Čovićeve glasne prijetnje tihoj međunarodnoj zajednici

Piše : Armin Aljović

Dragan Čović je iz Stoca poručio da ukoliko ne pobijedi u utrci za člana Predsjedništva 7. oktobra, izazvat će krizu koja nikome neće donijeti dobro. „Oni koji kalkuliraju da ima smisla i ovoga puta izabrati dva člana Predsjedništva BiH bošnjačkim glasovima moraju biti svjesni da će time zaustaviti sve projekte u BiH i izazvati krizu.“ Prijetnje je Čović dodatno upotpunio: "Duboko vjerujem da ono što govorim ovdje, da se čulo i u Sarajevu i u Banja Luci ali i u Bruxellesu i Washingtonu.“

Ko je Čoviću i HDZ-u dao apsolutni legitimitet hrvatskih političkih predstavnika, još niko pouzdano nije utvrdio. A nije da se nije pokušavalo dokučiti ta vječita hadezeovska misterija. Time se bavila armija novinara, politologa, sociologa pa i neki crkveni velikodostojnici, poput sarajevskog profesora fra Mila Babića. I još niko nije pronikao u tajnu čistoće Čovićevog hrvatstva. Ili, još čudnije, kako je tako brzo od okorjelog Jugoslavena Čović izrastao u velikog Hrvata. Ko je Čoviću dao legitimitet jedinog pravog Hrvata među Hrvatima, ne zna ni sam Čović, osim da jeste uvijek spreman reći da jedini može ponijeti teret koji već tri decenije pritišće hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Hrvatska muka iz ugla Čovića ogleda se, dakako, najviše u tome da prema važećem Izbornom zakonu BiH svoj glas kandidatima Hrvatima na izborima mogu dati i Bošnjaci i Srbi u Federaciji. Ruku na srce, i nije neka tajna da Bošnjaci kao odgovor na Čovićeve nasrtaje na suverenitet BiH i izdaju vlastite zemlje zarad interesa politike susjedne Hrvatske, podršku zaista i daju onim Hrvatima koji kao svoju matičnu zemlju jedino vide Bosnu i Hercegovinu.

Za Čovića bi, svakako, poštenije bilo potražiti drugačiju kvalifikaciju u odnosu na legitimnog predstavnika Hrvata. Evo, naprimjer, prema Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine Čovića bi se moglo okvalificirati kao „počinioca krivičnog djela“, ili, prema stavu 20. Član 1 istog zakona može ga se tretirati i kao „dio grupe za činjenje krivičnih dijela“, ili prema sljedećem stavu tog zakona, može ga se tretirati kao „člana organizirane grupe“, ili „član grupe za organizirani kriminal.“ Ili, sa sociološkog aspekta, HDZ i Čović se mogu tretirati i kao društvene pojave izrazito štetne za sve građane Bosne i Hercegovine, a ponajviše za cijelu hrvatsku zajednicu.

Zašto bi takve teške kvalifikacije u slučaju predsjednika HDZ-a bile opravdane? 2004. godine Sud u Sarajevu Čovića je kaznio na petogodišnju zatvorsku kaznu jer je kao federalni ministar finansija privatnoj firmu Lijanović omogućio višemilionsku korist oslobađajući ih poreza, čime je direktno oštetio budžet FBiH. Čovića je provestepeni sud kaznio, ali kazna do danas nije potvrđena na drugostupanjskom sudu jer su se, u  međuvremenu, zagubili papiri iz tog predmeta?! Čović je danas vjerovano jedini osuđenik na svijetu koji nije odslužio kaznu jer se iz predmeta zagubio dio dokumentacije?

HDZ BiH je vodeća politička stranka kod bosanskih Hrvata od početka devedesetih do danas. Iz Vrhbosanske nadbiskupije upozoravaju da se samo iz Hercegovine u zadnjih pet godina odselilo 15.000 ljudi. Hrvatski demograf Stjepan Šterc tvrdi: „Broj Hrvata u BiH za deset godina mogao bi biti smanjen za 125.000“. Dakle, odlazak Hrvata iz BiH kataklizmičkih razmjera dešava se upravo u vrijeme vladavine HDZ-a. Sam Čović je na čelu te partije od 2005. godine.

Odgovor na Čovićeve prijetnje ukoliko ne pobijedi na izborima, na neki način već je dala Biskupska konferencija: „Svaki iole upućeni glasač uglavnom zna što sve karakterizira našu domaću političku scenu tijekom cijelog poratnog vremena, pa tako i tijekom zadnje četiri godine, od prethodnih izbora. - Iscrpljujući - više manje - kontrolirani kaos, kao rezultat Daytonskog mirovnog sporazuma, kojim je okončan rat u našoj zemlji, pogodovao je širenju i rastakajućem djelovanju korupcije, uslijed nedonošenja nužnih antikorupcijskih zakona od strane dosadašnjih političara“, jedan je od zaključaka Biskupske konferencije, koju potpisuje biskup Franjo Komarica. On poziva da građani glasaju za one ljude koji su u stanju zaštiti „dostojanstvo svakog čovjeka bez razlike“.

Ostalo je još pitanje kako će na prijetnje Čovića reagirati međunarodna zajednica. Prava građana na rad, obrazovanje, slobodu govora i kretanja, prava da bira zagarantirana su Ustavom Bosne i Hercegovine. Čović već sada prijati paralizom zemlje ne pobijedi li na izborima, premda nije jasno na koji način to planira izvesti?

Kako god, Bošnjacima i Srbima u Federaciji vjerovatno je pametnije na Čovićev radikalizam ne odgovariti podržavanjem vlastitih radikalnih partija, već rješenje tražiti u modernim građanskim politikama.