Bajramski susret Vučića i Dodika

Piše : Armin ALJOVIĆ

„Mi smatramo da je nacionalni prioritet za Srbiju kao državu i naciju – Republika Srpska, jer tamo živi milion i 200 hiljada Srba. U tom pogledu, tu lekciju moraju naučiti ne samo u Sarajevu, nego i na Zapadu", poručio je Dodik tokom sastanka sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem u petak u Beogradu, prvog dana Bajrama.

„Tu lekciju moraju naučiti ne samo u Sarajevu, nego i na Zapadu", rekao je Dodik novinarima bez ikakvog povoda, valjda samo da bi održao kontinuitet nekoga ko već godinama čita lekcije domaćim i stranim diplomatama, pa se zbog toga od stranih diplomata može sastati jedino sa Vučićem.

„Tu lekciju moraju naučiti ne samo u Sarajevu, nego i na Zapadu", rekao je Dodik, vjerovatno - jer nema drugog logičnog objašnjenja - da bi skrenuo pažnju sa ekonomske i svake druge propasti dijela Bosne i Hercegovine kojim već više od decenije vlada suvereno.

Stvar je, dakle, u lekcijama. Lekcije su, da tako kažem, zafrkana stvar, pogotovo ako se uče na prvi dan Bajrama. Bošnjaci, Hrvati, ali i nekolicina Srba koja se našla na ulicama Bijeljine na prvi dan Bajrama u aprilu 1992. godine naučili su da se na Balkanu zbog razuzdano-mafijaško-nacionalističko-koljačkih politika može izgubiti glava samo jer si se našao na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.

Taj dan, početkom aprila 1992., piše u lekciji 1 „Haškog priručnika o metodama prepoznavanja i razaznavanja udruženog zločinačkog pohvata“, kako je ispred policijske stanice u Janji došao Željko Ražnatović Arkan i poručio građanima da predaju oružje, pa neće biti zločina. Građani su, naravno, položili oružje, a nakon toga su počela privođenja, odvođenja u stanicu policije i prva ubistva. Već tada se govorilo o 40 ubijenih lica, od čega više od polovine žena i djece. Taj dan u Bijeljinu su stigle delegacije iz Sarajeva koje su zatekle još uvijek krvave ulice i leševe na ulicama, a bolnički i prostor mrtvačnice bili su pune ubijenih ljudi. Među njima je bilo i pripadnika srpske nacionalnosti jer su paravojne formacije ubijale skoro pa redom. Poslije su iznosili tvrdnje da su Srbe ubili Bošnjaci.

Sve je svojim aparatom ovjekovječio za vijeke vjekova Ron Haviv, čije su fotografije brutalne likvidacije bijeljinskih civila obišle svijet. Bijeljina je bila neki prikaz ili proba kako će reagirati međunarodna zajednica. Kada je u Bijeljini prošlo sve kako su zamislili, onda se krenulo dalje prema Zvorniku i drugim gradovima u BiH.

Taj dan, dakle, rekli smo već, u lekciji jedan „Haškog priručnika o metodama prepoznavanja i razaznavanja udruženog zločinačkog pohvata“ piše kako je ispred policijske stanice u Janji došao Arkan, poznat i kao suprug pjevačice Svetlane Ražnatović Cece, i poručio građanima da predaju oružje, pa neće biti zločina. Krizni štab SDS-a domalo je iznio podatak o 40 ubijenih lica, od toga je više od polovine bilo žena i djece.

Dodik je u srijedu uputio čestitku reisu-l-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću, muftiji banjalučkom Osmanu ef. Kozliću i svim vjernicima islamske vjeroispovijesti pa im objasnio kako je „Bajram nadahnuće za obnovu istinskih vrijednosti i promociju univerzalnih poruka mira, solidarnosti, tolerancije i poštovanja među ljudima i narodima“, da nema sreće ni za koga u BiH ako se ne uvažavaju svi međusobno, a onda hitro otišao u Beograd i čitao lekciju kako su Srbija i Republika Srpska ništa drugo do jedna cjelina u kojoj nema mjesta za druge.

Lekcije o kojima govori Dodik, da tako kažem, su zafrkana stvar, pogotovo ako se šalju na prvi dan Bajrama. Da je međunarodna zajednica zapamtila išta iz lekcija koje je Arkan slao iz Bijeljine na prvi dan Bajrama 1992. godine, Dodik iz Beograda ne bi dijelio lekcije na prvi dan Bajrama 26 godina kasnije.

Poučeni, naučeni bajramskim lekcijama, međunarodna zajednica bi ugušila, ili, priuštit ćemo sebi mogućnost da zvuči malo morbidno, zatrla bi svaki pokušaj čak i pomišljanja oživljavanja fašističke ideologije u ovom dijelu Evrope za šta se Dodik zalaže i formalno i suštinski.