom.