SARAJEVO

Zikreta Ibrahimović: Ne valjam jer nisam pristajala na kompromise na račun države BiH

Objavljeno u kategoriji Intervju na 04.12.2017 17:20:16

SARAJEVO

Zikreta Ibrahimović: Ne valjam jer nisam pristajala na kompromise na račun države BiH

Objavljeno u kategoriji Intervju na 04.12.2017 17:20:16


Zikreta Ibrahimović

Razgovarao: Sead Omeragić

Zikreta Ibrahimović se do prošle sjednice VM BiH održane 23. novembra 2017. nalazila relativno dugo na poziciji v.d. pravobranioca, odnosno zamjenika u Uredu pravobranioca. Njen angažman u institucijama Bosne i Hercegovine počeo je 2003. godine kada je imenovana na dužnost zamjenika pravobranioca BiH iz reda bošnjačkog naroda, zajedno sa Dragicom Miletić i Monikom Mijić.

Ovu je funkciju vršila i kao pravobranilac BiH po rotaciji u 2004. i 2005. godini, da bi zatim po rotaciji tu funkciju preuzela Monika Mijić. Nekoliko mjeseci nakon toga izabrana je za zamjenika zastupnika VM BiH. Već duže vrijeme je na udaru medija, a za to vrijeme nije imala prilike da iznese svoj stav. 

PATRIA: Kad je prestala vaša funkcija zamjenika zastupnika VM BiH?

Razriješena sam na sjednici Vijeća ministara BiH od decembra 2016. bez ikakvog obrazloženja. Odluka o tome objavljena je i u Službenom glasilu u istom tekstu. Novi je saziv Vijeća ministara odlučio provesti sva imenovanja, jer su na mnogim pozicijama zatečeni dužnosnici – sekretari na posebnom zadatku, u tzv. „tehničkom mandatu„. Prije toga usaglašeni su jednoobrazni uslovi: pet godina radnog iskustva u VSS spremi, od čega tri godine na rukovodećim poslovima, te zaključkom obavezane institucije da sa time usklade svoje opšte akte. Institucije su obavijestile Vijeće ministara BiH o provedenom usklađivanju, osim Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice.

Konkurs za zastupnika i zamjenika VM BiH pred Europskim sudom za ljudska prava proveden je od Agencije za državnu službu BiH, po postojećim kriterijima. Zbog toga je u augustu 2016. Vijeće ministara BiH po dostavljanju prijedloga Agencije za državnu službu (ADS) BiH za izbor, donijelo zaključak prema kojem se konkurs za izbor zastupnika i zamjenika poništava i nalaže se određeno postupanje Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice i Agenciji za državnu službu BiH, odnosno izmjena Odluke o zastupniku VM i ponovno raspisivanje konkursa nakon toga. Zapravo radi se o tome da je Odluku o agentu VM BiH trebalo uskladiti sa određenim jednoobraznim uslovima za izbor svih državnih službenika koje imenuje Vijeće ministara BiH, a radi se o pozicijama sekretara na posebnom zadatku.

PATRIA: Zatim se događaju brutalni upadi u vašu kancelariju... 

Kako nije ispoštovan taj zaključak VM BiH, uslijedio je opet isti zaključak na sjednici VM BiH. Ni taj zaključak nije provela Agencija za državnu službu BiH niti Ministarstvo za ljudska prava. Umjesto toga Agencija za državnu službu sama imenuje prvoplasiranu i drugoplasiranu sa ove liste sa stupanjem na snagu od 1. novembra 2016., premda u to vrijeme niti ja, a niti je Monika Mijić razriješena sa pozicije sekretara na posebnom zadatku. Osobe imenovane po Agenciji za državnu službu (ADS) BiH, raniji pomoćnici zastupnika i nama podređeni u istom Uredu,  bez ikakve primopredaje predmeta „zauzimaju“ ured, vrše pretres kancelarija zastupnika i zamjenika, te zatečenih stvari u njima i potom obavještavaju Ministarstvo za ljudska prava da su „preuzele dužnost“. Ministrica Semiha Borovac informiše o tom „činu preuzimanja“ Vijeće ministara BiH, koje uz prijedlog ADS također bez obrazloženja prihvata da donese odluke o razrješenju, bez obzira na svoje ranije zaključke.

PATRIA: Da li ste vi reagovali u vezi sa tom situacijom, jeste li se žalili ? 

