Da sumiramo, Wigemark može kad hoće

Piše : Armin ALJOVIĆ

Kad se sve oduzme i sabere u vezi novih poreza na gorivo u Bosni i Hercegovini, mogu se izvući tri ključna indikatora: skuplje gorivo će plaćati svi građani u BiH, bez obzira na etničku i političku opredijeljenost; vlasti u BiH su nas zadužile kod svjetskih banaka, pa će tim našim novcem – dakle, kojeg ćemo indirektno vraćati kroz skuplje gorivo – kupovati socijalni mir i naše glasove na narednim izborima; i kao posljednji indikator, ali ne nevažan, Wigemark je, jel tako, pokazao da može utjecati na bh. političare kada to hoće.

Akcize su, objašnjavaju ekonomski eksperti, nužno zlo za Bosnu i Hercegovinu. Konačno, ne treba plakati za udatom mladom. A i nismo imali bog zna kakvog izbora. Mogli smo se odlučiti hoćemo li da nas vlast zaduži kod MMF-a, ili kod komercijalnih banaka po nešto skupljoj kamati. Ovo sa MMF-om je povoljnije. U svakom slučaju, bez kredita, bilo čijeg, budžeti ne bi izdržali ni do Božića. S kreditom nam je sudbina izvjesnija, barem nakratko, a poslije kako bude. U BiH se svakako već godinama živi dan za dan.

Šta je to dobro što se ipak može izvući iz slučaja akcize – vidjelo smo da međunarodna zajednice može utjecati na bh. politiku kad zasuče rukave. Mladen Bosić je ispričao na televiziji, uživo, dakle fino se vidjelo i čulo, da je Wigemark u prošlu nedjelju sjeo u auto i po onom kijametu se zaputio iz Sarajeva u skoro 200 kilometara udaljenu Bijeljinu da lobira kod SDS-ovog državnog poslanika da podrži akcize u Parlamentu. Prije toga ruke je zavrtao i na drugim stranama. Državnim zastupnicima išao kući i njih zvao svojoj kući.

Bosića, rekao je dalje, izuzetno je fascinirao napor koji je međunarodna zajednica uložila da se usvoje akcize. Njihovu ustrajnost, energiju i želju Bosić vidi ovako: svjetskim bankarima se žurilo da stotine miliona eura koje imaju na stanju prodaju BiH, a da im istovremeno država kroz uvođene dodatnih troškarina na gorivo i otvaranjem javnih radova osigura da će moći vraćati kupljeni novac. To je, s aspekta bankarskog poslovanja i rizika posve očekivano i opravdano, naročito u slučaju BiH. Kod nas je još jedino sigurno da će svanuti dan i zamrknut noć, jer to, nekom Božjom pravdom, ne zavisi od politike

Dakle, vidjelo smo da je za sve moguće pronaći rješenje uz dobru volju. Ili zavratanje ruku.

Građani nakon akciza sada s pravo očekuju od međunarodne zajednice, od Inzka do Wigemarka, da isti napor ulože kod  uspostave vladavine prava. Bosna i Hercegovina je valjda jedina država u Evropi a i šire, u kojoj je pravosuđe svedeno na fakultativnu nastavu. Sudi se kome se hoće i kako se hoće. Bosna i Hercegovina je pravna država bez prava. U takvoj državi niko nije siguran. Wigemark je akcizama učinio uslugu svjetskim kreditorima i produžio život vlastima. Podrškom pravosuđu produžava život građanima. Varka je da bez zdravog društva može biti sretan bilo ko.