Odnos Hrvatske i Srbije prema BiH: Okupacija još traje

Piše : Armin ALJOVIĆ

Priču o posljednjem oružanom ratu protiv Bosne i Hercegovine znate: Miloševićeva JNA iz Srbije uz pomoć Mladićeve i Karadžićeve vojske u BiH početkom devedesetih napada međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu i vojnom silom zauzima veći dio njene teritorije. Ta vojna okupacija rukovođena iz Beograda traje četiri krvave godine.
U centralnim dijelovima Bosne i na najvećem području Hercegovine potiče se, u međuvremenu, novi sukob. Tadašnje vlasti Republike Hrvatske na čelu sa Franjom Tuđman uspostavljaju kontrolu na prostoru takozvane Hrvatske zajednice, kasnije Hrvatske Republike Herceg Bosne. 

Dva nacionalizma, velikosrpski i velikohrvatski protiv jedne Bosne i Hercegovine i njenih građana. Cilj političkog vrha dvije susjedne zemlje je raskomadati i međusobno razdijeliti teritoriju Bosne i Hercegovine. 

Nacionaliste i u Srbiji i u Hrvatskoj kritikuje opozicija, uglavnom sastavljena od lijevo orijentiranih stranaka, ali to i nema baš prevelikog utjecaja na njih. Ivan Stambolić i Ivan Đurić otvoreno su govorili o poraznoj politici Miloševića prema BiH. Na drugoj strani Tuđman osim historičara Dušana Bilandžića, političara Damira Kajina ili profesora Ive Banca, generala Petra Stipetića i drugih ima i cijelu plejadu novinara protiv ratne politike prema BiH. Novinari Globusa i Ferala su vrlo otvoreno pisali o zločinima Tuđmanove vojske u BiH.

Da skratimo, zbog vojne okupacije Bosne i Hercegovine, i protjerivanja i ubijanja njenih građana, političkom i vojnom rukovodstvu Srbije i Hrvatske je suđeno i presuđeno pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Vojna okupacija iz Srbije prestala je Dejtonskim mirovnim sporazumom u novembru 1995. godine, dok je okupacija iz Hrvatske okončana nešto ranije, Washingtonskim dogovorom iz 1994. godine.

Prema stručnoj literaturi, ratna okupacija je stanje nakon stvarnog vojnog zauzeća tuđeg državnog područja i uspostavljanje vlasti na tuđoj teritoriji. Mirnodopska okupacija, - dakle, nauka se vrlo ozbiljno i vrlo temeljito bavi različitim vidovima okupacije tuđe teritorije - je pravno stanje nastalo kada vojne snage neke države zauzmu područje ili dio područja druge države s kojom nisu u ratu, te na tom tuđem području provode vlast.

Vojne snage Srbije i Hrvatske su se, vojno gledajući, povukle sa teritorije Bosne i Hercegovine, nisu u oružanom ratu protiv nje, ali su vlasti iz Zagreba i Beograda ostale da provode vlast u BiH preko stranačkih poslovnica; HDZ-a i SNSD-a. To čak vrlo otvoreno, nadasve ponosno ističu predsjednici tih stranaka Dragan Čović i Milorad Dodik. Dakle, BiH se uspjela izboriti protiv oružane agresije susjeda, ali se nikad nije uspjela osloboditi političkog utjecaja i ostvariti potpuni pravni, ekonomski, obrazovni, zdravstveni, sigurnosni suverenitet na prostoru cijele zemlje.

Na Općem saboru HDZ-a u Hrvatskoj, tadašnji član Predsjedništva i lider HDZ BiH Dragan Čović je poručio: „Mogu garantirati da s druge strane tisuću kilometara duge europske granice imate hrvatski narod. Organizirani hrvatski narod. Koji će poslati jednaku poruku kao nedavno kod Pelješkog mosta i kod brojnih drugih izazova koji bi se htjeli preseliti s područja zapadnog Balkana ka Hrvatskoj. E neće moći, ima nas dosta danas na svim razinama vlasti da to nećemo dozvoliti nikome!” Čović pritom nije ponudio način kako da riješi brojne izazove sa kojima se susreću građani u Bosni I Hercegovini.

Na pitanje novinara da li je razmišljao da sa pasošem Srbije zatraži vizu za SAD, jer je kao bh. državljanin na Crnoj listi SAD-a, Dodik je rekao da je sigurno da pasoš BiH neće koristiti u narednom vremenu i da će ga se javno odreći. „Više volim Srbiju, nego BiH, ona je moje radno mjesto i ništa više“, rekao je Dodik.

Bezbroj je primjera u prošlosti i sada da Bosna i Hercegovina i njeni građani ne upravljaju procesima u vlastitoj zemlji, već da to rade njihovi susjedi.