Naravno, u međuvremenu ulagala sam i neke prigovore i žalbe ADS-u s obzirom da ni jedna od saradnica nisu ispunjavale posebne uslove konkursa. Komisiju su činili navodni stručnjaci za ljudska prava koji osim što je za većinu upitno znanje o Konvenciji, nikada u karijeri nisu zastupali ni pred prvostepenim sudom u BiH , a kamoli pred Strasbourgom. Mnogo toga ukazivalo je da se ishod zna unaprijed. Na kraju sam bodovana manje nego prije deset godina za istu poziciju i to nakon napornog rada na desetinama  predmeta koje sam lično i uspješno zastupala pred Sudom u Strasbourgu. U ranijoj komisiji za izbor većinu su činili stručnjaci iz ureda registrara Ustavnog suda BiH, u novijoj su članovi uz jedan izuzetak bili ispod mog nivoa poznavanja Konvencije. Kao po pravilu svi su moji prigovori odbijeni i lista odabranih na kojoj sam ja zauzela posljednje mjesto dostavljena ja Vijeću ministara BiH sa prijedlogom za imenovanje.

PATRIA: Šta se desilo nakon tog „zauzimanja“ Ureda zastupnika ?

Tih dana kad su dostavljena rješenja Agencije bila sam i na bolovanju, jer je atmosfera oko svega bila loša... Isprva sam bila zatečena, tačnije zaprepaštena postupcima dojučerašnjih saradnika sa kojima sam imala korektan profesionalni, ali i lični odnos. Imali smo i jedan razgovor kad sam im rekla da o svemu treba da odluči Vijeće ministara i da dotle budemo korektni međusobno. Ni tada, iako su mi usmeno saopštile da je izvršen pretres kancelarije, nisam dobila nikakvu kopiju tog nekog zapisnika ili popisnika. Sljedećih dana spoznala sam da sam potpuno isključena iz rada na predmetima i da mi oni nisu više dostupni, odnosno službenica mi ih „ne smije dati."

Sjedila sam tih dana u Uredu bez ikakvih zaduženja, kao neko ko ne postoji. Sa mnom više nisu kontaktirali, ali nisam primila nikakav otkaz, rješenje o prestanku radnog odnosa, nije mi zaključena radna knjižica, niti sam odjavljena sa PiO, nisam se mogla javiti ni na Biro. Krajem mjeseca uništen mi je pristup službenom e-mailu sa svim mojim kontaktima i više me niko nije mogao kontaktirati, niti ja koga. Poništena je i šihtna lista sa mojim imenom i ispisana nova. Plaća mi je zatim uskraćena. Ta situacija je potrajala sve do 20. decembra 2016., te iako sam se obraćala na adrese u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice, Upravnoj inspekciji i Ombudsmanu BiH nije bilo nikakvog odgovora, odnosno odgovor je bio da je sve to uredu. 

PATRIA: Da li ste podnijeli krivičnu prijavu protiv odgovornih osoba i direktora ADS BiH? 

Krivična prijava nije podnesena zbog mog neizbora, o tome tek treba da odluči Sud u upravnom sporu koji se vodi. Vrlo jasno sam naznačila radnje koje su učinjene i koje čine elemente krivičnog djela zajedno sa voljom njihovih učinilaca da one izazovu zabranjenu posljedicu i povredu prava. Tu prije svega mislim na nezakoniti pretres kancelarije bez mog prisustva i bilo kakvog pokušaja da me se u isto vrijeme kontaktira radi eventualne primopredaje predmeta. Takvu vrstu pretresa mogla je provesti samo službena osoba sa sudskim nalogom, a ne imenovani zvaničnici BiH.

Pored toga, popuniti se mogu samo radna mjesta, odnosno pozicije koje su upražnjene razrješenjem i time prestankom radnog odnosa, dok su rješenja ADS zapošljavala druge osobe na ista radna mjesta na kojima se još uvijek nalaze dužnosnici, što je povezano sa gornjom radnjom kršenja prava iz radnog odnosa, uključivo uskraćivanje rada, plaća i doprinosa i uništavanje službene isprave. Dakle pokrenuti se postupak ne tiče samog izbora, niti činjenice da me Komisija za izbor rangirala niže od osoba koje nisu ni mogle ni smjele pristupiti konkursu, nego teškog kršenja prava iz radnog odnosa. Prema tome, niti namjeravam ulagati bilo kakav prigovor i žalbu, niti podnositi krivičnu prijavu u vezi novog „neizbora“ za pravobranioca.

