Zašto su političari u BiH bolji vjernici pred izbore nego drugim danima?

Piše : Armin ALJOVIĆ

Ima jedno univerzalno pravilo kod političara u Bosni i Hercegovini. Duhovno pročišćenje dobiju svake dvije godine. I to otkriće, nesvakidašnje ukazanje, svjetlost iz dubina, njihova duša zasja otprilike nekoliko mjeseci pred izbore.

Može se reći da Član 1.14 Izbornog zakona BiH izrazito povoljno utječe na vjerska osjećanja političara u Bosni i Hercegovini. “Izbori na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini održavaju se prve nedjelje u oktobru, osim ako se ovaj datum ne podudara s obilježavanjem vjerskog praznika jednog od konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine.“

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović se pred oktobarske izbore prvo počeo duhovno napajati u marijanskom svetištu Lourdes u Francuskoj sredinom maja. Po povratku je trknuo na otkrivenje i blagosiljanje Spomen parka za stradalnike Drugog svjetskog rata i poraća odžačkog i podvučjačkog kraja. Prve nedjelje po Petrovdanu našao se zajedno sa kompletnim izaslanstvom HDZ-a i na misi u Bilima u Hercegovini.

Bakiru Izetbegoviću i ostalim funkcionerima SDA nakon ramazanskih javnih iftara svetište „Ajvatovica“ je došla kao lagana reklama pred glavnu kampanju. Jedan duhoviti kolega iz druge redakcije našalio se kako iftari što ih je SDA organizirala na stadionima širom Federacije neće biti kabul, „jer je predsjednik sjedio u šesnaestercu.“

Ako sam išta zapamtio iz vjeronauke, onda je to da ne treba zavirivati u tuđa srca i ocjenjivati tuđu vjeru. Neka vjeruje ko hoće i u šta hoće. Za ljude su važniji međuljudski odnosi, a za odnose između ljudi i Boga račune će polagati svako za sebe.

Međutim, ima u ovim vjerskim svjetonazorima političara u Bosni i Hercegovini nešto što se ne tiče samo njih i Boga, već se najdirektnije tiče njih i ljudi. Evo jedno laičko promišljanje: Većina glasača u BiH su građani starije životne dobi, kada se čovjek, i formalno i suštinski više približava Bogu, pa glasači i na izborima glasaju za one koji su, da tako kažemo, ljudi od vjere. Manje se glasa za ekonomske više za vjerske programe. Kvaliteta marketinške promocije vjerskih svjetonazora političkih lidera i kod Bošnjaka i kod Hrvata i kod Srba najbolje se vidi prve nedjelje u oktobru iza 19 sati u bazi Centralne izborne komisije. Istini na volju, doprinos toj nakaradnoj logici dale su i religijske vođe. Iako se vjera i politika i formalno i pravno razlikuju, barem politika kakva se upražnjava u BiH, jer političke partije nemaju stalan kurs, prilagođavaju se datim okolnostima i zastupaju partikularne interese, za razliku od religija koje na stvari trebaju gledati univerzalno, nije do kraja jasno zbog čega religijske zajednice u Bosni i Hercegovini dopuštaju da im se političke elite približe baš toliko i baš tako javno?!

Čudni i neshvatljivi su ljudi sa ovih balkanskih prostora. Pamte svakojake vragolije još od bana Kulina. Pamte i to kako je Miloš Obilić ubio cara Murata na Kosovu polju 1389. godine. Kao da danas gledaju, do tančina su spremni prepričati kako se nesretni Murat nageo nad ranjenim Obilićem, a ovaj ga, mučki, hinjski, na foru udario nožem i više Muratu nije bilo spasa. Pouzdano se zna i pod kojom kruškom je sultan Fatih prije 550 godina iznad Sarajeva drijemao kada je došao u BiH, kao i to kroz koji prozorčić i kojim puteljkom je utekla kraljica Katarina iz Kraljeve Sutjeske prema Fojnici pod pritiskom Turaka, ali, ništa, ama baš ništa nisu zapamtili iz „Osnova religije za prvi razred“, a to je da se Boga ne može prevariti. Nema tih marifetluka koji Njemu mogu ostati skriveni.

U Bosni i Hercegovini je, dakako, sve moguće pa i to da oni iz prvih džamijskih i crkvenih redova pokušaju izmanipulirati, evo, i samog Boga.