Dan RS ili atomski udar zdesna

Piše : Sead Omeragić

Od velikog demokrate Milorada Dodika, nekom vrstom evolucije, dobili smo čovjeka koji na koridama pjeva, a na entitetskim skupovima udara u ratne talambase.

Demokratski period Dodiku je dijagnosticiran od 1992. do 1995., dakle za vrijeme rata. U to vrijeme novine su donosile njegove rijetke fotografije iz Peruđe, Firence, Praga. Sa desetak opozicionara tada je stvorena 'Vlada BiH u sjeni' ili Alternativno Vijeće ministara. Bivši član Markovićevih reformista našao se i na listi poslanika, pripadnika drugih naroda, prilikom formiranja Federacije BiH 30. marta 1994. godine u Sarajevu. Dodik je prvi u RS otvoreno govorio o zločinima Karadžića i Mladića, a onda kontroverzno postao njihov najžešći branitelj.

Po svemu se krug zatvarao: Čovjek koji je na tenkovima došao na čelo Republike Srpske, danas poziva na sukobe i udara u ratne bubnjeve.

U Danu 'D' postrojeno je trideset i šest vojnika na ulici, uz nekoliko stotina gledalaca i prolaznika. Procesija je na onom minusu obogaćena sa desantom mažoretkinja i strojevim koracima vatrogasaca, poštara i kulturno-umjetničkih društava. Izostao je hor portira propalih banaka i čuvari plaža u zimskom periodu.

Nakon siromašnog postrojavanja, organizovano je utrenirano iskrcavanje SNSD-ovih kadrova u dvoranu Borik i utovar-istovar autobusa stranačke publike za aplauze.        

Te večeri je Dodik pozvao na otcjepljenje entiteta od države BiH. Požalio se na svijet koji se urotio protiv Republike Srpske. Iako nije nikad čuo ispaljenje metka osim u svatovima, izgledao je prijeteći prema NATO-u.

U Boriku je govorio: „Oni bi da nas spriječe da sanjamo ujedinjenje sa Srbijom. Oni bi da nam ne daju da sanjamo“. Uz promenade i večere po evropskim metropolama, krvavi rat u Bosni je mogao izgledati kao san. Ali, velika Srbija nije bila san. Velika Srbija je ubijala narode do istrebljenja, kasapila, silovala i razarala čitave gradove.   

O tim snovima velike Srbije govorio je i Tomislav Nikolić. To je jedini predsjednik države koji uživa da bude skaut svog premijera. Kad je Vučić zauzet ili neraspoložen, on šalje svog skauta Nikolića. Vučić je u Srbiji bio zauzet pravljenjem pomoćne policije koju želi imati u rezervi protiv Bosne i Hercegovine.

Sve je u danu 'D' djelovalo psihijatrijski. Tvorac entiteta, inače psihijatar, presuđen je na međunarodnom sudu  za genocid. Trebalo bi mu dodatno suditi što je od običnih građana napravio desetine hiljada pacijenata.

Dodiku se pridružio Emir Kusturica da pojača psihijatrijski utisak. Za govornicom je izjavio da bi volio imati minijaturnu atomsku bombu, da je neprijatelj gleda dok mu ona tokom šetnje ležerno viri iz džepa. Ovaj atomski udar zesna popraćen je opštim aplauzom i oduševljenjem.

Jednu takvu atomsku bombu Dodik je zaboravio u budžetu Republike Srpske. Kad je eksplodirala proizvela je hiljade gubitaša i propalih firmi, banke su bankrotirale, fondovi se ispraznili. U Boriku se Dodik okomio na Bosnu i Hercegovinu, koja je po njemu ekonomski neodrživa. Sve to je govorio čovjek koji zna da je pred totalnim finansijskim krahom, da su rijetki oni koji žele kupiti nesigurne obveznice RS sa najvećom kamatom u Evropi. Dodikovom entitetu banke ne daju kredit ni na dvije godine, jer i to smatraju dugoročnom obavezom. Dodik ne može ove godine vratiti dug entiteta od 350 miliona KM. Pristižu dugovi lokalnih zajednica, pa samo Banja Luka mora vratiti 75 miliona KM.  

Ove 2017. godine Dodikov šef Vučić mora vratiti anuitet od 6,6 milijardi eura. On to ne može ni ako založi čitavu Republiku Srpsku. U tom dugu leži zec.    

Svi oni aplauzi Dodiku na pomen sna o velikoj Srbiji su psihijatrija. Sve je djelovalo psihijatrijski, ali niko nije izrekao konačnu dijagnozu. Banja Luka je, neko je upozorio, puna ruskih instruktora. Šta rusofili moraju uraditi da ih se spasi od bankrota? Ono što je nedavno režirano i poraženo u Crnoj Gori, danas jasno i otvoreno prijeti Bosni i Hercegovini.