PATRIA: Kako ocjenjujete vaš angažman u institucijama BiH na ove dvije pozicije, da li je vašim radom došlo do štete po interese Bosne i Hercegovine?  

Državu Bosnu i Hercegovinu branila sam i u ratu kao „ratni“ sudija, a njene interese radeći na konkretnim predmetima pred sudovima po svom najboljem znanju u toku mira. Zastupati državu pred domaćim i inostranim sudovima veoma je zahtjevno. Državom i njenim institucijama upravljaju stranke i dužnosnici koje one postavljaju, tako da za svaki propust dužnosnika odgovara  budžet države. Međutim ne mora samo propust države biti osnova za odgovornost države, tu su i prava pojedinca koje savremena država mora obezbijediti. Štititi imovinske interese države zato je vrlo nezahvalan posao, mnogi sporovi se neminovno gube, ali je time slađe kad se predmet dobije. 

U oba prethodna slučaja ja sam se uz to bavila i pionirskim poslom osnivanja institucije, obezbjeđenja uslova za rad, odabirom kadrova. Smatram da sam u oba slučaja uradila valjan posao. Između ostalog jedino je moja revizija pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske uvažena i to nakon decenijskog sudovanja, pa su obje nižestepene presude ukinute, dok u ostalim predmetima koje su zastupale kolege nije bilo uspjeha u RH. Kad se radi o državnoj imovini Bosne i Hercegovine zajedno sa OHR-om radila sam na pravnom okviru za rad Komisije za državnu imovinu. Zatim sam 2005. uputila pismo OHR-u da se onemogući nezakonito raspolaganje državnom imovinom, nakon čega je u roku od 7 dana od OHR donesen Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom iz 2005. godine.

U Uredu zastupnika bila sam jedan od dva državna zastupnika i po pravilu zastupala najkompleksnije predmete: Jeličić R., Sejdić i Finci, Bivši dioničari “Agrokomerca“ Murtić i Ćerimović, Mago i drugi, Maktouf i Damjanović i mnogi drugi. Govoreći o uštedama u novcu, u predmetima „vojni stanovi“, nakon potpunog fijaska zastupnice Mijić u predmetu Đokić, uspjela sam u predmetu koji mi je povjeren Mago i drugi „uštedjeti“ Federaciji BiH preko 12.000.000 KM naknade samo za vrijednost stambenog prostora.

Isti je slučaj sa bivšim dioničarima „Agrokomerc“ koje je pred Sudom u Strasbourgu zastupala ugledna advokatska kuća iz Zagreba, angažovana od Fikreta Abdića, čije se potraživanje većinskog udjela u „Agrokomerc“ svelo na 3.600 EUR za dva aplikanta.  Dakle, uvijek sam nastojala raditi po zakonu i u skladu sa zakonom i bila u tome uspješna, te nikakva šteta na imovini BiH nije nastala mojim svjesnim djelovanjem. Bojim se da me upravo taj kvalitetan rad doveo u sukob sa političkim pokroviteljima stranaka koje su izgubile sporove protiv Bosne i Hercegovine. 

U posljednjem slučaju INGRA, nakon mog odgovora više se iz Republike Hrvatske nisu javili u predmetu teškom 17,4 miliona KM. Mandić mi nije dao pristup u predmetima Ugljevik, Strabag, HE na Vrbasu itd. On želi zastupati RS u nekim predmetima. Neka mu je sretno, ali ne znam da je ikada zastupao bilo koga u međunarodnoj arbitraži. 

Zato sam ja na tapetu, a ne ti stranački i ideološki sposobni. Ništa manje takvim se snagama i njihovim medijskim promotorima nisam zamjerila kroz promociju pravilnog provođenja presuda Europskog suda za ljudska prava, sve prema standardima Vijeća Europe u predmetima: Sejdić i Finci, Maktouf i Damjanović, Milisavljević, Hadžimejlić. Utoliko za mene protekli događaji, kao i ovaj najnoviji sa imenovanjem pravobranilaca, predstavlja samo rezultat dugo vođene kampanje za moju eliminaciju, što nije vezano za moju sposobnost da tu funkciju vršim, nego „nesposobnost“ i nepristajanje da na uštrb BiH i njenog društva sklapam kompromise poželjne za pojedine političke elite.