Hrabra Štefa predstavlja one vrijednosti koje ovo društvo prezire

Piše : Haris Ljevo

Glavna urednica portala Tačno.net iz Mostara Štefica Galić primila je prije nekoliko dana u Njemačkoj nagradu Johan Philipp Palm za slobodu govora u 2018. godini.

Nagrada nosi ime po Johanu Philippu Palmu, njemačkom književnom izdavaču i borcu za slobodu ubijenom početkom 19. stoljeća tokom Napoleonovih osvajanja po direktnoj naredbi francuskog vojskovođe Napoleona Bonaparte.

„Sretna sam da je neko prepoznao moj angažman i borbu koja traje godinama. Radim i borim se, i nikada nisam ni pomišljala da bih za to mogla biti nagrađena, niti sam to očekivala. Sva moja aktivnost rezultat je onoga što smatram svojom moralnom i ljudskom dužnošću. Ni manje, ni više od toga“, istakla je Štefica u svom govoru prilikom preuzimanja nagrade.

Njemačka je prepoznala u ovoj hrabroj ženi iz Ljubuškog sve ono što njena rodna domovina BiH nije. Štefica je zbog borbe za slobodu govora i prava svakog čovjeka u svojoj zemlji ostala bez ičega osim porodice i prijatelja, morala je napustiti svoj Ljubuški i skrasiti se u Mostaru.

Njemačko društvo je upravo onakvo za kakvo se Štefica godinama bori u BiH. Zbog toga je i logično bilo da jednu ovakvu nagradu ona i dobije u toj i takvoj Njemačkoj, a ne u BiH. Ta nagrada je iskrena.

BiH je po svemu suprotna od Njemačke, te zbog toga Štefica Galić u njoj i može dobiti samo tužbe, prijetnje, psovke, jer ne bi bilo logično da u BiH dobije nagradu za slobodu govora, kada je sloboda govora u ovoj zemlji nešto što vladajuće elite mrze više od bilo čega drugog.

„Borim se, da budem potpuno konkretna, protiv sistema kojem je nacionalizam i klerofašizam mjera stvari, koji slavi ‘svoje zločince’ kao heroje, smatrajući to patriotskim činom, protiv sistema koji trguje ljudskim životima i njihovom imovinom, čiji obrazovni sistem obrazuje buduće vojnike koji će mrziti sve što nije njihovo, gdje trajno pobjeđuju nacionalističke stranke na izborima… Taj sistem, to je moj neprijatelj“, smatra Štefica.

Politički sistem u BiH zaista je neprijatelj Štefice Galić i svakog drugog ko se usudi misliti i govoriti svojom glavom. Ovaj sistem ne podnosi slobodoumne ljude, za njegov opstanak potrebni su samo klimači glavama, ljudi koji će za svoj lični interes tvrditi da je mlijeko crno ukoliko im se to naredi iz stranačkog vrha.

Sloboda je nešto najskuplje na svijetu, za nju su samo rijetki spremni žrtvovati sve materijalne pogodnosti. Štefica Galić sa pokojnim mužem Neđom i djecom žrtvovala je sve tokom rata kako bi pomogla komšijama da ne završe u logorima HVO-a. Zbog toga je trajno obilježena kao izdajnica svoga naroda, ali to je nije pokolebalo. Naprotiv, dalo joj je dodatnu snagu da se za slobodu bori i 25 godina kasnije.

Današnja borba nije ništa manje značajna i ništa manje opasna kao i tokom ratnog ludila.

„Ne volim okolišati, mada će ovo nekome možda i grubo zazvučati. Kod nas već duže od četvrt stoljeća vladaju umreženi nitkovi, tri etno-kartela. Oni su nas zavadili, uveli u rat, pobili, rastjerali na sve strane svijeta, opljačkali svu društvenu imovinu i još uvijek to rade. Iza njih ostaje samo pustoš: moralna i materijalna, dobroga – ništa. Zbog svog angažmana izgubila sam gotovo sve, od dobrog glasa do egzistencije, odreklo me se mnogo onih koje sam smatrala prijateljima, familija… S druge strane – a to je, svemu uprkos, veliko ohrabrenje – puno, puno više je ljudi koji su stajali uz mene, koji su me podržavali, pomagali…. Zašto? Jer sam govorila istinu, ono što sam vidjela svojim očima. Uz sva ratna i poratna odricanja, nisam odustajala od principa ljudskosti, nisam pristajala na podjele, nacionalističke ucjene i zastrašivanja, na ‘službenu istinu’ i ‘alternativne činjenice’ novih krivotvoritelja i starih osvetnika“, poručila je Štefica Galić.

Štefica Galić danas bije bitke koje su u jednom društvu, koje sebe voli zvati demokratskim, morale već odavno biti dobijene. S druge strane, Štefica Galić je svojim javnim djelovanjem i načinom života daleko ispred vremena u kojem se nalazi njena zemlja. Štefa je već odavno dio progresivne, demokratske i slobodne Evrope prema kojoj BiH ide puževim koracima.

Štefica je sve svoje dala za ovu zemlju, ali joj ova zemlja nije vratila ništa. Ova zemlja svojim uređenjem ne podnosi, najčešće mrzi sve one koji slijede Štefine vrijednosti.

Nagrada koju je Njemačka dala Štefici Galić, isključivo je nagrada ove hrabre žene. BiH nema ama baš nikakve veze s nagradom. Štefina nagrada je ništa drugo do ogledalo u kojem se ogleda primitivna i kriminalna „elita“ ove zemlje.