Politička seksualnost kod Bošnjaka

Piše : Sead OMERAGIĆ

Osnova svakog društva je moral, posebno onih koji u vlasti odlučuju o sudbini ljudi i države. Ovih dana smo iznova dodirnuli dno tog političkog morala u dva slučaja. Seksualnost u bošnjačkoj politici je vrlo raznovrsna. Imali smo priliku vidjeti razgovor onog krajiškog mačora, koji ženskoj osobi nudi posao za seksualni čin. Stvar je, navodno, bila prije pet godina, a on i danas tvrdi kako se samo šalio. Ponudu je dao na dužnosti i ono što je izrekao je bilo ponižavajuće za ženu preko puta. Krajiški mačor nije važan ako se zna da je bošnjačka politička seksulanost odavno izmakla kontroli i da je postala uobičajena u djelovanju ovdašnjih uglavnom primitivnih vlastodržaca.

Zamislimo propagiranje nacionalnog projekta: Sto hiljada seksualnih činova za isto toliko radnih mjesta. Moral je javna stvar posebno kad se uruši.

Recimo drugi, paralelni primjer: Ove godine se Nobelova nagrada za književnost neće didijeliti zbog seksualnog skandala i to muža od čelnice Akademije. Čelnica Akademije je dala ostavku a pridružilo joj se još nekoliko članova.      

Gdje je naš moralni odgovor? Slučaj krajiškog mačka pokazuje da ne postoje nikakvi kriteriji sa kojima se ulazi u političke vode. Država smo u kojoj se i od čistačica i portira traži znanje stranog jezika, a od političara se ne traži ništa. Čak ni potvrda o mentalnom ili duševnom zdravlju. Svojevremeno se govorkalo da bi trebalo ispitati mentalno zdravlje političara prije kandidaranja za određenu funkciju. Istina, to ne rade ni u razvijenim i demokratskim društvima, ali se BiH čini kao pravo mjesto za takve provjere. Jer ova država ne može napredovati  bez moralnih normi i jasnog političkog morala. Politika mora pokazati skromnost, poštenje i požrtvovanje, a ne kao do sada, pokondirenost, bahatost i korumpiranost svake vrste. Već odavno ležerno gledamo na javni nemoral političara i ponašamo se kao da je to normalno. Podanički smo prihvatili ovu poražavajuću javnu laž i još joj ne objavljujemo rat. Švedska i druge civlizirane države udaljena su od nas tri naša života.           

Politika je izvor većine naših muka.  Upravo danas, 11. maja, objavljeno je da će predstavnici 14 političkih stranaka potpisati u Parlamentarnoj skupštini BiH protokol o saradnji za fer i poštene izbore. Ciljevi tog protokola su onemogućavanje manipuliranja voljom birača uoči, za vrijeme i nakon okončanja izbornog procesa. Ono što nema u Izbornom zakonu BiH mora se dogovarati i potpisivati. 

Šta smo do sada imali?  Imamo Izborni zakon koji samo od novinara elektronskih medija u toku kampanje zahtijeva poštenje, nepristrasnost, uravnoteženost u izvještavanju i profesionalizam. U Izbornom zakonu BiH od stranaka i političkih kabadahija u kampanji se ne traži ništa slično.

Krivični zakon BiH jasno i precizno tretira javne istupe: „Nije dozvoljeno strankama koristiti se jezikom koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje...“. „Ko javno izaziva ili raspiruje nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima u Bosni i Hercegovini...“ i „ko to krivično djelo počini zloupotrebom svog položaja ili ovlaštenja, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.“

Zahvaljujući nepotpunom Izbornom zakonu BiH, širenjem mržnje i straha – dobijaju se izbori. Znamo za brojne primjere političkog iskazivanja mržnje, ali ne znamo da je zatražena bilo kakva odgovornost takvih političara. Tužilaštva već odavno ne  rade što moraju i ne pridržavaju se propisanog „principa legaliteta krivičnog gonjenja“.

Upravo zato na sceni imamo nekažnjene javne laži i carstvo dvostrukog morala. I još im ne objavljujemo rat.