Čović je ipak poslodavac iz konclogora u Rodoču

Piše : Armin Aljović

Sastanci između trojca Čović, Vučić i Dodik su vrlo važni. Oni nas uvijek podsjete da je fašizam življi nego ikada, i da se ne treba zanositi kako dobro uvijek pobjeđuje. Čović je u srijedu održao kratki brifing kod srbijanskog predsjednika. Teme su bile pažljivo birane a poruke nakon sastanka jasno šovinističke i precizno antievropske.

Nakon sastanka sa Vučićem, Čović je iz Andrićеvog vеnca sa broja 1 poručio: "Pokušaj stranaka iz Sarajeva, odnosno bošnjačkih stranaka, mislim da je udar na sve odnose u BiH, na Ustav BiH i ja se duboko nadam da to neće proći...“

Čović je tako govorio o Zakonu o izbornim jedinicama. Bošnjaci su, dakle, prema Čovićevom antiislamskom poimanju rasa - niža vrijednost. Kao nekad kad su služili kao robovska radna snaga u njegovom „Sokolu“ tokom ratne 1993. godine i kada ih je Čović iz konclogora vodio na posao. Treba ih se ponovo naučiti pameti.

Posebna je priča zbog čega Čović pet političkih partija iz Sarajeva naziva bošnjačkim. Bivši član Predsjedništva RBiH Miro Lazović to objašnjava ovako: „Cilj je diskreditacija SDP-a i DF-a i svih ostalih političkih partija koje dolaze iz Sarajeva, a koje zagovaraju drugačiji koncept u odnosu na koncept HNS-a.“

Objašnjavajući u Beogadu kako „sarajevski zakon“ mora pasti, predsjednik HDZ BiH je tom prilikom prikrio činjenicu da Zakon o izbornim jedinicama što su ga predložili iz SDP-a, DF-a, SDA, SBB-a i Naše stranke nije sporan ni za međunarodnu zajednicu, ni za Venecijansku komisiju. Nije sporan ni za sarajevske, tuzlanske i druge bosanske  Hrvate, dok je, upravo Čovićev zakon o izbornim jedinicama ocijenjen iz Evrope  u najmanju ruku srednjovjekovnim i varvarskim.

Profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Mile Babić direktan je u svojim stavovima: „To su mrzitelji svega. Njihov um je pomračen“.  

Čović svoju političku karijeru trenutno gradi na tri stvari - priči o HDZ-u kao promicatelju evropskih vrijednosti. Zatim o sebi kao jedinom zaštitniku hrvatskog naroda u BiH. I na kraju na diskreditaciji Bošnjaka.

„... Danas u BiH reći građanska država znači klasičan unitarizam, u nekoj formi, teoretskom obliku, a to vam znači u osnovi islamsku državu", objašnjavao je Čović početkom godine u Zagrebu, pokušavajući, zapravo, na krilima svjetskog talasa islamofobije da i sam ušićari koji politički poen.

U nesumnjivo fašističkim porukama Čovića iz Beograda, može se slobodno reći, saučesnici su i sami novinari. Kako niko od prisutnih kolega da Čovića upita, naprimjer: „Govorite o opasnosti po BiH zbog sarajevskih stranaka. Kako komentariše, recimo, to da će za četiri mjeseca biti prva godišnjica otkako je HDZ, kojeg vi, predsjedniče Čović, danas predstavljate, kažnjen za udruženi zločinački pothvat pred Međunarodnim sudom pravde? HDZ je osuđen kao zločinačka organizacija.

Ili, još jednom pitanje koje bi se moglo postaviti Čoviću: „Kako komentarište da imate saradnju sa predsjednikom SNSD-a, koji ne dozvoljava povratak oko 140.000 raseljenih Hrvata na područje bh. entiteta Republika Srpska.“

Da je kojim slučajem neko od novinara 'progulio' sa prvim pitanjem, dalo bi se tu zakotrljati još tema. Evo, recimo, ako bude sve kako treba, ako posluži i vrijeme i zdravlje, Marko Peković Thomson će održati u Livnu nezaboravan koncert. Od 5.000 Srba koji su u Livnu živjeli do 1992. godine, ostalo ih je oko 250. Te ljude iz Livna je protjerala upravo politika HDZ-a. 

Ovo su neki od stihova koje bi Thompson mogao zapjevati u Livnu i posvetiti ih preostalim Srbima: „Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih mesara“, „kroz Imotski kamioni žure, voze crnce Francetića Jure“. „U Čapljini, klaonica bila, puno Srba Neretva nosila“, „Oj Neretvo teci niza stranu, nosi Srbe plavome Jadranu“...

Ohrabrujuće, ljudske, pa nekako i očekivano sarajevske poruke poslao je gradonačelnik Sarajeva Abulah Skaka. On je osudio antisemitske grafite po sarajevskim fasadama, iako se ne zna ko je to napisao. Čović nije ni spomenuo, a kamoli osudio parole mostarsko-širokobrijeških fašista koji su tokom SP-a uzvikivali „Nož, žica, Srebenica“.