Kada je Bosna i Hercegovina pokušala Međunarodnom sudu u Haagu podnijeti zahtjev za reviziju presude protiv Srbije za ratne zločine, član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Mladen Ivanić odbio je dati saglasnost za pokretranje revizije. “Bošnjaci pokušavaju da nametnu majorizaciju Srba”, rekao je Ivanić. Oštre reakcije prije toga došle su iz Beograda. Bosna se počela objašnjavati kao izvor nestabilnosti u regionu! Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Igor Crnadak na sastanku ministara vanjskih poslova iz regije zapadnog Balkana u Skoplju rekao je kako bi „revizija presude po tužbi BiH protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu zakomplicirala odnose u regiji, pa je bolje ništa ne dirati“. Danas neki od europskih parlamentaraca, poput Slovenca Igora Šoltesa, traže da jedan od uslova prijema Srbije u EU bude upravo priznavanje genocida u Srebrenici.

Nakon presude bivšim čelnicima HZ HB u Haagu krajem 2017. godine, u kojem je hrvatska politika  prema BiH kažnjena za Udruženi zločinački pothvat, prvi ljudi bosanskohercegovačkog HDZ-a zajedno sa tom strankom iz Hrvatske pokušali su osporiti presudu. Dragan Čović je nakon presude poručio: „Haška presuda bosanskohercegovačkoj šestorci je zločinačka”. Sve što je kasnije radio Čović i drugi čelnici HDZ-a bilo je amnestiranje hrvatske politike prema BiH, na uštrb odnosa čak i u samoj Bosni i Hercegovini.

Obrazovni programi u BiH do danas nisu usklađeni unutar zemlje, već se usklađuju sa obrazovnim programima Srbije i Hrvatske. Bosna i Hercegovina nema jedinstven liječnički sistem. Saradnja između Kliničkog centra u Banja Luci i KC u Beogradu je izuzetna, iako takva saradnja skoro ne postoji na relaciji Banja Luka – Sarajevo.

Kada su probosanski političari pokušali zaustaviti gradnju Pelješkog mosta u Malostonskom zaljevu, jer Bosni i Hercegovini taj most blokira jedini izlaz na otvoreno more, Zagreb je preko HDZ-a u BiH zaustavio svaku reakciju Sarajeva prema međunarodnoj zajednici. Dopredsjedavajući Vijeća ministara i član predsjedništva HDZ-a Vjekoslav Bevanda pisao je čelnicima Europske komisije da stavovi predsjedavajućeg Vijeća ministara Denisa Zvizdića nisu službeni stavovi BiH, te da susjedna Hrvatska treba nastaviti graditi most kako je i započela.

Po istoj matrici Bosna i Hercegovina nije uspjela vratiti imovinu u Hrvatskoj koja joj je pripala nakon raspada bivše Jugoslavije. HDZ je blokirao svaki pokušaj probosanskih vlasti da vrate stotine miliona vrijednu imovinu u susjednoj zemlji, premda se takvoj politici protive i brojni bosanski Hrvati.

Član Predsjedništva BiH Dodik je rekao kako će se za korake oko vanjske politike svakako držati uputstava iz Beograda. 

Susjedne zemlje imaju apsolutnu kontrolu i nad Oružanim snagama BiH.  

Bosanskim Hrvatima i bosanskim Srbima iz Zagreba i Beograda se nude jeftini programi nacionalnog jedinstva, dok centralne vlade tih zemalja za to vrijeme ekonomski eksploatišu njihovu zemlju Bosnu i Hercegovinu. Srbija i Hrvatska izvlače milion eura sa Drine i Buškoj jezera, a bosanskim Srbima i Hrvatima nude duhovne veze sa Beogradom i Zagrebom, uz pokoju obnovljenu školu i vrtić u BiH.

Ako se ikoga može okriviti zbog toga što Bosna i Hercegovina nakon rata nije izrasla u snažnu europsku zemlju, jakih i utjecajnih institucija, zadovoljnih naroda svih konfesija i životnih opredjeljenja kako i doliči jednoj hiljadugodišnjoj državi, koja bi se, kao što bi to uradili i u Srbiji i Hrvatskoj suprotstavile svakom nasrtaju iz vana, onda je to SDA. Za više od 20 godina, koliko su na vlasti u BiH, ne računajući vanredne okolnosti u ratu, za partnere na druge dvije strane nikada nisu tražiti one koji Bosnu i Hercegovini osjećaju kao svoju zemlju. Da su, primjerice, iz SDA gradili jake državne institucije i utjecajnu diplomatsku mrežu po svijetu, zajedno sa Hrvatima i Srbima kojima je stalo do Bosne i Hercegovine, a takvih je mnogo, umjesto što su sa HDZ-om trgovali stranačkim interesima u javnim preduzećima, ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić ne bi ni u šali smio u Banja Luci reći da je otvaranje autoputa Banja Luka – Doboj unutarnje a ne vanjsko pitanje Srba. Niti bi se za priznavanje Kosova ili ulazak BiH u NATO trčalo po mišljenje u Beograd. Probosanke stranke ne smiju napraviti grešku kao SDA.