(Ne)mir na KCUS-u: Ko preživi, pričat će

Piše : Amina Čorbo-Zećo

U jeku su priče o tome da li će Sebija Izetbegović, direktorica KCUS-a, doduše više supruga Bakira Izetbegovića nego li nosilac drugih titula, biti kandidat za člana Predsjedništva BiH. Postavljaju se pitanja: Gdje sve održava tribine, da li će "pomrsiti račune" Denisu Zvizdiću ili pak, Šefiku Džaferoviću ili Safetu Softiću. U zdravstvu se istovremeno vode borbe za zdravlje i živote... Šta je sa problemima onih najslabijih, bolesnih i nemoćnih, onih kojima treba zdravstvena njega. Tamo je nje, nažalost, sve manje.

Moj inboks je pun molbi, žalbi, vapaja očajnih pacijenata...

Sve češće čujem da stanovnici glavnog grada odlaze u Tuzlu, Travnik na obične pretrage, a o operacijama da ne pričam. Užas je da se i djeca tretiraju - kad stignu na red. Ili, ono što ledi krv u žilama, kada se roditeljima izdiktira spisak šta treba za operaciju da sami kupe, što će se kasnije refundirati. Stišala se priča o odlasku ljekara, jer ne znam više ni da li ima ko otići. Sada je problem „dolaska“ ljekara. Samo se šapuće, nemoj tamo, idi što dalje od KCUS-a.

Jedna mi se majka požali da joj djetetu slabi sluh od krajnika, ali operisat će ga tek u junu. Dali su joj spisak za operativni zahvat. Treba kupiti cjevčice, anesteziju, braunilu, a i tablete protiv bolova. Kasnije vi to refundirajte kažu na KCUS-u. Ali, troškovi se smanjuju. Menadžerica Izetbegović smanjila je dug! Valjda je to nova vrsta Hipokratove zakletve. Smanji dug, pa ko preživi - pričat će.

Ledi mi se krv u žilama od šutnji, od šuškanja, a niko glasno ne govori. Jesmo li dotakli dno? Saopćenja KCUS-a o tome koliko su imali operacija, kome su sve pružili uslugu, pa licitiranjem poznatih koji su se liječili dovoljno govore sami za sebe. Zar to nije i posao KCUS-a, čemu saopćenja, kome se to dokazujemo?

Ljekari su do skoro dolazili na press konferencije direktorice Izetbegović, njih dvadesetak i više, aplaudirali na svaku njenu izgovorenu riječ. Danas pune Zetru na skupu SDA!

Nije lako ni njima, strahuju za posao, strahuju za licence, plaše se za egzistenciju. Ali, teže je pacijentima, oni strahuju za život!

Ti isti u hodnicima su bježali od onih kolega koji su smjeli da se odupru pohodu Izetbegović prema njenom sve očiglednijem konačnom cilju - da ovlada zdravstvom u Federaciji.  Sada kada je ovladala, ide dalje.

Oni hrabri koji su se oduprli ambicijama direktorice i koji nisu pogazili svoje zakletve rade negdje drugo.

Humanost prema pacijentima je prva u nizu karakteristika ljekarskog poziva. Ali humanog na KCUS-u već odavno nedostaje. Možda zvuči grubo, ali je okrutno otpustiti pacijenta kući jer nema 600 KM za operaciju. Pogubno za ljekare i zbog kršenja Hipokratove zakletve.

“Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka”, dio je onog što su izgovorili, a trebali primjenjivati. Zato za početak treba poštovati dostojanstvo svog poziva, a onda i živote pacijenata: 'U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na vas utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti'. 

Brine me ovaj mir, jer kao da smo postali ravnodušni na krajnje nenormalne stvari. Sliježemo ramenima, dok nas se direktno ne tiče.

A, onda sretna vam Sebija. Ni mi, ni vi, bolje ne zaslužujemo.