Bosna i Hercegovina između dvije generalske hunte

Piše : Armin ALJOVIĆ

Na komemoraciji Praljku bili su ministar branitelja i ministar odbrane Hrvatske. Predsjednica Grabar-Kitarović i premijer Plenković nisu bili na komemoraciji. Može se reći da su hrvatska predsjednica i premijer ovim pokušali prevariti Međunarodnu zajednicu, ali i vlastitu javnost. Ministri nisu mogli doći na komemoraciju osuđenom ratnom zločincu bez konsultacija sa Vladom. Ili se u najmanju ruku Vlada morala oglasiti po ovom pitanju kao o mogućoj posljedici ministarske samovolje. 

Treba li onda vjerovati da su hrvatski generali otuđeni centri moći? Ako jesu, Evropska unija u sebi drži tempiranu bombu.

Hrvatski generali na komemoraciji u zagrebačkoj dvorani Vatroslav Lisinski može se posmatrati i na način da u Hrvatskoj postoje dva sistema djelovanja, onaj javni i onaj tajni preko kojeg državni vrh odrađuje neke poslove.

U javnost su ovih dana izbile činjenice o rezervnim oficirima Hrvatske vojske. Od generala, preko brigadira i bojnika (pukovnika) do poručnika je listom ozvaničena politička vrhuška i to ne samo iz HDZ-a nego su tu i neki ugledni članovi opozicionih stranaka. Pošto na spisku ima i mrtvih dužnosnika očito se radi o dodijeljenoj časti u vidu vojnog čina. Ali, ako se te tvrdnje mogu smatrati vjerodostojnim, Republika Hrvatska se pokazuje gotovo kao nekakva vojna hunta. Recimo, pričuvni general je Vladimir Šeks, brigadir je Vladimir Čačić, pričuvni pukovnik je Ivo Sanader, a neki bivši ambasadori Hrvatske u BiH su u činu bojnika. Dakle, gdje su činovani političari, tamo generali imaju i realnu političku moć.

Slična situacija je bila u Srbiji prije hapšenja Ratka Mladića. Politički vrh je formalno potpisao ugovor sa Haškim sudom o izručenju zločinaca, ali je preko vojnih i obavještajnih struktura finansirao skrivanje Ratka Mladića i njegove adrese brižljivo čuvao kao tajnu. Dva vojnika u kasarni na Topčideru, koji su vidjeli Ratka Mladića, ubijeni su bez ikakve potrebe.

Rosa Jakovljević, majka gardiste Dragana Jakovljevića, koji je sa kolegom Draženom Milovanovićem tragično nastradao u kasarni "Topčider", 5. oktobra 2004. godine rekla je da je njen sin ubijen jer je vidio ono što nije smio.

"Poslije Dragana, poginulo je jedno devet vojnika, svi su stradali zbog Ratka Mladića. Dragan i Dražen su bili na straži u kasarni Karaš. Oficiri iz kasarne su kamere bili isključili. Prethodno su njih dvojica bili zatvoreni tri dana, jer su vidjeli Mladića kada su ga izvodili. Nešto su vidjeli što nisu smjeli... Tu su se ranije krili i Tito i Milošević. Naš je advokat naredio da se to otvori", rekla je Jakovljević, objavio je Danas. 

Kao i u Hrvatskoj, i u Srbiji su neki generali zločinci heroji. 

Ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin je postavio generala Vladimira Lazarevića za predavača na Vojnoj akademiji u Beogradu. Radi se o komandantu Prištinskog korpusa koji je osuđen u Tribunalu za progon više od 700 hiljada Albanaca sa Kosova.

Iako su se Plenković i Grabar-Kitarović izmaknuli od komemoracije, hrvatska predsjednica je potvrdila da generalu Slobodanu Praljku neće uzeti odličja. I Vučićev ministar odbrane Aleksandar Vulin otvoreno podržava postavljenje osuđenog zločinca generala Lazarevića za predavača na Vojnoj akademiji i negodovanje iz svijeta naziva “dvostrukim aršinima”. 

Ova neraskidiva veza politike i generalskih i drugih oficirskih odora u Hrvatskoj i Srbiji govori da je BiH osuđena da živi između dvije države koje se ponašaju kao generalske hunte.